REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Narodnog doma 2/b, 52 000

Pazin

Poslovni broj: K-64/2023-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sucu Nini Išić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Luane Žgrablić Jurić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆM, optuženog optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj:

K-DO-899/2012 od 27. svibnja 2013. (sada Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu broj: KO-DO-639/2020), izmijenjene na raspravi održanoj kod Općinskog suda u Puli

– Pola 23. veljače 2017., zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje: KZ/11), nakon održane javne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika Vedrana Filipovića i branitelja okrivljenika Ivana Marka Dekleve, odvjetnika u Rijeci, 20. svibnja 2025. u nenazočnosti stranaka objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca Ć i majke V, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, sa mirovinom u iznosu od 1.000,00 eura, sa završenom srednjom ugostiteljskom školom, udovac, otac dvoje djece, nisam vlasnik nekretnina, vlasnik automobila starog 20 godina, srednjeg imovnog stanja, hrvatski ratni vojni invalid, prekršajno i kazneno nekažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

kriv je

što je:

u listopadu 2010. u [adresa] i [adresa] na otoku Cresu, kao direktor TD "Lacrime" d.o.o. Zagreb, zajedno sa direktorom, pokojnom VM, u nakani da za to trgovačko društvo pribavi znatnu nepripadnu imovinsku dobit, ztražio od HM da trgovačkom društvu "Lacrime" d.o.o. Zagreb da u zakup poslovni prostor - restoran koji se nalazi u [adresa], na otoku Cresu, za cijenu od 6.000,00 eura godišnje, neistinito mu predočivši da će cijenu zakupa uredno podmirivati, iako je unaprijed odlučio da tako neće postupiti, pa je HM, u uvjerenju da će ispuniti dano obećanje, dana 20.10.2010. u Labinu sa TD "Lacrime" d.o.o. zaključio ugovor o zakupu navedenog poslovnog prostora na rok od deset godina za cijenu od 6.000,00 eura protuvrijednosti u kunama godišnje, s tim da je zakupnik dužan plaćati najamninu polugodišnje unaprijed, tj. 3.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama do 10.11. svake godine i 3.000,00 eura do 10.5. svake godine, te predao u posjed zakupljenu nekretninu, nakon čega je TD "Lacrime" d.o.o. koristilo zakupljenu nekretninu koju je potom i kupilo u studenom 2011. godine, ali za razdoblje zakupa od 01.11.2010. do studenog 2011. HM platio je samo iznos od 3.000,00 kn, čime je za TD "Lacrime" d.o.o., a na štetu HM pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od najmanje u iznosu 40.000,00 kuna,

dakle, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je okrivljeni ĆM počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevara u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/11,

pa se okrivljeni ĆM za kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevara u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/11

osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU 8 (osam) MJESECI

a na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenom ĆM se izriče

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, 36/24, 72/25, dalje: ZKP/08) nalaže se okrivljenom ĆM naknaditi trošak ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 250,00 (dvjestopedeset) eura (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08), putne troškove svjedoka u ukupnom iznosu od 37,52 eura (tridesetsedam eura i pedesetdva centa) (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08) i trošak dovođenja okrivljenika u iznosu od 14,98 eura (četrnaest eura i devedesetosam centi) (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 3. ZKP/08), dakle sveukupno 302,50 eura (tristodva eura i pedeset centi), u korist Državnog proračuna RH i to u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola podnijelo je 28. svibnja 2013. optužnicu pod brojem: K-DO-899/2012 od 27. svibnja 2013. protiv okrivljenog ĆM i trgovačkog društva Lacrime d.o.o. kojom je teretilo okrivljenog ĆM da je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevara u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/11 a trgovačko društvo Lacrime d.o.o. je teretilo da je odgovorno za kazneno djelo prijevara u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

1.1. Činjenični opis djela iz optužnice je glasio: „u listopadu 2010. u [adresa] i [adresa] na otoku Cresu, kao direktor TD "Lacrime" d.o.o. Zagreb, zajedno sa direktorom, pokojnom VM, u nakani da za to trgovačko društvo pribavi znatnu nepripadnu imovinsku dobit, zatražio od HM da trgovačkom društvu "Lacrime" d.o.o. Zagreb da u zakup poslovni prostor - restoran koji se nalazi u [adresa], na otoku Cresu, za cijenu od 6.000,00 eura godišnje, neistinito mu predočivši da će cijenu zakupa uredno podmirivati, iako je unaprijed odlučio da tako neće postupiti, pa je HM, u uvjerenju da će ispuniti dano obećanje, dana 20.10.2010. u Labinu sa TD "Lacrime" d.o.o. zaključio ugovor o zakupu navedenog poslovnog prostora na rok od deset godina za cijenu od 6.000,00 eura protuvrijednosti u kunama godišnje, s tim da je zakupnik dužan plaćati najamninu polugodišnje unaprijed, tj. 3.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama do 10.11. svake godine i 3.000,00 eura do 10.5. svake godine, te predao u posjed zakupljenu nekretninu, nakon čega je TD "Lacrime" d.o.o. koristilo zakupljenu nekretninu koju je potom i kupilo u studenom 2011. godine, ali za razdoblje zakupa od 01.11.2010. do studenog 2011. nije ništa platio po osnovi zakupa HM, čime je za TD "Lacrime" d.o.o., a na štetu HM pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 6.000,00 eura u protuvrijednosti kuna.“

1.2. Na raspravi održanoj kod Općinskog suda u Puli – Pola 23. veljače 2017. tužitelj je izmijenio činjenični opis djela na način da je u 14. i 15. redu riječi: „nije ništa platio po osnovi zakupa HM“ zamijenio riječima: „ HM platio je samo iznos od 3.000,00 kuna“ te u 16. i 17. redu riječi: „6.000,00 eura u protuvrijednosti kuna“ zamijenio riječima: „najmanje u iznosu 40.000,00 kuna“.

2. Rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: K-225/2013, Kv- 622/2016 od 12. prosinca 2016. razdvojen je kazneni postupak protiv okrivljenog ĆM od kaznenog postupka protiv trgovačkog društva Lacrime d.o.o. koji postupak se nastavio voditi pod drugim poslovnim brojem, a sve s obzirom na to da je trgovačko društvo Lacrime d.o.o. brisano iz sudskog registra.

3. U ovom je kaznenom predmetu presudom Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: K-225/2013 od 28. travnja 2017. okrivljeni ĆM oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevara u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. KZ/97. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Kž-280/2017 od 9. siječnja 2019. ukinuta je navedena prvostupanjska presuda te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U ponovljenom postupku, presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: K-669/2019 od 4. listopada 2021. okrivljeni ĆM oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevara u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/97. Međutim, rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Kž-127/2022 od 31. siječnja 2023. ukinuta je navedena presuda te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. U ponovljenom postupku, izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe okrivljeni ĆM je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

5. U provedenom dokaznom postupku pročitani su kaznena prijava s obzirom na osobu i vrijeme podnošenja iste (list 11 do 14), ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 15 do 19) i namjera sklapanja ugovora o najmu (list 20), opomena (list 21 i 22), uvjerenje odjeljka za katastar nekretnina Cres (list 23), posjedovni list 221 (list 24), ZK izvadak (list 25), obrtnica (list 26), zaključak OS Mali Lošinj poslovni broj. Ovr-267/07 od 21. rujna 2011. (list 27-28), otkaz ugovora o zakupu poslovnog prostora (list 32-33), podnesci kojima se dostavljaju rješenja o ovrsi na provedbu Fini i prijedlozi za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 34-45), obavijesti Fine (list 46-47), izvadak iz matice umrlih (list 48), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 55 do 59 i 128-131), izvadak iz sudskog registra za TD Lacrime pansion d.o.o. (list 84-85, 93 i 143), rješenje Općinskog suda u Malom Lošinju Ovr-45/14 od 22. travnja 2014. (list 144-146), dopis HM Zagrebačkoj banci (list 147), zapisnik sastavljen kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju od dana 13. veljače 2017. godine (list 157-159), prijedlog za ovrhu od 5. prosinca 2007. (list 176-178), zaključak Općinskog suda u Malom Lošinju Ovr-267/07 od 8. lipnja 2010. (list 179-180), zapisnik Općinskog suda u Malom Lošinju Ovr-267/07 od 27. rujna 2010. (list 181), dopis HEP (list 207), dopis Elektroprimorje Rijeka s karticom analitičkog knjigovodstva (list 211-218) i dopis HEP ODS-a, Elektroprimorje Rijeka od 13. ožujka 2025. (list 365). Sud je još pročitao izvode iz kaznene evidencije (list 369-370) i prekršajne evidencije (list 366-368) za okrivljenika te je na kraju dokaznog postupka pročitan zapisnik i reproducirana snimka ispitivanja okrivljenika u svojstvu osumnjičenika od 23. siječnja 2013. (list 49-53) te su pročitani zapisnici s rasprave održane kod Općinskog suda u Puli – Pola od 27. ožujka 2017. (list 166-167) i s rasprave održane kod ovoga suda 29. rujna 2021. (list 254- 255). Na temelju čl. 431. st. 1. t. 6. ZKP/08 pročitani su zapisnik o ispitivanju svjedoka RM na raspravi održanoj kod ovoga suda 29. rujna 2021. (list 253-254) te zapisnik o ispitivanju svjedoka HM na raspravi održanoj kod Općinskog suda u Puli – Pola (140-141) i na raspravi održanoj kod ovoga suda 29. rujna 2021. (list 251-252).

5.1. Nadalje, a na temelju čl. 421. st. 1. t. 4. ZKP/08 odbijen je kao odugovlačeći dokazni prijedlog obrane da se ponovno saslušava oštećenik s obzirom na to da je činjenično stanje u predmetu dovoljno razjašnjeno svim provedenim dokazima. Oštećenik je nekoliko puta bio saslušan u tijeku ovog kaznenog postupka, uvijek u nazočnosti svih stranaka koje su imale mogućnost postavljanja pitanja oštećeniku čime je ostvareno njihovo konfrontacijsko pravo. Okolnost da se promijenio sastav suda koji postupa u ovome predmetu nije od značaja da bi opravdala ponovno saslušavanje oštećenika.

6. Na temelju čl. 404. st. 5. ZKP/08 rasprava od 15. svibnja 2025. održana je u nenazočnosti okrivljenika budući da se ovaj kazneni postupak vodi zbog počinjenja kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina, okrivljenik je na raspravu bio uredno pozvan, očitovao se o optužbi na raspravi održanoj kod ovoga suda 6. ožujka 2025. te je sud ocijenio da njegova nazočnost na raspravi nije bila nužna. Okrivljenik je na raspravi održanoj 6. ožujka 2025. bio upoznat koji će se dokazi izvoditi u daljnjem tijeku postupka te na raspravu održanu 15. svibnja 2025. iako uredno pozvan nije pristupio niti je opravdao svoj izostanak, a njegov branitelj je naveo kako nema saznanja gdje se okrivljenik nalazi. S obzirom na to da su na raspravi održanoj 15. svibnja 2025. provedeni svi dokazi koji su bili potrebni za donošenje meritorne odluke u ovome predmetu sud je na kraju dokaznog postupka reproducirao snimku i pročitao zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika kod Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres od 23. siječnja 2013. (list 49-53) i zapisnike s rasprava održanih kod Općinskog suda u Puli – Pola 14. siječnja 2014. (list 80-81) i 27. ožujka 2017. (list 166-167) te kod ovoga suda 29. rujna 2021. (list 254-255) na kojim raspravama je okrivljenik aktivno iznosio svoju obranu i odgovarao na postavljena pitanja.

7. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te nisu imale primjedbi na provedeni dokazni postupak.

8. Na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ocjenom i analizom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, sud je došao do zaključka da je okrivljenik postupao s prijevarnom namjerom, tj. da je počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/11 na štetu oštećenog HM na način pobliže opisan u izreci ove presude te da je tim kaznenim djelom trgovačkom društvu Lacrime d.o.o., koje društvo je bio ovlašten zastupati, pribavio protupravnu imovinsku korist.

9. Kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/11 čini onaj tko u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.

10. Oštećeni HM je u svojem iskazu naveo kako je bio vlasnik jednog lokala na otoku [adresa], u [adresa] te je tražio nekoga kome bi lokal dao u zakup. Tada je upoznao okrivljenika i njegovu suprugu, pokojnu VM. Okrivljenik i njegova supruga su se s njim sve dogovarali vezano za zakup ali je potpisnik svega bila VM jer je ona bila direktorica trgovačkog društva Lacrime d.o.o. Oštećenik je s pokojnom VM otišao kod javnog bilježnika ovjeriti ugovor o zakupu. On je o svemu više razgovarao s okrivljenikom iako je uvijek s njima bila nazočna i VM. Visina zakupnine je bila dogovorena u iznosu od 6.000,00 eura godišnje i usmeno su dogovorili da će mu plaćati 500,00 eura mjesečno. Ugovor su potpisali na 5 ili 10 godina, ali misli da su potpisali na 10 godina. Trgovačkom društvu Lacrime d.o.o. je dao u zakup restoran veličine nekih 80 do 100 m2 s terasom veličine 400 m2, a sam okrivljenik si je uzeo i pola skladišta te jedan prostor iza kuhinje i WC a tome se oštećenik nije protivio jer je to bio njihov dogovor. U sklopu tog imanja je bila izgrađena kućica gdje je oštećenik živio tri godine nakon sklapanja ugovora o zakupu. On je vodio dućan veličine oko 30 m2 koji je bio u sklopu objekta gdje se nalazio restoran. Nekretnina je bila pod hipotekom i to su znali i okrivljenik i njegova supruga te je i u ugovoru bilo napisano da ako se u slučaju bilo što dogodi s bankom da se ugovor može prekinuti. Oštećenik je naveo kako nije prešutio okrivljeniku i njegovoj pokojnoj supruzi da je pokrenut ovršni postupak i da je nekretnina u postupku dražbe. Oštećenik nije sastavljao dopis po imenu namjera sklapanja ugovora o najmu već je to pisao netko tamo gdje su bili to potpisati, a to su potpisali kod javnog bilježnika u Labinu. Javni bilježnik je pisao taj tekst ali ne zna tko je javnom bilježniku diktirao sadržaj tog dopisa. S obzirom da je na tom dokumentu navedeno mjesto sastavljanja Zagreb, oštećenik je naveo da je onda tu namjeru sklapanja sastavio okrivljenik. Njemu se čini da namjeru sklapanja ugovora o najmu nisu ovjerili kod javnog bilježnika. Sjeća se da je on jednom bio u Zagrebu kod okrivljenika i njegove supruge, kod njih je spavao, te zna da je okrivljenik jednom bio s njim u banci te je on sve znao. Nakon tri, četiri mjeseca što je okrivljenik bio u prostoru, oštećeniku je plaćeno 3.000,00 kuna a kasnije mu nije ništa plaćeno. Kada je on pitao okrivljenika i njegovu suprugu zašto mu ne plaćaju zakup, oni su stalno govorili da nemaju novaca ali da će biti i da će platiti. Predmetnu nekretninu je trgovačko društvo Lacrime d.o.o. kupilo na javnoj dražbi. U vrijeme kada je oštećenik sklopio ugovor o zakupu s pokojnom VM već je bila pokrenuta ovrha zbog neplaćanja rate kredita i okrivljenik je planirao sa iznosom zakupa od 6.000,00 eura i sa naknadom koju je trebao dobiti od strane Tele2, koji su postavili antenu na krov njegovog objekta, platiti ratu kredita. Okrivljenik je ugovor o zakupu otkazao puno kasnije, on se nadao da će okrivljenik početi plaćati zakupninu pa zbog toga okrivljenik nije odmah po neplaćanju zakupa otkazao ugovor. Osim toga, okrivljenik je imao i obiteljskih problema i neslaganja u braku, majka mu je preminula pa zbog tih razloga svjedok smatra da je okrivljenik malo zanemario plaćanje zakupa. Oštećenik je pokrenuo i ovršni postupak zbog neplaćanja zakupnine te misli da mu je putem ovrhe naplaćeno nekih 70.000,00 kuna. Naveo je kako ima negdje zapisano da mu je okrivljenik dao 3.000,00 kuna. Rata kredita Zagrebačke banke je bila mjesečno oko 1.000,00 eura. Oštećenik je potvrdio da je njegov odvjetnik Željko Andrijanić napisao otkaz ugovora o zakupu poslovnog prostora 10. veljače 2012. te da je on podnio prijedlog za ovrhu 2012. godine. Prije pokretanja ovršnog postupka oštećenik se nije pokušao naplatiti putem neke institucije već je on više puta odlazio u lokal u kojem su često bili okrivljenik i njegova pokojna supruga VM te je oštećenik s njima razgovarao da mu plate zakup, a najviše je o tome razgovarao s okrivljenikom. Okrivljenik je vodio taj restoran i on je uvijek bio u restoranu.

10.1. S obzirom na to da je svjedok na raspravi kod suda iskazao da je namjeru sklapanja ugovora o najmu potpisao zajedno s ugovorom o zakupu kod javnog bilježnika i da su ti dokumenti potpisani istoga dana te da su kod javnog bilježnika bili on, gospođa VM i gospođa H, koja je njegova prijateljica koja je kasnije radila kod njega, a okrivljenika nije bilo, istome je predočen dio iskaza kojeg je svjedok dao prilikom ispitivanja kod Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres 13. svibnja 2013. u kojem je iskazao: „Dana 15. listopada 2010. u Zagrebu zajedno sa sada pokojnom VM, direktorom tvrtke Lacrime d.o.o. iz [adresa], i uz nazočnost njenog supruga ĆM, napisao sam namjeru sklapanja ugovora o najmu poslovnog prostora u mjestu [adresa].“ Očitujući se na navedeno svjedok je naveo kako ono što je iskazao kod policije nije točno jer oni u Zagrebu nisu ništa potpisivali, a okrivljenik nije bio nazočan niti kod javnog bilježnika u Labinu.

10.2. Nadalje je oštećenik naveo kako je on prije nego je stupio u kontakt s trgovačkim društvom Lacrime d.o.o. iz Zagreba u tom objektu obavljao ugostiteljsku djelatnost te je imao otvoren žiro račun i taj račun nije bio u blokadi. Svjedok ne zna je li u vrijeme zaključenja ugovora o zakupu račun bio u blokadi. On je imao obrt naziva SE a potom i SB te je imao otvoren žiro račun ali ne zna u kojoj banci za taj obrt. Zna da je bio u Zagrebačkoj banci ali je poslije bio možda i kod banke Hypo na Cresu. Nakon sklapanja ugovora o zakupu on nije tražio od Zagrebačke banke da mu se otvori račun. Svjedok se sjeća da je jednom bila isključena struja u objektu i da se sjeća da je on jednom išao i platio 2.000,00 kuna, ali je to bilo prije nego što je okrivljenik ušao u objekt. U trenutku kada je okrivljenik ušao u posjed predmetne nekretnine nisu postojali dugovi za struju i kada je okrivljenik ušao u posjed tog objekta struje je bilo. Da su postojali dugovi za struju, struja bi bila isključena. Oštećenik se sjeća da nakon što je okrivljenik ušao u prostor da mu je jednom rekao da je ponovno došlo dugovanje za struju te je okrivljenik otišao to platiti, ali ne zna o kojem iznosu se radi. Ne sjeća se što je točno doneseno iz Zagreba od inventara, ali je vidio neke stolove i stolnjake. Računajući od vremena sklapanja ugovora o zakupu oni su živjeli zajedno u tom objektu u [adresa].

10.3. Oštećenik se sjeća da je s okrivljenikom išao u Zagrebačku banku u Zagrebu ali se ne sjeća tko ga je vozio. Okrivljenik i on su otišli u banku da bi se okrivljenik upoznao sa svime te da vidi da oštećenik ima ugovor o kreditu za kupnju objekta u [adresa] te da se taj kredit u to vrijeme nije redovito plaćao te da je oštećenik preskakao rate kredita. Ne zna zašto u ugovor nije stavljen račun na koji bi okrivljenik trebao plaćati zakup. U to vrijeme imao je blokiran račun u Zagrebačkoj banci. Oštećenik ne zna je li rekao okrivljeniku da pričeka određeno vrijeme s plaćanjem dok mu ne da broj računa na koji će plaćati zakup, možda mu je i to rekao ali je od toga prošlo 10 godina. Oštećenik poznao osobu po imenu NM, oni su bili prijatelji dok je oštećenik živio u [adresa]. Oštećenik nema saznanja da bi NM nekada platio struju za objekt u [adresa]. Misli da su okrivljenik i NM bili prijatelji.

11. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako sudjelovao u pregovorima i dogovorima vezanima za sklapanje ugovora o zakupu sa oštećenikom i pokojnom VM ali isključivo kao djelatnik u svojstvu voditelja ugostiteljskog objekta. U vrijeme sklapanja ugovora on je bio član uprave društva Lacrime d.o.o. te je jedino VM imala ovlasti sklapanja ugovora i odlučivanja o poslovanju društva. Osoba po imenu ĆMF je njemu rekla da postoji mogućnost zakupa poslovnog prostora na otoku Cresu, u mjestu [adresa] i u vlasništvu oštećenika. U srpnju 2010. je otišao pogledati restoran, u kolovozu 2010. je došao na dogovor s oštećenikom te je dogovoreno da dođe 1. listopada 2010. kada će potpisati ugovor. Tada su osim njega bili prisutni još i VM i njihovo četvero malodobne djece. Oko 1. listopada 2010. je došao u [adresa] te je bila prisutna cijela njegova obitelj, oštećenik i osoba iz knjigovodstvene službe oštećenika koja je imala knjigovodstvo u Pazinu. Okrivljenik je naveo kako je oštećeniku rekao da mu odgovara cijena od 6.000,00 eura godišnje preko računa i plus 100,00 eura mjesečno, odnosno 1.200,00 eura godišnje koje se isplaćuju na ruke. Na tu je cijenu oštećenik pristao i sklapanje ugovora se dogodilo 20. listopada 2010. Prema dogovoru oštećenik je trebao pravnoj osobi Lacrime d.o.o. dostaviti potvrdu od strane banke iz koje je vidljivo da je on obvezan platiti ratu kredita. U trenutku sklapanja ugovora 20. listopada 2010. on je na ime zakupa platio 600,00 eura jer je dogovor bio taj da će on oštećeniku za razdoblje od šest mjeseci platiti po 100,00 eura mjesečno na ruke. Tako mu je odmah nakon sklapanja ugovora dao 600,00 eura što je 3.000,00 kuna. Čekao je narednih 15 dana da mu oštećenik dostavi potvrdu o plaćanju kredita ali mu je oštećenik nije dostavio. Okrivljenik ne zna je li njegova firma bila blokirana u inkriminiranom periodu. U to vrijeme nije vršio transakcije sa računa firme. Dogovor je bio da oštećeniku plaća ratu kredita plus 6.000,00 eura godišnje preko računa i 100,00 eura mjesečno na ruke. On i oštećenik su u siječnju 2011. otišli u Zagreb u Zagrebačku banku te je tamo nadležna osoba rekla oštećeniku da je njegova nekretnina u [adresa] u ovršnom postupku te da je u stadiju javne dražbe. Prva javna dražba je održana 13. lipnja 2011. Lacrime d.o.o. je kupilo nekretninu na drugoj javnoj dražbi koja se održala kod Općinskog suda na Malom Lošinju. Pokojna VM je prisustvovala dražbi te je potpisala zapisnik. Od trenutka sklapanja predmetnog ugovora o zakupu firma Lacrime d.o.o. je podmirila sve troškove poslovnog prostora (struja, voda, komunalna naknada i dr.). Predmetni ugovor o zakupu je sastavila osoba koja je vodila knjigovodstvo oštećeniku vezano uz njegov obrt. On je kao fizička osoba posudio firmi Lacrime d.o.o. 600,00 eura koje je firma platila oštećeniku na ime zakupa. U trećem i četvrtom mjesecu je dobio upit od odvjetničkog ureda Andrijanić iz Rijeke vezano za dugovanje Lacrime d.o.o. prema oštećeniku te je putem ovrhe skinut iznos od 70.000,00 kuna sa žiro računa firme. Naveo je da je oštećeniku platio puno više od 3.000,00 eura. Za navedene uplate ne posjeduje pisane potvrde. Njegova pokojna supruga VM bila je glavna i odgovorna za poslovanje firme Lacrime d.o.o. te je ona bila upoznata sa svim poslovima pa tako i sa predmetnim ugovorom o zakupu i vodila je poslovanje firme. Temeljem predmetnog ugovora o zakupu oštećeniku je tvrtka Lacrime d.o.o. platila 90.000,00 kuna u svibnju 2013. prisilnom naplatom na temelju vjerodostojne isprave. Prijedlog za ovrhu je bio poslan na adresu u [adresa] ali on nije podignuo pismeno na toj adresi jer je fizički bio na otoku Cresu, u restoranu [adresa], a što je oštećeniku u to vrijeme bilo poznato. Okrivljenik je osporio da je imao namjeru da zajedno s pokojnom VM, kao odgovornom osobom tvrtke Lacrime d.o.o., u listopadu 2010. u namjeri da pribave znatnu imovinsku korist zatražiti od oštećenika da im da u zakup poslovni prostor. Naveo je kako nije unaprijed odlučio da neće oštećeniku platiti zakupninu te kako nije oštećenika držao u zabludi ili mu nešto neistinito predočio prilikom sklapanja ugovora o zakupu. Poznato mu je da je pokojna VM izdala bjanko zadužnicu oštećeniku kao sredstvo plaćanja. Njemu je pokazana samo prva stranica vlasničkog lista. Njemu je bilo poznato da je na predmetnom poslovnom prostoru upisana hipoteka ali nije znao da se vodi ovršni postupak. On nije vidio tekst ugovora prije potpisivanja i nije bio nazočan samom potpisivanju. Prilikom sklapanja ugovora o zakupu nije bio sačinjen zapisnik o primopredaji. Nakon potpisivanja ugovora o zakupu su saznali da je dugovanje predmetnog poslovnog prostora otprilike 21.800,00 kuna te je to dugovanje podmirila tvrtka Lacrime d.o.o. Za razdoblje od 1. studenoga 2010. do 1. prosinca 2011. na temelju zakupnine oštećeniku je plaćeno 90.000,00 kuna.

11.1. Okrivljenik je nadalje naveo kako je 15 dana nakon što je ušao u objekt nestala struja i morao je u Elektru uplatiti 21.000,00 kuna kako bi nastavio s radom. Kako je znao da se NM nalazi u Gradu Cresu on ga je nazvao i zamolio ga da plati struju kako bi mu što brže ukopčali električnu energiju te da će mu on vratiti novce kad NM dođe u [adresa]. Oštećenik je bio dužan Elektri i oštećenik njemu nije rekao za to. Okrivljenik je naveo kako je nakon potpisivanja ugovora o zakupu kupio sav namještaj za lokal i obavio građevinske radove na terasi, kuhinji i WC-u. Osim toga, u ugovoru o zakupu nije naveden broj računa na koji je on trebao plaćati zakupninu jer ga je oštećenik molio da će mu dati drugi račun jer je onaj kojeg je imao bio u blokadi. Za drugu dražbu je saznao na način da su ljudi koji su bili zainteresirani za kupnju došli razgledavati objekt. Njemu je tada sutkinja, ili netko sa suda rekao da je jedini način da ne izgubi novac koji je uložio u prostor taj da se pojavi kao kupac nekretnine.

11.2. Osim 600,00 eura koje je dao oštećeniku nakon sklapanja ugovora o zakupu, drugi veći novac koji je on platio oštećeniku bio je iznos od 21.000,00 kuna na ime plaćanja struje. Okrivljenik je naveo da on doista nije oštećeniku isplatio formalno na račun ostatak do 3.000,00 eura ali to iz razloga jer mu oštećenik nikada nije dao račun na koji bi te novce mogao platiti. Okrivljenik je oštećeniku svo vrijeme dok je oštećenik tamo živio davao novac kada bi mu zatrebalo za nekog majstora. Okrivljenik je u objekt uložio otprilike između 60.000,00 do 80.000,00 eura u toj prvoj godini zakupa. Novac koji je isplaćivao oštećeniku je njegov privatni novac ali bi se iskazao kao njegova posudba novca firmi Lacrime.

11.3. On je u objekt ušao u listopadu 2010. a u siječnju 2011. su došli sa suda i rekli mu da je licitacija, objekt je trebalo otvoriti kako bi zainteresirani kupci mogli pogledati objekt. Ne sjeća se je li u prvom mjesecu bila prva ili druga dražba, misli da je druga dražba bila nakon mjesec dana na kojoj je on prisustvovao jer mu je sutkinja rekla da će se objekt sigurno prodati, a kako je on uložio dosta novaca u taj objekt on se prijavio na dražbu. Kada su došli ljudi sa suda, oštećenik je nestao, nije ga bilo godinu i pol u objektu, a prije toga oštećenik je tamo živio. On nije raskinuo ugovor o zakupu već je to učinio oštećenik i oštećenik si je naplatio najamnine za tri godine. Oštećenik mu nije rekao da je u tijeku ovršni postupak i da je taj postupak u fazi dražbe. Njemu je oštećenik samo rekao da postoji hipoteka na tom objektu temeljem ugovora o kreditu. Da je on znao da je u tijeku ovršni postupak on ne bi dolazio iz [adresa] u [adresa].

12. Iz iskaza oštećenog HM, obrane okrivljenika te materijalne dokumentacije u spisu nesporno proizlazi da su oštećeni HM, kao zakupodavac, i trgovačko društvo Lacrime d.o.o. zastupano po direktorici VM, kao zakupoprimcu, 20. listopada 2010. u Labinu sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 15-19) u zgradi koja se nalazi na adresi [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U čl. 2. ugovora je bilo određeno da zakupodavac daje zakupniku na korištenje poslovni prostor ukupne površine 108,60 m2 zatvorenog prostora i 100 m2 terase koji se sastoji od kuhinje, sale za posluživanje, skladišta, dva sanitarna čvora i terase, sve radi obavljanja registrirane ugostiteljske djelatnosti tvrtke Lacrime d.o.o. Visina zakupnine i način plaćanja zakupnine bili su određeni u čl. 4. i 5. ugovora kojima je bilo određeno da visina zakupnine za predmetni poslovni prostor iznosi 6.000,00 eura (45.207,00 kuna) godišnje te da je zakupnik dužan plaćati predmetnu zakupninu polugodišnje (za 6 mjeseci) unaprijed, tj. 3.000,00 eura (protuvrijednosti u kunama) do 10. studenoga svake godine i 3.000,00 eura (protuvrijednosti u kunama) do 10. svibnja svake godine, na račun zakupodavca. Predmetni ugovor je sklopljen na rok od 10 godina a počinje teći od 1. studenoga 2010. kada će zakupodavac predati zakupniku na korištenje predmetni poslovni prostor (čl. 13. ugovora). Potpisi ugovornih stranaka na predmetnom ugovoru ovjereni su 20. listopada 2010. po javnom bilježniku Branku Terkoviću u Labinu. Iz iskaza oštećenika proizlazi kako su okrivljenik i njegova supruga s njim sve dogovarali vezano za sklapanje ugovora o zakupu ali je potpisnik svega bila VM jer je ona bila direktorica trgovačkog društva Lacrime d.o.o. On je o svemu više razgovarao s okrivljenikom iako je uvijek s njima bila nazočna i VM. Iz izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo Lacrime d.o.o. (list 55-59) proizlazi da su okrivljenik i njegova pokojna supruga VM bili direktori društva i osobe ovlaštene za zastupanje društva.

12.1. Nadalje, nije sporno da je okrivljenik 1. studenoga 2010. stupio u posjed nekretnine koja je bila predmet ugovora o zakupu te da je prema čl. 5. ugovora o zakupu već do 10. studenoga 2010. on bio dužan oštećeniku platiti na ime zakupnine iznos od 3.000,00 eura. Međutim, okrivljenik je oštećenom HM na ime zakupnine platio isključivo iznos od 3.000,00 kuna i ništa više osim toga nije platio, ali je unatoč tome okrivljenik i dalje nastavio koristiti nekretninu po osnovi ugovora o zakupu, sve do studenoga 2011. kada je trgovačko društvo Lacrime d.o.o. predmetnu nekretninu kupilo u ovršnom postupku. To su u svojim iskazima potvrdili i oštećenik i okrivljenik.

13. Stoga je sporno je li okrivljenik zajedno s pokojnom VM, kao direktor trgovačkog društva Lacrime d.o.o., postupao s prijevarnom namjerom tj. je li u trenutku sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora u zgradi koja se nalazi na adresi [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom da za trgovačko društvo Lacrime d.o.o. pribavi imovinsku korist, zatražio od oštećenika da trgovačkom društvu Lacrime d.o.o. dade u zakup predmetni poslovni prostor i neistinito mu predočio da će to trgovačko društvo oštećeniku plaćati godišnju zakupninu u iznosu od 6.000,00 eura i da je unaprijed znao da tako neće postupiti.

14. Iz iskaza oštećenika proizlazi kako je visina zakupnine bila dogovorena u iznosu od 6.000,00 eura godišnje. I sam okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako je on oštećeniku rekao da mu odgovara cijena od 6.000,00 eura godišnje. Dakle, okrivljenik je, kao osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva Lacrime d.o.o., predočio oštećeniku da će mu to trgovačko društvo plaćati godišnju zakupninu u iznosu od 6.000,00 eura te je oštećenik pristao na sklapanje takvog ugovora, kojeg je u konačnici i potpisao te su njegov potpis i potpis pokojne VM, kao direktora trgovačkog društva Lacrime d.o.o., ovjereni kod javnog bilježnika Branka Terkovića 20. listopada 2010. Osim toga, očekujući godišnji prihod po osnovi sklopljenog ugovora o zakupu s trgovačkim društvom Lacrime d.o.o. oštećenik je planirao plaćati ratu kredita Zagrebačkoj banci d.d. Dopisom od 9. studenoga 2010. (list 147) je obavijestio Zagrebačku banku d.d. kako je 15. listopada 2010. sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora (restorana) sa trgovačkim društvom Lacrime d.o.o. na rok od 10 godina i iznosom zakupnine 6.000,00 eura godišnje te je zamolio banku da otvori račun na koji bi zakupoprimac plaćao zakupninu te da se s tako otvorenog računa novac uplaćuje izravno u korist kredita, a sve kako bi se barem privremeno obustavio nastavak ovrhe (prodaje) na sudu. Međutim, okrivljenik je oštećeniku platio isključivo i samo iznos od 3.000,00 kuna.

15. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako trgovačko društvo Lacrime d.o.o. nije plaćalo oštećeniku zakupninu jer mu oštećenik nije rekao da je na predmetnoj nekretnini u tijeku ovršni postupak te mu oštećenik nije dao broj računa na koji bi se trebala plaćati zakupnina.

16. Takav razlog kojim okrivljenik opravdava neplaćanje zakupnine oštećeniku nije životan niti uvjerljiv. Okrivljeniku je bilo poznato da je na predmetnoj nekretnini upisana hipoteka u korist Zagrebačke banke d.d. Navedeno proizlazi iz namjere sklapanja ugovora o najmu (list 20) koju su potpisali oštećenik i pokojna VM, kao direktor trgovačkog društva Lacrime d.o.o., i kojom oštećenik informira trgovačko društvo Lacrime d.o.o., kao budućeg zakupnika, da je k. č. [katastarska čestica] pod hipotekom Zagrebačke banke d.d. Osim toga, okrivljenik je već do 10. studenoga 2010. bio dužan oštećeniku platiti 3.000,00 eura na ime zakupnine, što već tada nije učinio. Kasnije navodi kako je u siječnju 2011. saznao da je nekretnina predmet ovršnog postupka pa da je zbog toga prestao plaćati zakupninu. Valja istaknuti to da je u namjeri sklapanja ugovora o najmu konstatirano i da je zakupnik svjestan da u slučaju da se hipoteka aktivira postoji mogućnost da se ugovor o zakupu prekine prije ugovorenog roka. Osim toga, u članku 15. ugovora o zakupu je bilo određeno i da ugovor o zakupu poslovnog prostora svaka stranka može otkazati u svako doba, ako druga ugovorna strana ne izvršava svoje obaveze utvrđene ugovorom.

17. Unatoč tome što je okrivljenik imao mogućnost raskinuti ugovor o zakupu poslovnog prostora ako je smatrao da ga je oštećenik prevario jer mu nije rekao da je u tijeku ovršni postupak na predmetnoj nekretnini, on taj ugovor nije raskinuo, već je trgovačko društvo Lacrime d.o.o. nastavilo obavljati ugostiteljsku djelatnost u toj nekretnini i okrivljenik je nastavio živjeti i raditi u tom poslovnom prostoru a da za njegovo korištenje oštećeniku trgovačko društvo Lacrime d.o.o. nije platilo ništa na ime zakupnine, izuzev iznosa od 3.000,00 kuna. Osim toga, trgovačko društvo Lacrime d.o.o. kupilo je u ovršnom postupku na drugoj javnoj dražbi u studenom 2011. nekretninu k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

18. Dakle, okrivljenik se, kao osoba ovlaštena za zastupanje, na temelju ugovora o zakupu kojim se trgovačko društvo Lacrime d.o.o. obvezalo oštećeniku plaćati godišnju zakupninu u iznosu od 6..000,00 eura, u razdoblju od 1. studenoga 2010. do studenoga 2011., kada je trgovačko društvo Lacrime d.o.o. kupilo predmetnu nekretninu u ovršnom postupku, nalazio u posjedu predmetne nekretnine a da pritom za cijelo to vrijeme korištenja nekretnine oštećeniku trgovačko društvo Lacrime d.o.o. nije plaćalo ništa na ime zakupnine. U skladu s obvezama preuzetima ugovorom o zakupu trgovačko društvo Lacrime d.o.o. je za cijelo to vrijeme korištenja nekretnine oštećeniku trebalo platiti ukupno 9.000,00 eura zakupnine (do 10. studenoga 2010. trebao je platiti 3.000,00 eura, do 10. svibnja 2011. trebao je platiti 3.000,00 eura i do 10. studenoga 2011. trebao je platiti još 3.000,00 eura). Umjesto toga, okrivljenik je na ruke platio oštećeniku iznos od 3.000,00 kuna koji iznos je on kao fizička osoba posudio trgovačkom društvu Lacrime d.o.o., i koji predstavlja tek neznatni dio ukupno dospjelog dugovanja na ime zakupnine. I sam okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako je trgovačko društvo Lacrime d.o.o. bilo više puta blokirano, ali ne zna je li bilo blokirano i u inkriminiranom periodu. Okrivljenik je naveo i kako u to vrijeme nisu bile vršene transakcije sa žiro računa firme.

19. Iz iskaza oštećenika proizlazi kako je on više puta odlazio u lokal u kojem su često bili okrivljenik i njegova pokojna supruga i razgovarao s njima da mu plate zakup, ali je najviše o tome razgovarao s okrivljenikom, na što su mu oni odgovarali da nemaju novaca, ali da će biti i da će mu platiti. U konačnici oštećenik je pokrenuo ovršne postupke radi prisilne naplate svojega potraživanja i to na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenim od javnog bilježnika Zorana Vrsalovića pod poslovnim brojem: Ovrv-379/2012 od 23. veljače 2012. i poslovnim brojem: Ovrv-289/2012 od 1. veljače 2012. (list 35-39 i 41-45). Iako iz dopisa FINA-e od 16. travnja 2012. (list 46 i 47) proizlazi da su predmetne ovršne isprave evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje jer na računu trgovačkog društva Lacrime d.o.o. nema novčanih sredstava, oštećenik i okrivljenik su u svojim iskazima potvrdili da je oštećenik u cijelosti, prisilnim putem, namirio svoje potraživanje po osnovi ugovora o zakupu. Osim toga, dopisom od 10. veljače 2012. oštećenik je putem svojeg opunomoćenika izjavio trgovačkom društvu Lacrime d.o.o. otkaz ugovora o zakupu poslovnog prostora.

20. Neplaćanje zakupnine okrivljenik opravdava time da je on platio dugovanje za potrošnju električne energije jer je 15 dana nakon što je ušao u predmetnu nekretninu u istoj bila isključena struja te je on morao platiti 21.000,00 kuna da nastavi s radom. Naveo je kako je oštećenik bio dužan Elektri i da mu oštećenik to nije rekao. S obzirom na to da je u toj nekretnini imao radove te je znao da se NM nalazi u gradu Cresu, okrivljenik ga je nazvao i zamolio ga da plati struju kako bi mu čim prije ukopčali struju.

21. Svjedok NM u svojem je iskazu naveo kako poznaje i okrivljenika i oštećenika. Sjeća se da ga je okrivljenik jednom prilikom zamolio da li može platiti račun za struju jer su mu iskopčali struju u tom kafiću u [adresa]. To je bilo brzo nakon što je okrivljenik ušao u taj kafić. Svjedok je uplatio iznos od oko 10.000,00 kuna ili 12.000,00 kuna, možda čak i više. Okrivljenik mu je bio poslao račun i taj je račun uplatio. Okrivljenik je njega pitao da plati taj račun jer su oni bili poznanici, prijatelji, bili su dobri, svjedok je bio u gradu Cresu gdje je bila pošta pa je mogao to odmah uplatiti, a [adresa] gdje se nalazio okrivljenik su od Cresa udaljene 26 km te u [adresa] nema pošte niti banke gdje bi se mogla izvršiti uplata. Njemu je okrivljenik u cijelosti vratio iznos novaca koji je za njega uplatio na ime dugovanja struje i to mu je vratio nakon mjesec, dva, tri, ne zna točno. Svjedoku nije poznato je li okrivljenik bio vlasnik kafića ili je imao taj kafić u zakupu.

22. Međutim, iz dopisa HEP operatora distribucijskog sustava d.o.o., Elektroprimorje Rijeka od 7. lipnja 2019. (list 211) proizlazi da je obračunsko mjerno mjesto 1253959303 na adresi [adresa], otok Cres, do 1. siječnja 2012. glasilo na kupca Gostionica „SE“ ĐM, trgovačko društvo Lacrime d.o.o. bio je kupac u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 1. ožujka 2014., a trgovačko društvo Lacrime pansioni d.o.o. u periodu od 1. ožujka 2014. do 1. travnja 2017.

23. Iz kartice analitičkog knjigovodstva za 2010. i 2011. (list 212-218) i dopisa HEP operatora distribucijskog sustava d.o.o., Elektroprimorje Rijeka od 7. lipnja 2019. (list 211), a imajući u vidu da se okrivljenik u posjedu predmetne nekretnine na temelju ugovora o zakupu nalazio od 1. studenoga 2010. do studenoga 2011., proizlazi kako je na dan 31. prosinca 2010. dug za predmetnu nekretninu iznosio 6.327,38 kuna, dok je na dan 31. prosinca 2011. dug iznosio 13.013,15 kuna. Dugovanje u iznosu od 6.327,38 kuna podmireno je uplatama u iznosu od 2.465,41 kuna, 2.001,32 kuna i 1.812,90 kuna (kartica analitičkog knjigovodstva na l. 216). Iz dopisa HEP-a nadalje proizlazi kako je uplatom od 20. siječnja 2012. u iznosu od 8.000,00 kuna izvršenom s tekućeg računa od NM zatvoren veći dio dugovanja iz 2011. godine. Stoga je uvjerljiv iskaz oštećenika u kojem je naveo kako je on jednom otišao platiti dug u iznosu od 2.000,00 kuna te da u trenutku kada je okrivljenik ušao u posjed predmetne nekretnine, nisu postojali dugovi za struju i kada je okrivljenik ušao u posjed tog objekta struje je bilo. To potvrđuje i HEP operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektroprimorje Rijeka u dopisu od 13. ožujka 2025. (list 365) u kojem stoji kako obračunsko mjerno mjesto 1253959303 na adresi [adresa], otok Cres za tadašnjeg kupca/korisnika mreže Gostionica „SE“ ĐM nije isključivano iz električne mreže tijekom 2010. i 2011. godine.

24. Dakle, iz navedene dokumentacije proizlazi kako u studenom 2010. kada je okrivljenik stupio u posjed predmetne nekretnine nije bilo nepodmirenog dugovanja za električnu energiju, te da na tom mjernom mjestu nije bilo iskapčanja struje uslijed neplaćanja računa za struju. Sva dugovanja koja u svojoj obrani ističe okrivljenik nastala su tijekom 2011. kada se u posjedu predmetne nekretnine nalazio upravo okrivljenik te je svjedok NM uplatom od 8.000,00 kuna koju je izvršio 20. siječnja 2012. podmirio dugovanje za struju koje je nastalo uslijed korištenja električne energije upravo od strane okrivljenika.

25. Stoga, sud ocjenjuje vjerodostojnim iskaz oštećenog HM koji je iskazivao jasno, logično i uvjerljivo. Njegov je iskaz u cijelosti u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu. S druge strane, sud obranu okrivljenika ocjenjuje neživotnom i nelogičnom, njegova je obrana u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom u spisu te je u cijelom svom sadržaju usmjerena isključivo na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti u ovome predmetu.

26. Zbog navedenog, sud je na temelju provedenog dokaznog postupka sud utvrdio kako je okrivljenik, ne samo lažnim prikazivanjem činjenica doveo oštećenika u zabludu da će mu trgovačko društvo Lacrime d.o.o. plaćati godišnju zakupninu u iznosu od 6.000,00 eura, već je istoga i održavao u zabludi tako što mu je uplatio tek neznatni dio iznosa ugovorene zakupnine i to iznos od 3.000,00 kuna odmah po sklapanju ugovora o zakupu, stvarajući time uvjerenje kod oštećenika da će mu trgovačko društvo Lacrime d.o.o. u ugovorenim rokovima plaćati zakupninu. Oštećenik je, vjerujući okrivljeniku i njegovoj pokojnoj supruzi VM, kao osobama ovlaštenima za zastupanje trgovačkog društva Lacrime d.o.o., na štetu svoje imovine sklopio s trgovačkim društvom Lacrime d.o.o. ugovor o zakupu poslovnog prostora – restorana u [adresa]. Na taj način je trgovačko društvo Lacrime d.o.o. za sebe steklo nepripadnu imovinsku korist u iznosu od najmanje 40.000,00 kuna na ime neplaćene zakupnine. Time su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/11 za koje je i proglašen krivim.

27. Da bi počinitelj bio kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret potrebno je da je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, da je postupao s namjerom ili iz nehaja, kada je zakonom propisano kažnjavanje i za taj oblik krivnje te da je bio svjestan ili da je bio dužan i da je mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.

28. U tijeku postupka nije bila dovedena u sumnju ubrojivost okrivljenog ĆM pa je stoga sud utvrdio da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bilo ubrojiv i da je djelo počinio sa izravnom namjerom jer je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje jer je zaključak suda da je okrivljenik, kao osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva Lacrime d.o.o. lažno predočio oštećenom HM da će mu to trgovačko društvo na ime zakupnine za poslovni prostor u [adresa] plaćati godišnju zakupninu u iznosu od 6.000,00 eura iako je unaprijed znao da tako neće postupiti jer mu na ime zakupnine to trgovačko društvo nije platilo ništa, osim iznosa od 3.000,00 kuna, koje je okrivljenik kao fizička osoba posudio tom društvu, ali je unatoč tome okrivljenik ostao u posjedu tog poslovnog prostora od 1. studenoga 2010. do studenoga 2011. kada je trgovačko društvo Lacrime d.o.o. kupilo nekretninu u kojoj se nalazio poslovni prostor u ovršnom postupku, ne plativši pritom ništa na ime zakupnine. Takvim postupanjem okrivljenik je pribavio trgovačkom društvu Lacrime d.o.o. imovinsku korist u iznosu od najmanje 40.000,00 kuna, a sve na štetu oštećenika.

29. Nadalje, okrivljeniku je kao odrasloj osobi u dobi od (tada) navršenih 38 godina života (okrivljenik je rođen **.**.1972.), pismenom, sa završenom srednjom školom, dakle, kao osobi koja s obzirom na svoje godine života imaju određeno životno iskustvo, te kao državljaninu Republike Hrvatske (što je sve utvrđeno iz podataka koje je okrivljenik dao sudu) koji u RH i živi, zasigurno nije moglo biti nepoznato da takvo njegovo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo.

30. Valja navesti kako se optužnicom okrivljeniku stavlja na teret da je počinio kazneno djelo prijevara u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/11 (Narodne novine broj: 125/11, 144/12).

30.1. U tijeku postupka je utvrđeno da je djelo počinjeno u listopadu 2010. kada je na snazi bio Kazneni zakon (Narodne novine broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06, 110/07, 152/08, dalje: KZ/97). U čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 je bilo propisano da odgovorna osoba u pravnoj osobi koja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu ili drugu pravnu osobu uporabom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja ili na drugi način lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica dovede nekoga u zabludu, ili ga održava u zabludi i time ga navede da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine što učini, ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ako je počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi ili prouzročenja takve štete, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. studenoga 1997. i dopuni od 18. rujna 2006. broj Su-IV-155/2006-7 radi jedinstvene primjene obilježja neodređenih vrijednosti na pojedina kaznena djela od strane svih sudova, odlučeno je da zakonsko obilježje „znatna imovinska korist ili znatna šteta“ postoji kada korist prelazi 30.000,00 kuna. S obzirom da je u tijeku postupka utvrđeno da je okrivljenik pribavio za trgovačko društvo Lacrime d.o.o. nepripadnu imovinsku korist od najmanje 40.000,00 kuna, primijenio bi se čl. 293. st. 2. KZ/97.

30.2. Dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu Kazneni zakon (Narodne novine broj: 125/11) koji je do danas mijenjan nekoliko puta te je sada u vrijeme presuđenja važeći Kazneni zakon (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje: KZ/11) koji u čl. 3. KZ/11 određuje da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Zbog navedenog sud je ispitao koji je zakon blaži za okrivljenika.

30.3. Utvrđeno je da postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. KZ/97 i kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. KZ/11.

30.4. Za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. KZ/97 propisana je kazna zatvora od jedne do osam godina, dok je za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/11 propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok je za kvalificirani oblik tog kaznenog djela (kada je kaznenim djelom prouzročena znatna šteta) iz čl. 247. st. 2. KZ/11 propisana kazna zatvora od jedne do deset godina. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda od 27. prosinca 2012. zakonsko obilježje „znatna šteta“ postoji kada vrijednost imovinske koristi prelazi 60.000,00 kuna. Dakle, povećanjem iznosa vrijednosti znatne imovinske koristi i znatne štete novim zakonom je smanjena kriminalna zona kvalificiranog oblika ovog kaznenog djela, pa bi po tome KZ/11 bio blaži za počinitelja. Stoga je okrivljenika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/11 na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

31. Određujući vrstu i visinu kaznene sankcije, sud je okrivljeniku cijenio kao olakotne okolnosti njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost (izvadak iz kaznene evidencije na listu 369-370) kao i okolnost da su u parničnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju pod poslovnim brojem:

P-3579/2015 trgovačko društvo Lacrime d.o.o., zastupano po okrivljeniku kao zakonskom zastupniku, i oštećenik sklopili sudsku nagodbu (list 157-159) kojom je oštećenik, između ostaloga, potvrdio da je njegovo potraživanje po osnovi dospjelih iznosa zakupnine temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora od 20. listopada 2010. u cijelosti namireno i to za čitav period trajanja zakupnog odnosa, kako je oštećenik naplatio svoje potraživanje po osnovi zakupnine čak i u većem iznosu nego što je stvarno potraživanje uistinu i bilo i to putem ovrhe na FINA-i te kako oštećenik nije zainteresiran za daljnji kazneni progon okrivljenika u ovom kaznenom predmetu. Okolnost da je oštećenik u cijelosti namirio svoje potraživanje koje je imao prema trgovačkom društvu Lacrime d.o.o. po osnovi ugovora o zakupu ne otklanja kaznenopravnu odgovornost okrivljenika. Valja imati na umu da je je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti za koju je odlučno samo je li konkretno kazneno djelo počinjeno ili ne, te je li za isto okrivljenik odgovoran ili ne. Kod postojanja građanskopravne odgovornosti ocjenjuju se i ostale okolnosti konkretnog događaja i njihov utjecaj na ocjenu postupanja i ponašanja osobe uz koje se veže nastanak određenog događaja, a uključujući i one postupke koji ne rezultiraju počinjenjem kaznenog djela te su unatoč tome neprihvatljivi s aspekta građanskopravne odgovornosti.

31.2. Kao otegotna okolnost okrivljeniku je cijenjena njegova prekršajna osuđivanost (izvadak iz prekršajne evidencije na listu 366-368). Drugih olakotnih i otegotnih okolnosti sud nije našao.

32. Na temelju svih navedenih okolnosti, a unutar granica sankcija propisanih zakonom, uzimajući u obzir ličnost okrivljenika, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i pogibeljnost djela, sud je okrivljeniku ĆM za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/11 izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se zatvorska kazna na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od dvije godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će upravo takvom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, tj. da će utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

33. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi iz čl. 148. st. 1. ZKP/08, a s obzirom da je sud istog proglasio krivim te da ima mjesečna primanja na ime mirovine u iznosu od 1.000,00 eura i da nije dužan doprinositi za uzdržavanje drugih članova svoje obitelji, da nije vlasnik nekretnina i da ima u vlasništvu automobil star 20 godina. Stoga je ocjena suda da on može podmiriti nastali trošak postupka bez da će time ugroziti podmirenje svojih osnovnih životnih potreba. Okrivljenik je tako obvezan naknaditi trošak paušala u iznosu od 250,00 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08), a koji iznos paušala je odmjeren sukladno složenosti i trajanju kaznenog postupka te trošak svjedoka HM za pristup raspravi održanoj kod ovoga suda 29. rujna 2021. u iznosu od 37,52 eura (tridesetsedam eura i pedesetdva centa) (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08) i trošak dovođenja okrivljenika u iznosu od 14,98 eura (četrnaest eura i devedesetosam centi) (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 3. ZKP/08), dakle sveukupno 302,50 eura (tristodva eura i pedeset centi) uplatom navedenog iznosa u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

34. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci

U Pazinu 20. svibnja 2025.

Sudac

Nina Išić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Velikoj Gorici, kao sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu na broj: KO-DO-639/2020

2. Okrivljeni ĆM

3. Branitelj okrivljenika Arsen Stipinović, odvjetnik u Rijeci

4. Oštećeni HM