Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-616/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CIG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Marija Leško Blažić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Bio ekspert d.o.o., Zagreb, Pavlenski put 5K, OIB: 05882842387 (ranije Telespeed d.o.o.), kojeg zastupa punomoćnica Tamara Brborović Vuletić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Babić, Brborović i Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-539/2023-13 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 539/2023-13 od 17. svibnja 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o troškovima nastalim tuženiku u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika, TELESPEED d.o.o., Pavlenski put 5k, Zagreb, OIB: 05882842387 o otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz – otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 13. svibnja 2022. (točka I. izreke) i da radni odnos tužiteljici nije prestao protekom otkaznog roka iz toč. II. Odluke o otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz – otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 13. svibnja 2022. odnosno s danom 26. svibnja 2022 (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznos od 625,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 17. svibnja 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske odluke žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovorom na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbe i predlaže da žalbeni sud potvrdi prvostupanjsku presudu te traži naknadu troška nastalog joj podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana, a o žalbi tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka, koja je podnesena jer sud nije odlučio o svim troškovima, nije odlučivano ovom drugostupanjskom odlukom jer se radi o prijedlogu za donošenje dopunskog rješenja u smislu čl. 341. st. 2. ZPP-a, o čemu se može odlučiti i u okviru nove odluke koju će sud prvog stupnja donijeti.

5. Sud prvog stupanja donoseći odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva pošao je od slijedećih činjenice:

- da su tužiteljica i tuženik 24. siječnja 2022. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto Prodajni predstavnik za poslovne korisnike, na razdoblje od 6 mjeseci i s probnim rokom od 3 mjeseca,

- da je 13. svibnja 2022. tuženik donio spornu Odluku o otkazu ugovora o radu protiv koje je tužiteljica zatražila zaštitu u skladu i u rokovima iz čl. 133. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. - dalje: ZR),

- da tuženik nije tužiteljicu pisanim putem upozorio na obveze iz radnog odnosa niti ju je pozvao na iznošenje obrane (čl. 119. ZR-a),

- da se kao razlozi za otkaz navode tri razloga:

1. učestalom kašnjenju na posao, uz navođenje točni nadnevaka i navođenje da je tužiteljica poslodavca obavještavala o kašnjenju pisanim porukama svega nekoliko minuta prije početka radnog vremena,

2. učestalom bolovanju i samostalnom određivanje rada od kuće, pri čemu da je tužiteljica tuženika o navodnim zdravstvenim tegobama obavještavala svega pola sata prije početka radnog vremena (nadnevci navedeni u odluci o otkazu), ali da nije dostavila doznaka, zbog čega je poslodavac pokrenuo postupak kontrole bolovanja i 3. da radnica nije niti u jednom mjesecu ostvarila one rezultate koje je poslodavac s njom jasno komunicirao, a koje je dobio od partnera Telemach.

6. Na temelju tih činjenica sud zaključuje (čak i da je tuženik dokazao dopuštenost otkaznih razloga), da je sama narav povreda, koje se opisuju kao učestalo kašnjenje na posao i neostvarenje ciljeva, na strani tuženika stvorila obvezu za tuženika da prethodno otkazu pisano upozori tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa i da joj ukaže na mogućnost otkaza za slučaj ponavljanja istih.

7. Također zaključuje da iz obrazloženje pobijane odluke ne proizlazi na jasan način je li tužiteljica bila na bolovanjima bez doznake, odnosno je li za vrijeme bolesti radila od kuće. Ovo jer da se u slučaju da je radila od kuće ne radi o bolovanju, već o radu od kuće, pri čemu da nije niti dokazano za koje nadnevke tužiteljica nije dostavila doznake, a kada je svojom odlukom ostala raditi od kuće. Uz to sud ocjenjuje da je u ovom dijelu i iskaz zakonskog zastupnika tuženika kontradiktoran. Ovo jer da je u Odluci o otkazu navedeno da je tužiteljica bila na 13 bolovanja bez dostave doznake, dok iz iskaza zakonskog zastupnika proizlazi da je bila na 6 bolovanja bez doznaka.

8. Slijedom toga sud zaključuje da nije bilo razloga da se u okolnostima konkretnog slučaja, prije donošenja odluke kakva je donesena, ne postupi na način kako je propisano čl. 119. ZR-a, što da tužbeni zahtjev čini osnovanim.

9. Ovaj sud ne može ispitati pravilnost zaključka suda prvog stupnja da izostanak formalnog postupanja tuženika na način propisan čl. 119. ZR-a, u konkretnom slučaju ima za posljedicu nedopuštenost odluke o otkazu. Ovo jer ocjena dokaza nije provedena na način propisan čl. 8. ZPP-a, što je rezultiralo i izostankom razloga o odlučnim činjenicama (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a), osobito u odnosu na razloge otkaza koji su opisani kao učestalo kašnjenje i neispunjavanje norme.

9.1. Sud prvog stupnja, naime, pravilno utvrđuje koji su razlozi otkaza, ali zanemaruje da tuženik ne mora nužno dokazati dopuštenost svih otkaznih razloga da bi odluka o otkazu bila nedopuštena. Odnosno, već i dopuštenost jednog otkaznog razloga sama za sebe može biti dostatna da odluka o otkazu bude dopuštena, čak i ako poslodavac nije postupio u skladu s čl. 119. ZR-a.

10. U tom smislu ukazuje se da je temeljna obveza radnika da radne zadatke izvršava savjesno i u okviru zadanih ciljeva, a tuženik je iskazima svjedoka CI i RI, kao i iskazom zakonskog zastupnika dokazivao da tužiteljica zadane ciljeve nije izvršila niti jedan mjesec, da je toga bila svjesna i da unatoč tome u svom radu nije ništa mijenjala te da stoga izostanak formalne opomene predstavlja opravdani izuzetak od obveze tuženika da postupi u skladu s čl. 119. ZR-a.

10.1. Međutim, sud tvrdnje tuženika nije sagledao kroz iskaze ovih svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika, a ni kroz iskaze PI i tužiteljice, već ih je samo prepisao (točka 13 do 17 obrazloženja) i samo je općenito zaključio da je postupanje tuženika protivno čl. 119. ZR-a, u odnosu na otkazni razlog neostvarivanje zadanih ciljeva, dostatan razlog da se odluku utvrdi nedopuštenom. Takav općeniti i neobrazloženi zaključak ne može se ispitati, čime je sud počinio povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. Niti glede učestalih kašnjenja tužiteljice na posao, ovaj sud se ne može složiti s općenitim zaključkom da je na strani tuženika to stvorilo obvezu da postupi na način propisano čl. 119. ZR-a, zbog čega sud nije niti ulazio u ocjenu dopuštenosti ovog otkaznog razloga samog po sebi ili u ukupnosti s ostalim otkaznim razlozima (354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bila svjesna svojih kašnjenja radi gužva u prometu, ali da unatoč tome nije smatrala potrebnim kretati ranije jer bi, navodno, trebala neko vrijeme pričekati da netko otključa poslovne prostorije. S obzirom da time iz njezina iskaza proizlazi svijest o tome da često kasni na posao, ali i nonšalantno prihvaćanje takvog postupanja kao pravilnog, sud je, jer se radilo o čestim kašnjenjima u vrlo kratkom periodu rada tužiteljice kod tuženika, ipak trebao dati jasnije razloge zašto takvo postupanje radnika ne bi bilo postupanje koje opravdava iznimku od obveze poslodavac da prije donošenja odluke o otkazu radnika opomene i da mu da mogućnost obrane.

13. Kako već zbog ovih razloga nije moguće ispitati zakonitost pobijane presude to je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

14. U ponovnom suđenju sud će ocijeniti sve dokaze koje je proveo na način propisan čl. 8. ZPP-a te će na temelju tako dane ocjene zaključiti je li propuštanje tuženika da postupi na način propisan čl. 119. ZR razloga, samo po sebi, dostatno da se odluku o otkazu utvrdi nedopuštenom ili se radi i iznimci iz te odredbe, odnosno o situaciji u kojoj opravdano nije bilo razloga da se postupi u skladu s tom odredbom prije donošenja sporne odluke o otkazu. U koliko sud ocijeni da se radi o takvoj iznimci, sud će na temelju rezultata ocjene dokaza jasnim i valjanim razlozima obrazložiti (ne)nedopuštenost odluke o otkazu s obzirom na svaki otkazni razlog ili pak u njihovoj ukupnosti.

15. Odluka o troškovima ukinuta je jer zavisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku (čl. 380. toč. 3. ZPP-a), pri čemu će kod donošenja nove odluke sud uzeti u obzir i troškove u odnosu na koje je traženo donošenje dopunskog rješenja o trošku, a odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu temelji se na čl. 166. st. 3. tog Zakona.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević