REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1764/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MODIJAL j.d.o.o., OIB 65009835139, Bjelovar, Slavonska cesta 20, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tuženik ALU KONTURA d.o.o., OIB 01441565783, Vukovina, Stara cesta 100, kojeg zastupa punomoćnik Inoslav Korinčić, odvjetnik u Zaprešiću, M. Krušlina 14, radi isplate iznosa od 13.579,18 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-506/2022 od 24. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-506/2022 od 24. veljače 2025. u točkama II. i III. njene izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog Sela, J. Zorića 8, poslovni broj Ovrv-4129/2017 od 15. studenoga 2017. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 4.137,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama. Odlukom iz točke II. izreke presude, ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 9.442,18 eura. Odlukom iz točke III. izreke presude, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.383,29 eura. Odlukom iz točke IV. izreke presude, odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.556,59 eura.

2. Predmet postupka je isplata iznosa od 13.579,18 eura koji se odnosi na račune izdane za „vantroškovničke radove“ koje je tužitelj tuženiku kao naručitelju izveo na zgradi u sklopu montaže ALU elemenata i izgradnje fasade. Naime, stranke su bile u poslovnom odnosu iz ugovora o građenju na temelju kojeg je tužitelj tuženiku izdao račune. Među strankama je nastao spor oko „vantroškovničkih radova“ koje je tuženik odbio platiti navodeći da nikada nije dao pisanu suglasnost za njih.

3. Prije svega valja ukazati da je ovaj postupak pokrenut 7. veljače 2018. pod poslovnim brojem Povrv-510/2018 te da je prvostupanjska presuda donesena 30. srpnja 2021. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Pž-4819/2021 od 31. svibnja 2022. ukinuo prvostupanjsku presudu uz uputu prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku utvrdi radi li se o viškovima radova, što bi se smatralo ugovorenim poslom ili o izvantroškovničkim radovima. Pri tome je bilo potrebno utvrditi jesu li oni bili nužni i hitni, odnosno jesu li bili odobreni od strane tuženika. Na tu okolnost je bilo nužno saslušati osobe ovlaštene za zastupanje stranaka radi utvrđenja što su ugovorili. Nadalje, bilo je potrebno utvrditi jesu li stranke ugovorile cijenu sata takvih radova, u slučaju da nisu ugovorile, potrebno ju je utvrditi, kao i činjenicu koliko je tužitelju bilo potrebno sati za izvođenje tih radova i koliko je točno sati bilo potrebno za izvođenje svakog pojedinog rada (a što bi trebalo odgovarati sadržaju građevinskog dnevnika). Također je bilo potrebno utvrditi je li tuženik naručio te sporne radove ili je te sporne radove naručilo treće društvo.

4. Prvostupanjski sud je nakon izvedenih dokaza po uputi ovog suda utvrdio da se tuženik naknadno suglasio i odobrio sporne radove u iznosu od 4.137,00 eura.

5. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

6. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga - zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako je proturječna ocjena dokaza prvostupanjskog suda s obzirom da iz e-mail korespondencije ovdje parničnih stranaka proizlazi da je tuženik priznao postojanje svoje obveze plaćanja računa prema tužitelju i koju se obvezao platiti. Ističe kako tuženik nije prigovarao kvaliteti i cijeni radova niti je stavljao bilo kakve reklamacije na izvedene radove. Smatra da je u ovom postupku nedvojbeno i neupitno dokazano da je tužitelj izvršio radove koje je tuženik odobrio.

7. Tužitelj je predložio da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da ocijeni tužbeni zahtjev osnovanim, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Tužiteljeva žalba nje osnovana.

9. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

10. Među strankama su nesporne sljedeće činjenice:

- stranke su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o građenju broj 04/2017 od 25. srpnja 2017. kojim se tužitelj obvezao tuženiku montirati alu elemente i fasadu na tuženikovoj građevini

- ugovorena je vrijednost radova u iznosu od 20.000,00 eura kao i da će radovi biti obračunati po sistemu stvarno izvedenih količina na temelju ispostavljenih mjesečnih situacija i okončane situacije

- nesporno je da je tuženik platio dio izvedenih radova.

11. Među strankama je sporno je li tuženik dužan platiti račune ispostavljene po osnovi cijene za vantroškovničke radove koji su izvedeni u razdoblju od 14. do 31. kolovoza 2017., od 8. do 30. rujna 2017. te od 1. do 31. listopada 2017., a koji nisu bili predviđeni ugovorom.

12. Na okolnost izvedenih vantroškovničkih radova sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka CN, IN, dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost izvedenih radova i njihove vrijednosti, dokaz saslušanjem stranaka te dokaz uvida u isprave (građevinske dnevnike, račune, mjesečne i okončanu situaciju, račune, elektroničku prepisku između stranaka).

13. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) koje se odnose na ugovor o građenju kao i Posebne uzance o građenju („Službeni list“ broj 18/77; dalje: PUG). Naime, odredbom čl. 620 ZOO-a propisano je da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku, jednako kao što u tom obliku mora biti suglasnost naručitelja za odstupanje od projekta (čl. 623. st. 1. ZOO-a). Nadalje, u skladu s odredbom čl. 12. st. 2. ZOO-a, na sva pitanja koja nisu drugačije uređena Ugovorom, primjenjuju se Posebne uzance o građenju. Odredbom čl. 12. st. 2. ZOO-a u obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju se trgovački običaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, ako sudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu. Osim toga, i odredbom čl. 2. PUG-a je propisano kako se posebne uzance o građenju primjenjuju kad su ugovarači pristali na njihovu primjenu, a smatra se da su pristali ako njihova primjena nije ugovorom o izvođenju radova na građevinskim objektima isključena u cjelini i/ili djelomično. U konkretnom slučaju stranke su trgovci, dok iz Ugovora ne proizlazi da su stranke izričito ili prešutno isključile primjenu Posebnih uzanci o građenju.

14. Nepredviđeni radovi su oni radovi koji ugovorom nisu obuhvaćeni, a koji se moraju izvesti (čl. 9. t. 7. PUG-a). Naknadni su radovi oni radovi koji nisu ugovoreni i nisu nužni za ispunjenje ugovora, a naručilac zahtijeva da se izvedu (čl. 9. t. 8. PUG-a). Izvođač je dužan prema pismenom nalogu naručioca izvesti nepredviđene radove (čl. 19. st. 1. PUG-a). Iznimno od stavka 1. ove uzance, izvođač može i bez prethodnog naloga naručioca izvesti nepredviđene radove koji su nužni za osiguranje stabilnosti objekta, pravilnog toka radova i redovnog korištenja izgrađenog objekta, ili za sprečavanje nastanka štete, ako zbog hitnosti ili drugih opravdanih razloga nema mogućnosti da za te radove prethodno osigura nalog naručioca. Pri tome izvođač može odstupiti od tehničke dokumentacije na temelju koje izvodi radove. U tom slučaju izvođač je dužan bez odgode obavijestiti naručioca o nepredviđenim radovima što ih je izveo ili je njihovo izvođenje u toku i o razlozima koji su nepredviđene radove izazvali (čl. 19. st. 2. PUG-a). Citirane odredbe sadržajno u bitnome odgovaraju odredbama čl. 623. i čl. 624. ZOO-a.

15. Iz iskaza svjedoka CN, nadzornog inženjera koji je ovjeravao građevinske dnevnike na gradilištu i koji je bio imenovan od strane glavnog izvođača, treće osobe – društva Alufinal d.o.o., proizlazi da ga tuženikov zastupnik po zakonu nije ovlastio da mijenja ugovorene radove. Odnosno iz njegovog iskaza proizlazi da je ovjerio sve radove koji su bili izvedeni, neovisno o činjenici jesu li bili ugovoreni ili se radilo o vantroškovničkim radovima ali da za ovjeru vantroškovničkih radova nije imao tuženikovo odobrenje.

16. S tim u vezi, ovaj sud zaključuje, a u odnosu na navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima i Posebnih uzanci u građenju, da su ključne osobe koje su ugovarale koji će se radovi izvoditi u ovom poslu bili zakonski zastupnici stranaka i osobe koji su oni na to ovlastili. Iz isprava u spisu i saslušanja svjedoka i stranaka proizlazi da tuženik nije ovlastio nadzornog inženjera CN. Drugim riječima, svako njegovo odobrenje vantroškovničkih radova nije bilo u cijelosti u skladu s voljom tuženikovog zastupnika po zakonu. Tuženikova prava volja se očitovala u korespondenciji s tužiteljevim zastupnikom po zakonu obavljenoj preko e-mail poruka. Naime, iz te prepiske jasno proizlazi da je tuženikov zastupnik po zakonu naknadno odobrio sporne radove ali samo po cijeni od 21,00 euro po satu i to za 226 radnih sati (tužitelj je zaračunao 27,00 eura po satu i 278 radnih sati), što je prvostupanjski sud i presudio.

17. S tim u vezi, tužiteljevi žalbeni navodi da je tuženik odobrio sve naknadno izvedene radove su proturječni s ispravama u spisu. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odobrenje inženjera CN ne obvezuje tuženika iz razloga jer taj inženjer nije imao ovlasti odobravati radove bez tuženikove suglasnosti.

18. Neosnovan je i tužiteljev žalbeni navod koji se odnosi na troškove parničnog postupka, konkretno za trošak sastava podneska kojim se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka. Naime, neovisno o činjenici što je prvostupanjski sud zaključio da nalaz vještaka nije bio odlučan za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, tuženik ima pravo na naknadu tog troška. Njemu je taj trošak nastao i ne ovisi o tome je li sud uzeo u obzir ili ne nalaz vještaka prilikom donošenja konačne odluke. U trenutku kada je vještačenje naručeno i kada je tuženik na njega odgovorio taj trošak je bio opravdan.

19. Uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njezine razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom materijalnog prava.

20. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac