Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-286/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DO, zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenog DO, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj K-181/2022- 10 od 8. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog DO kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj K-181/2022-10 od 8. studenog 2023. okrivljeni DO proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine - krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11, te je na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. N a temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda RH., 143/12 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 - dalje u tekstu ZKP) okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 148 stavka 1. do 5. ZKP te nužnih izdataka i nagrade njegovog branitelja.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podni okrivljenik po branitelju Željku Macanu, odvjetniku iz Velike Gorice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i da ga oslobodi od optužbe, odnosno da ga blaže kazni i to uvjetnom osudom.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća spis je, na temelju članka 474. stavka 1. ZKP, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba okrivljenog DO nije osnovana.

6. Okrivljenik navodi da se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka i parafrazira zakonsku odredbu članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, ali uopće nije obrazložio postupovne povrede, već osporava ocjenu vjerodostojnosti prvostupanjskog suda koji nije prihvatio njegovu obranu, iskaze svjedokinja IO i ZO te činjeničnih utvrđenja (gdje je zatečen okrivljenik) što čini žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju također ističe u žalbi. Suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud je nakon korektno prenesenog sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa žalba okrivljenika u tom dijelu nije osnovana.

7. Osporavajući pravilnost i potpunost (zapravo samo pravilnost) činjeničnih utvrđenja, okrivljenik navodi da nije dokazano da je počinio inkriminirano kazneno djelo krađe na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu presude. Naime, okrivljenik smatra da nije dokazano od koga je zatečen, gdje je zatečen niti su točno utvrđeni predmeti krađe. Međutim, iz iskaza svjedokinje IO, zaštitarke u prodavaonici „Lidl“ u Velikoj Gorici, Ulica Ljudevita Posavskog 55, proizlazi da je poznavala okrivljenika jer ga je već ranije zatekla u činjenju krađa zbog čega je obratila pažnju na njegovo kretanje i ponašanje te je uočila da iz hladnjaka vadi šunku i budžolu koje stavlja u torbu, potom izlazi kroz vrata koja predstavljaju ulaz u trgovinu, pa je ona pošla za njim i zadržala ga, a takav njezin iskaz potvrđuju snimke video nadzora prodavaonice. Prema popisu otuđene robe TD "Lidl Hrvatska" d.o.o. (list 25) proizlazi da je u predmetnom događaju otuđeno osam komada suhe šunke pojedinačne vrijednosti 103,00 kune i osam komada buđole ukupne vrijednosti 550,00 kuna, što ukupno iznosi 1.374,00 kune što potvrđuje i svjedokinja ZO, zaposlenica predmetne trgovine koja je utvrđivala vrijednost otuđenih predmeta . Kako okrivljenik priznaje da je u inkriminirano vrijeme bio u predmetnoj trgovini, da je „uzeo nešto sitno“ robe te da je zatečen od zaštitarke IO, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da ju protupravno prisvoji. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika da je svjedokinja IO „pomješala“ događaje kada je zatekla okrivljenika u krađi, odnosno obrana okrivljenika da je uzeo „neke sitnice“ jer su predmeti otuđenja i njihova vrijednost te iskaz svjedokinje IO potvrđeni drugim provedenim dokazima, posebice popisom otuđene robe TD "Lidl Hrvatska" d.o.o.

7.1. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice iz kojih proizlazi da je okrivljenik ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela krađe te je pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11.

8. Okrivljenik se žalio i zbog odluke o kazni navodeći da sud nije pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti koje su od utjecaja da se kazna ublaži i da se on blaže kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Prvostupanjski sud je na strani okrivljenika olakotnim cijenio njegovo loše zdravstveno stanje (amputacija dijela noge), protek vremena od događaja i njegovu stariju životnu dob, dok je otegotnim cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost zbog istovrsnih kaznenih djela pa imajući na umu navedeno i vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci u cijelosti primjerena svim navedenim okolnostima i da će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, da će se u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve ostale da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, nisu ispunjeni uvjeti za ublažavanje kazne i time blaže kažnjavanje okrivljenika.

9. Kako žalbenim razlozima okrivljenog DO nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika te je primjenom članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dušanka Zastavniković Duplančić