Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-85/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene TL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika-protutužitelja HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nino Šuk, odvjetnik u Oroslavju, uz sudjelovanje maloljetnog IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici ŠL, djelatnici Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi odluke o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tužiteljice- protutužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-204/2023-41 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice-protutužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-204/2023-41 od 9. siječnja 2025., u dijelu pod točkom I., II., III. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice-protutužene kao neosnovana i u cijelosti potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-204/2023-41 od 9. siječnja 2025.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Mlt. IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovat će s ocem OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi oca [adresa].

II. Osobni odnosi mlt. djeteta s majkom TL, OIB: [osobni identifikacijski broj] odvijat će se svaki drugi vikend od petka u 17,00 do nedjelje u 18,00 sati; u tjednima kada dijete provodi vikend s majkom srijedom, na način da majka dođe u vrtić te ga vrati na adresu oca u 20,00 sati; u tjednima kada dijete ne provodi vikend s majkom, utorkom i četvrtkom na način da majka dođe po dijete u vrtić te ga vrati na adresu oca do 20,00 sati; polovicu svih školskih praznika.

III. Roditelji će zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. dijete.

IV. Nalaže se majci TL doprinositi za uzdržavanje mlt. IL mjesečni novčani iznos od 195,16 eura, na tekući račun tuženika počev od dana donošenja presude pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se zahtjev za uzdržavanje preko dosuđenog do zatraženog iznosa kao neosnovan.

VI. Nalaže se tužiteljici TL da tuženiku HL nadoknadi troškove postupka u iznosu od 300,00 eura u roku od 15 dana."

Nadalje, sud prvog stupnja je riješio da se mijenja rješenje tog suda poslovni broj P Ob-204/23 od 30. kolovoza 2023. i za navedeno riješio:

„I. Mlt. IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovat će s ocem OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi oca [adresa].

II. Osobni odnosi mlt. djeteta s majkom TL, OIB: [osobni identifikacijski broj] odvijat će se: svaki drugi vikend od petka u 17,00 do nedjelje u 18,00 sati; u tjednima kada dijete provodi vikend s majkom, srijedom, na način da majka dođe u vrtić te ga vrati na adresu oca u 20,00 sati; u tjednima kada dijete ne provodi vikend s majkom, utorkom i četvrtkom na način da majka dođe po dijete u vrtić te ga vrati na adresu oca do 20,00 sati; polovicu svih školskih praznika.

III. Nalaže se majci TL doprinositi za uzdržavanje mlt. IL mjesečni novčani iznos od 195,16 eura, na tekući račun tuženika počev od dana donošenja presude pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

IV. Ovo rješenje ostaje na snazi i obvezuje stranke do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda.

V. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere.“

2. Navedenu presudu i rješenje sadržajno u dijelu pod točkom I., II., III. i IV. izreke presude te u cijelosti u odnosu na rješenje žalbom pobija tužiteljica-protutužena iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešno primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači u točki II., III., IV. i V. izreke na način da mlt. IL živi sa majkom, a da sa ocem ostvaruje osobne odnose, da majka TL samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u pitanjima o zdravlju i obrazovanju djeteta te da otac doprinosi za uzdržavanje djeteta iznos od 263,50 eura na tekući račun majke, a podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i rješenje te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. u odgovoru na žalbu tuženik-protutužitelj osporava žalbene navode u bitnom ističući da je žalba u cijelosti neutemeljena, da nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog na koji se poziva suprotna strana te stoga predlaže žalbu tužiteljice-protutužene odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužiteljice-protutužene je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, sve u svezi odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15., 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ), a budući pobijana odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, razumljiva je i može se ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuje tužiteljica-protutužena u žalbi.

6. Iz navoda žalbe proizlazi da kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a tužiteljica-protužena zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu. Navodi kojima žaliteljica osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu i rješenje u biti su prigovori činjenične naravi kojima ona iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za donošenje odluke s kojim roditeljem će dijete živjeti, o roditeljskoj skrbi, održavanju susreta i druženja te visini uzdržavanja i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog žaliteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

8. U ovoj žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporna odluka suda o tome s kojim će roditeljem maloljetni IL stanovati, o roditeljskoj skrbi, susretima i druženjima sa drugim roditeljem te visini uzdržavanja.

9. Prvostupanjski sud je prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem zajedničko dijete stranaka mlt. IL stanovati, o roditeljskoj skrbi te osobnim odnosima djeteta s roditeljem saslušao roditelje, pribavio nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, te mišljenje posebne skrbnice.

10. Dovodeći u vezu slijedeća utvrđenja: činjenicu da je stambeni prostor kod oca uredniji i adekvatan za dijete; da je prilikom terenskih izvida primijećeno da je mlt. IL kod majke povučeniji, usmjeren na ekran mobitela ili TV-a, nezrelog ponašanja, a kod oca otvoreniji, sklon igri i razgovoru; da majka nije odvela dijete na Polikliniku, već je takav postupak pokrenut na inicijativu Zavoda; da majka unatoč uputama na Poliklinici daje netočne informacije oko djetetovih problema sa zadržavanjem stolice, a razlozi koje daje za to su neuvjerljivi, a da otac realnije opisuje taj problem; kao i da je stručni tim Zavoda općenito procijenio kako je podrška šire obitelji na strani oca poticajna za razvoj mlt. IL, sud prvog stupnja smatra, unatoč izraženoj želji djeteta da živi sa majkom koju je izrazio posebnoj skrbnici, da je u skladu s najboljim interesom djeteta da stanuje s ocem.

11. Suprotno žalbenim navodima, u okolnostima konkretnog slučaja, iz obrazloženja pobijane odluke je razvidno da je sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti vodio prvenstveno računa o najboljem interesu djeteta i u tom kontekstu ocjenjivao roditeljske kapacitete tužiteljice- protutužene i tuženika-protutužitelja, cijenio mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kao i želju mlt. IL koju je iznio posebnoj skrbnici.

12. Iz mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Podružnica [obrt] od 6. svibnja 2024. u bitnom proizlazi da temeljem provedenog postupka i svih prikupljenih saznanja, osobito o majci, imajući u vidu regresivno ponašanje mlt. IL u okruženju majke, a istovremeno primijećene pozitivne promjene i ponašanju djeteta kad je u očevu okruženju, prisutne razvojne teškoće djeteta zbog kojih je djetetu potrebna poticajna okolina odrastanja, dostupnost podrške šire obitelji oca, da su uvjeti stanovanja, odrastanja i dostupnost podrške za adekvatnu skrb djetetu prikladniji na strani oca.

13. Ovaj sud drugog stupnja u potpunosti prihvaća razloge koje je iznio u obrazloženje odluke sud prvog stupnja zašto unatoč želji mlt. IL koju je iskazao u razgovoru sa posebnom skrbnicom smatra da je u najboljem interesu djeteta da živi s ocem i zašto ta želja nije u skladu s njegovom dobrobiti i najboljim interesom djeteta.

14. Najbolji interes djeteta je pravni standard koji se primjenjuje u postupcima koji se odnose na djecu, kao što su odluka s kojim roditeljem će živjeti, skrbništvo, kontakti i uzdržavanje. Ovaj standard ima za cilj zaštititi dobrobit djeteta i osigurati da se donose odluke koje su u njegovom najboljem interesu, uzimajući u obzir njegove potrebe, sigurnost i razvoj. Sudovi kako bi odredili što je u najboljem interesu djeteta moraju uzeti u obzir različite čimbenike, kao što su emocionalna veza s roditeljima, stabilnost okoline, zdravlje i obrazovanje djeteta.

15. Prilikom donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, sud je dužan rukovoditi se najboljim interesom djeteta, na što obvezuje i čl. 3. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj:12/93 i 20/97, dalje : Konvencija).

16. Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima 1,4,6,7,11,12, i 13, u svojim odlukama koje s tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prva i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi, i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (Narodne novine, broj: 108/14) i U-III– 4784/2013 od 6. ožujka 2014. zauzeo shvaćanje da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Pritom, ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.

17. Sve gore navedene okolnosti upućuju da je sud prvog stupnja donio odluku koja je usmjerena na zaštitu interesa mlt. IL i njegovog prava na život sa roditeljem koji će pružiti djetetu adekvatnu skrb koja je nužna za pravilan psihički i emocionalni razvoj te da je prilikom donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti vodio prvenstveno računa o najboljem interesu djeteta.

18. Žalbeni navodi tužiteljice-protutužene da bi mlt. IL bio izložen nasilju od strane očeve supruge nisu ničim dokazani, a upravo suprotno njezinim žalbenim navodima terenskim izvidom na adresi stanovanja oca je utvrđeno da je odnos mlt. IL s ocem, njegovom suprugom T i njezinim sinom H primjeren, otvoren i bez zadrške.

19. Stoga ovaj sud drugog stupnja zaključno smatra da se žalbeni navodi tužiteljice- protutužene svode na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja, a koji navodi nisu doveli u sumnju pravilnost zaključka suda prvog stupnja u pogledu odluke da će zajedničko maloljetno dijete stanovati sa ocem, jer je sud prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

20. Nadalje u pogledu odluke o roditeljskoj skrbi u odnosu na maloljetnog IL, pravilno je sud prvog stupnja odlučio da će roditelji mlt. IL zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a to cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, kao i činjenicu jedno vrijeme prisutnog nesporazuma u komunikaciji roditelja koji su bili vezani za izvanredno majčino preseljenje sa djetetom, no da se majka u međuvremenu vratila na raniju adresu u [adresa], pritom ukazujući da su roditelji dužni poduzeti potrebne napore i ukazati dobru volju da se njihova komunikacija ponovno normalizira, kao što je bila sve do ljeta 2023. i da postižu sporazum u pogledu važnih pitanja vezanih za njihovo zajedničko mlt. dijete, a što je doista minimum odgovornosti što ga svaki roditelj treba uložiti, vodeći primarno računa o najboljem interesu djeteta, kako to pravilno ističe sud prvog stupnja.

21. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23., dalje: ObZ) roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Odredbom čl. 5. st. 1. ObZ-a propisano je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit. Odredbom čl. 105. st. 1. Ob-a propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na određeno bitno pitanje u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.

22. Prema mišljenju ovog suda da bi se jednog od roditelja ograničilo u sudjelovanju kod donošenja bitnih odluka za djecu, ovdje konkretno odluka o školovanju i zdravstvenoj skrbi obzirom na žalbene navode tužiteljice-protutužene, potrebno je procijeniti (utvrditi, dokazati) je li taj roditelj svojim ponašanjem šteti zdravlju djeteta ili bitno otežava ostvarivanje potpune zdravstvene skrbi djeteta odnosno otežava odluke vezane za školovanje djece, a iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi otac HL tako se ponašao.

23. Nadalje sud prvog stupnja je također iznio valjane razloge za odluku o načinu i opsegu održavanja osobnih odnosa djeteta sa majkom, cijeneći pritom prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, za koji smatra da je sukladan dobrobiti mlt. IL i da će ovakav način održavanja kontakata omogućiti nastavak održavanja emocionalne veze i bliskog odnosa djeteta i majke, što je važno za dječakov pravilan razvoj i svakako u najboljem interesu djeteta.

24. Iako žaliteljica ničim konkretnim ne pobija odluku prvostupanjskog suda u pogledu dosuđene obveze uzdržavanja, no u ukupnosti predlaže da se prvostupanjska odluka u cijelosti preinači pa između ostalog i na način da se tuženik-protutužitelj obveže doprinositi za uzdržavanje, valja reći da je prvostupanjski sud odluku o uzdržavanju mlt. djeteta stranaka donio vodeći računa o odredbi čl. 310. st. 1. ObZ prema kojoj roditelj s kojim dijete stanuje svoj udjel u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kao svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom, obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba u obliku novčanog uzdržavanja s time, da je prema odredbi čl. 310. st. 2. ObZ svakodnevna skrb o djetetu jednakovrijedna zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

25. Prema čl. 311. st. 1. OBZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja i obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta dok je st. 2. istog članka propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

26. Sukladno odredbi čl. 313. st. 1. OBZ-a ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kada se uzdržavanje određuje.

27. Prema gore navedenim odredbama OBZ-a u svakom konkretnom slučaju je potrebno utvrditi ukupne potrebe djeteta te mogućnosti roditelja koji je obveznik uzdržavanja, a što je u ovom konkretnom predmetu i utvrđeno, jer je sud dao jasne razloge i utvrdio odlučne činjenice kako bi odredio visinu uzdržavanja i te ukupne potrebe su utvrđene sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 49/24.).

28. Sud prvog stupnja je uzimajući u obzir sve razloge iz obrazloženja presude, pravilno postupio kad je smatrao ispunjenim uvjete za izmjenu privremene mjere koju je donio ranije tijekom trajanja postupka pred sudom prvog stupnja, a to očito rukovodeći se načelom prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta, koje pravo je sadržano u jednom od temeljenih načela obiteljsko pravne zaštite (čl. 5. ObZ-a) te je i u skladu s funkcijom privremene mjere kao sredstva osiguranja koja se ugleda u privremenom uređenju odnosa među strankama.

29. Ovdje naposljetku valja ukazati da opsežni navodi tužiteljice-protutužene u dopuni žalbe, predstavljaju nove činjenice, koje se prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP- a ne mogu po prvi puta isticati tek u žalbi, osim ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog kojih se žalba može izjaviti, a što ovdje nije slučaj.

30. Slijedom svega navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužiteljice-protutužene kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić