Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-1837/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu Bjelovarsko-bilogorske županije, Josipa Jelačića 13 C, Bjelovar, OIB: 09014802211, zastupan po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić, odvjetnicima iz Bjelovara, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-512/2020-10 od 17. svibnja 2021., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj Pr-512/2020-11 od 18. svibnja 2021., dana 20. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-512/2020-10 od 17. svibnja 2021., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pr-512/2020-11 od 18. svibnja 2021.,u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"I. Nalaže se tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Bjelovarsko-bilogorske županije, Josipa Jelačića 13 C, Bjelovar, OIB: 09014802211, da tužitelju CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 7.179,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na bruto iznos od 494,94 kn počevši od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 516,33 kn počevši od dana 16. veljače 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 495,18 kn počevši od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 519,44 kn počevši od dana 16. travnja 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 530,93 kn počevši od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 600,32 kn počevši od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 521,86 kn počevši od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 583,28 kn počevši od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate,
-na bruto iznos od 554,03 kn počevši od dana 16. rujna 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 478,84 kn počevši od dana 16. listopada 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 497,38 kn počevši od dana 16. studenoga 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 482,83 kn počevši od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 524,99 kn počevši od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate,
- na bruto iznos od 379,47 kn počevši od dana 16. veljače 2017. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, da do isplate, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate u odnosu na porez na dohodak i prirezu poreza na dohodak na dosuđene iznose toč. I. izreke presude.
III. Nalaže se tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Bjelovarsko-bilogorske županije, Josipa Jelačića 13 C, Bjelovar, OIB: 09014802211, da tužitelju CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.281,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 17. svibnja 2021. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."
2. Tuženik se žali protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Suprotno navodima žalbi, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati.
5. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u razdoblju od siječnja 2016. do veljače 2017. godine.
8. Sud prvog stupnja utvrdio je sve činjenice koje su potrebne za donošenje odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
9. Tuženik u žalbi u bitnome smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio Dodatak sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. smatrajući da pravilno treba primijeniti Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 30. prosinca 2016. kojom je Vlada Republike Hrvatske odlučila da osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosi 5.211,02 kuna bruto u primjeni od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja će biti isplaćena u veljači 2017. godine.
10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio:
- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati sklopili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaće u Javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u Javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine,
- da su Vlada Republike Hrvatske i isti Sindikati sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na način da su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kune bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.415,37 kuna, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da su člankom IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da Izmjene nisu potpisane po Sindikatu 1., iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, kojim je promijenjen članak III. Dodatka, te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i na način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekim razdobljima opisanih u članku III-IV. ovih Izmjena i dopuna, usklađivanje se odgađa za onoliko tromjesečja koliki je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje na prethodne godine) trajao,
- da je 7. prosinca 2011. Arbitražnom odlukom utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće po naprijed navedenom principu.
- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati koji su potpisali spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na članak IV. u vezi s čl. VII. Dodatka sporazumu,
-da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od 4. tromjesečja 2011. do zaključno 3. tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,
- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a za 1,2% a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.,
- da je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kune bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.
11. Na utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupanja je pravilno primijenio materijalno pravo utvrdivši da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečja BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno dva ili više posto). Odredba članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i VI. Izmjena Dodatka sporazumu. Namjera Vlade Republike Hrvatske je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kuna. Odgoda uskladbe 12 neprekidnih kvartala konzumirana je kroz članak IV. st. V. Izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom članka IV. st. V. Izmjena dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna, odnosno tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju je osnovan.
11.1. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik, kao poslodavac tužitelja isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kune (sada 678,05 eura), umjesto po osnovici od 5.415,37 kuna (sada 718,74 eura), a sukladno izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu pa je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju osnovan, kako je odlučeno u točki I. izreke.
12. Tek je za istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev- 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. u istovrsnoj pravnoj stvari odbio reviziju umješača Republike Hrvatske radi isplate razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće za javnim službama u kojoj je odgovorio na pitanje umješača i izrazio pravno shvaćanje koje glasi:
"1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).
Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS)."
13 Žalbeni navodi tuženika da je "centralizirani obračun plaća ustrojila Vlada Republike Hrvatske koja je obračune plaće povjerila na temelju Ugovora FINI, a tuženik kao javna služba koja ne ostvaruje vlastiti prihod nije samostalan u raspolaganju novcem, ali niti u obračunu plaća, on nije imao pravni osnov za izračun drugačije plaće od one kako je bila zadana u sustavu centraliziranog obračuna plaća za cijelu državu, niti je mogao pasti u zakašnjenje" su neosnovani.
13.1. Naime, propust Vlade Republike Hrvatske da u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi osigura materijalne i formalne pretpostavke da bi ti poslodavci, uključujući i tuženika, mogli ispuniti svoje obveze prema zaposlenicima na način da obračunavaju plaću po povećanoj osnovici, ne može ići na štetu tužitelja.
14. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika glede tijeka zateznih kamata na dosuđene iznose razlike plaće. Naime, tuženik je došao u zakašnjenje sa petnaestim danom u mjesecu dospijeća plaćanja razlike plaće, sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) pa je pravilno dosuđena zatezna kamata na dosuđene iznose razlike plaće na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/18, 114/22, 156/22 i 155/23).
15. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio odredbe materijalnog prava na koje se pozvao u pobijanoj presudi.
16. Tek je za istaknuti da se cjelokupan sadržaj žalbe tuženika svodi na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu, dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo.
17. Slijedom svega navedenog, kako pobijana presuda sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je pobijanom odlukom dana, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tuženika, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, već je primijenjeno upravo onako kako glasi (po pravilu Ita lex scripta est).
18. Protivno navodima iz žalbe, sud prvoga stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 155. st. 5. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.
19. Zbog svega izloženog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.
U Zagrebu 20. svibnja 2025.
Sudac:
Ivica Veselić