Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-1254/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, sutkinje Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u predmetu tužiteljice PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Pažitka, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 2. lipnja 2023., poslovni broj Pr-2180/2021-15, u sjednici vijeća 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu od 2. lipnja 2023., poslovni broj Pr-2180/2021-15.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev pod toč. I. izreke kojim tužiteljica potražuje od tuženika isplatu 2.734,39 eur[1] /20.590,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Pod toč. II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak od 945,65 eur/7.125,00 kn također sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe i predlaže istu odbiti te potvrditi njome pobijanu odluku.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Pobijana presuda u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kao sljednice pok. MŽ, djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Varaždinska, Postaja granične policije Varaždin, koji je upućen na rad na granične prijelaze GP Otok Virje

– Ormož, GP Cvetlin- Zgornji Leskovac i GP Gornja Voća - Drenovac, radi obavljanja hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području, sve na temelju Dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013., sukladno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije.

5.1. Pok. MŽ je tvrdio kako ima pravo na dodatak za rad na terenu za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada na kojem je zaposlen i izvan mjesta stalnog boravka sve temeljem čl. 4. Dodatka Kolektivnom ugovoru („Narodne novine“ broj 104/2013) i čl. 50. st. 4. Kolektivnog ugovora ("Narodne novine" broj 112/17) i tumačenja Zajedničke komisije br. 7/55 od 20. svibnja 2014.

6. U žalbenom postupku, sporno je je li tužena dužna isplatiti naknadu za rad na terenu dodatak s obzirom na primjenu odredbi kolektivnih ugovora.

7. Pravo na dodatak za rad na terenu regulirano je u čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 3. kolovoza 2013. ("Narodne novine", br. 104/2013 – dalje: KU/13), koji je bio na snazi do 31. listopada 2017., te u čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, koji se primjenjuje od 1. studenoga 2017. ("Narodne novine", br. 112/2017 – dalje: KU/17), a kojima je to pravo istovjetno regulirano te je propisano da službenik ima pravo za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, i to u iznosu od 150,00 kn dnevno (čl. 4. Dodatka KU/13 - "Narodne novine", br. 104/2013) do 31. listopada 2017., odnosno 170,00 kn dnevno (čl. 50. st. 4. KU /17) od 1. studenoga 2017. pa nadalje.

8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je prednik tužiteljice MŽ u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad na radno mjesto službenika za zaštitu granice u Postaji granične policije Varaždin, Policijska uprava Varaždinska,

- da je prema rasporedu rada u istom razdoblju te poslove obavljao na zajedničkim graničnim prijelazima GP Otok Virje – Ormož, GP Cvetlin- Zgornji Leskovac i GP Gornja Voća – Drenovac, na kojima se obavlja kontrola na slovenskom državnom području temeljem dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole,

- da je granični prijelaz lociran na teritoriju Republike Slovenije u funkcionalnom smislu dio hrvatske policijske postaje,

- da su na navedenim graničnim prijelazima u utuženom razdoblju obavljale kontrole od strane službenika granične policije, a to sukladno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije na način da su naši policijski službenici obavljali dio granične kontrole fizički na teritoriju druge države tj. Republike Slovenije, a sve radi lakšeg obavljanja poslova granične kontrole,

- da je pok. MŽ u utuženom razdoblju radio samo na graničnim prijelazima Otok Virje-Ormož i Gornja Voća- Drenovec, odnosno da u utuženom razdoblju nije radio na graničnom prijelazu Cvetlin- Zgornji Leskovec,

- da je rad pok. MŽ na graničnim prijelazima Otok Virje- Ormož i Gornja voća- Drenovec trajao svaki puta kada je bio raspoređen najmanje 8 sati, odnosno da je radio ili u smjenama po 8 sati na graničnom prijelazu Gornja Voća-Drenovec, a u turnusima po 12 sati na graničnom prijelazu Otok Virje-Ormož,

- da je tužitelj koristio pauzu na teritoriju susjedne države, odnosno Republike Slovenije, gdje su okviru graničnog prijelaza postojale službene prostorije za obavljanje granične kontrole i mini kuhinje za korištenje pauza, da su na graničnom prijelazu bila obilježja Republike Hrvatske da je do graničnih prijelaza na teritoriju susjedne države pok. MŽ dolazio vlastitim automobilom, a ne službenim vozilom, da se mogao kretati za vrijeme pauze unutar točno određene zone, da je imao odoru i naoružanje,

- da je udaljenost od graničnog prijelaza do granične crte i to 5 metara za Gornju Voću- Drenovec, 65 metara za Otok Virje- Ormož i 700 metara za Cvetlin- Zgornji Leskovec.

9. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev pozivajući se na čl. 9. Sporazuma između Republika Hrvatske i Slovenije, te na činjenicu da su granični prijelazi predstavljali stalno mjesto rada pok. MŽ te da nema pravo na isplatu dodatka za rad na terenu.

10. S navedenim zaključkom je suglasan i ovaj sud.

11. Naime, terenski dodatak i priznaje se ovisno o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja s obzirom na propise kojima je uređeno mjesto rada tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice u nadležnosti konkretne policijske postaje.

12. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom članka 25. stavka 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj: 83/13,27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG) propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom članka 37. stavka 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

13. Kada je riječ o međunarodnoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole, taj međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

14. Tim je Sporazumom u članku 2. stavku 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

15. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom članka 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema stavku 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

16. Na temelju članka 2. stavka 4. naprijed spomenutog Sporazuma te članka 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole.

17. Policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta.

18. Prednik tužiteljice je tužbu utemeljio na tvrdnji da mu predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje koje se nalazi izvan mjesta sjedišta policijske postaje u Varaždinu smatrajući da ta činjenica znači da je on radi izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen.

18.1. Pritom se prednik tužiteljice pozvao na odredbu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 104/13 - dalje: KU/13), odnosno članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 112/17 - dalje: KU/17) kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

19. Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, ovaj sud ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je prednik tužiteljice u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj postaji Varaždin (sjedište u [adresa]) koja je ustrojena kao policijska postaja II. kategorije radi obavljanja poslova zaštite i prelaska državne granice u čijoj nadležnosti su određeni granični prijelazi , nije radio na terenu. Odredbama ZNDG i to čl. 25. st. 3. propisano je da se granična kontrola ili dio te kontrole može obavljati i na području druge države.

19.1. Stoga je postaja granične policije Varaždin nadležna za obavljanje poslova granične kontrole i u mjestu Ormož i Drenovec koji se nalaze u Republici Sloveniji. Prednik tužiteljice je bio raspoređen na rad u postaju granične policije Varaždin i svoj rad je obavljao isključivo na području nadležnosti te policijske postaje.

20. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države.

20.1. Tako prednik tužiteljice zbog činjenice da stalno mjesto rada obuhvaća i područje druge države nije bio upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je bio raspoređen na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

21. U pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-391/09-2 od 3. lipnja 2009. koje je primjenjivo i na ovaj slučaj, proizlazi da rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćen odredbom čl. 56. KU/13 niti čl. 50 KU/17, jer policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog mjesta rada.

22. Nadalje, neutemeljeno tužiteljica ukazuje da je prvostupanjski sud trebao primijeniti Tumačenje 7/55 prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza Dobova uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na području Republike Slovenije i granični prijelaz Dobova ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

22.1. U okolnostima konkretnog slučaja, prednik tužiteljice je bio redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu državne granice u Policijskoj upravi varaždinskoj, Postaja granične policije Varaždin, a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnog prijelaza u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

22.2. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom članka 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe članka 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine", broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

23. Slijedom navedenog, svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada.

23.1. To stoga što nadležnost Policijske uprave varaždinske, Postaja granične policije Varaždin obuhvaća područje graničnog prijelaza u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

24. Navedeno ima za posljedicu da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka te je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev prednika tužiteljice te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u ovoj odluci.

25. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP). Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužiteljice kojima ističe da je sud prvog stupnja tuženici neosnovano dosudio trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora. Naime, trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora predstavlja u smislu odredbe čl. 151. st. 1. ZPP izdatak koji je učinjen povodom postupka, te, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, predstavlja trošak koji je bio potreban za vođenje parnice. Istim je tuženica ispunjavala svoju zakonsku obvezu iz čl. 186.a ZPP te je i taj trošak tužiteljica dužna nadoknaditi tuženici. Stoga su i ti žalbeni navodi tužiteljice neosnovani.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić