Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-171/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Marie Majić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika TĆ, zbog kaznenog djela iz 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika TĆ podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja K-304/2019- 101 od 22. ožujka 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika TĆ kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku optuženik TĆ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a primjenom članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik TĆ je obvezan na plaćanje troška kaznenog postupka i to iznos od 70,00 eura na ime sudskog paušala u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik TĆ po braniteljici Mariji Lončarević Latković, odvjetnici u Osijeku, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba optuženika TĆ je neosnovana.

6. Optuženik TĆ u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka bez navođenja zakonskog osnova, međutim iz sadržaja žalbe zapravo proizlazi da prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi se navodi da je prvostupanjski sud optuženika TĆ proglasio krivim za inkriminirano kazneno djelo iako, ničim nije dokazano da je TĆ počinio utuženo kazneno djelo na štetu oštećenika OĆ. Prvostupanjski sud krivnju optuženika crpi isključivo iz iskaza oštećenika OĆ čiji iskaz smatra vjerodostojnim, iako ispitani svjedoci AĆ i LĆ su potvrdili navode optuženika da je oštećenik sklon konfliktima, čestim pozivanjem policije i prijavljivanju optuženika uslijed narušenih susjedskih odnosa. Stoga obrana optuženika smatra da je prvostupanjski sud u nedostatku dokaza trebao optuženika osloboditi optužbe.

6.1. Međutim, prvostupanjski sud je dao jasne razloge zbog čega prihvaća iskaz oštećenika OĆ, a ovaj sud nije prihvatio žalbu optuženika zbog žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Oštećenik je kao svjedok okolnosno i uvjerljivo je opisao kako mu je inkriminirane prigode prijetio optuženik kada mu je u vikend naselju Karašica, u cilju da ga zastraši optuženik TĆ s kojim je dulje vrijeme u lošim susjedskim odnosima nakon kraće verbalne prepirke ozbiljnim i povišenim tonom rekao "majmune, ako me još jednom prijaviš policiji, pojest će te mrak", koje su riječi kod oštećenog izazvale osjećaj straha i uznemirenosti za njegov život, a kako to proizlazi iz točke 10. obrazloženja prvostupanjske presude.

6.2. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio obranu optuženika kao neutemeljenu kada navodi da je točno da je u inkriminirano vrijeme vikao na oštećenika susjeda OĆ, ali mu nije prijetio, već je bio izrevoltiran njegovim dosadašnjim ponašanjem, međutim da dozvoljava da je oštećeniku izrekao utužene prijeteće riječi, ali ih je izrekao u afektu. Ovakvi navodi optuženika u kojima ističe da je bio izrevoltiran ponašanjem oštećenika zbog narušenih susjedskih odnosa ne može biti opravdan razlog za njegovo inkriminirano ponašanje. Isto tako prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio iskaze svjedoka LĆ i AĆ koji svjedoci nisu iskazivali o bitnim činjenicama u ovom postupku niti su imali konkretnih saznanja o inkriminiranom kaznenom djelu, već o odnosu sa oštećenikom i optuženikom, koji su obojica njihovi susjedi.

6.3. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom analizom svakog dokaza pojedinačno u suglasnosti s drugim dokazima u potpunosti pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona te je neosnovana žalba optuženika i glede žalbene osnove povrede kaznenog zakona.

6.4. Budući je prvostupanjski sud na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona, odnosno utvrdio da su se u ponašanju optuženika ostvarila sva obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 jer utužene radnje optuženika i upućene riječi oštećeniku predstavljaju ozbiljne prijetnje koje su objektivno prikladne da kod oštećenika izazovu strah i uznemirenost za njegov život, pa su neosnovani navodi žalbe istaknuti u tom pravcu.

6.5. Optuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, koju posebno ne obrazlaže, a ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 47. KZ/11 pravilno vrednovao olakotne i otegotne okolnosti. Stoga je kao olakotnu okolnost ispravno cijenio činjenicu da optuženik nije osuđivan te je sudionik Domovinskog rata, dok otegotnih okolnosti nije pronašao, pa je u odnosu na kazneno djelo za koje je proglašen krivim osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a primjenom odredbe članka 56. stavak 3. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik TĆ u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Ovakva kazneno pravna sankcija primjerena je stupnju krivnje optuženika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi optuženika i svim okolnostima počinjenja djela te će se navedenom sankcijom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

7. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda prvostupanjskog suda pobija kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08) na koje sud pazi po službenoj dužnosti odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

U Splitu 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj