Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-820/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, ČR, izvjestiteljice i članice, ĐR, članice u pravnoj stvari tužiteljice ŠR /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Marko Benčić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Porobija i Špoljarić d.o.o. iz Varaždina, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad za Županijsku službu Varaždinske županije /OIB: 52966791065/ iz Zagreba, Trg Nevenke Topalušić 1 (pravni slijednik Centra za socijalnu skrb Varaždin /OIB: 87061553266/ iz Varaždina, V. Nazora 22), kojeg zastupa Nenad Slunjski, odvjetnik u Odvjetničkom društva Slunjski i Rudnički j.t.d. iz Varaždina, radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane zlostavljanjem i uznemiravanjem na radu (mobing), odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-2011/2021-54 od 9. svibnja 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-2011/2021-54 od 9. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod stavkom I. točkom 1. izreke je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik tužiteljici povrijedio pravo osobnosti za vrijeme rada kod tuženika - pravo dostojanstva, pravo na časti i ugled, pravo na tjelesno i duševno zdravlje i pravo na osobni i obiteljski mir čime je tuženik počinio povredu obveza iz radnog odnosa, na način da je / se:

- UR početkom 2017. odredila da netko treći od radnika tuženika bude osobno prisutan na njenim razgovorima s tužiteljicom, dok na razgovoru s drugim radnicima ravnateljica to nije tražila;

- UR u lipnju 2018. tužiteljicu ogovarala, širila glasine o njenom privatnom životu, iznosila uvrede na račun ljubavnog života tužiteljice te je tužiteljicu pred dvjema kolegicama 27. lipnja 2018. optužila da je u ljubavnoj vezi sa kolegom s posla, nakon čega je na sastanku kod tuženika, a nakon što je saznala da se tužiteljica zbog navedenog obratila za pomoć nadležnom ministarstvu, govorila o detaljima iz njene prijave;

- UR tužiteljici od kraja 2016. do ožujka 2020. uskraćivala informacije potrebne za rad, da je istu izolirala i dodjeljivala joj besmislene zadatke;

- UR **.**.2019. tražila od tužiteljice da posebnom zamolbom zatraži odobrenje za službeno putovanje odnosno prepratu djeteta u dom, da joj je diktirala što u zamolbi treba pisati, iako takve zamolbe nisu propisane nikakvim službenim aktom tuženika, te da je nakon što je tužiteljica zatražila da donese svoju odluku u što kraćem roku pozvala zaštitara i tražila od njega da tužiteljicu odstrani iz njenog ureda;

- UR tužiteljicu **.**.2019. lažno prijavila Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu za kazneno djelo prijetnje;

- ZR od ožujka 2020. nadalje, najprije kao vršiteljica dužnosti ravnateljice tuženika, a sada kao ravnateljica tuženika od ožujka 2020. kada je imenovana vršiteljicom dužnosti ravnatelja tuženika pa do dana podnošenja ove tužbe i dalje, vršila pojačanu kontrolu nad radom tužiteljice, te istoj daje radne naloge na osobito ponižavajući i uvredljiv način komuniciranjem putem lijepljenja papirića na službene spise po kojima tužiteljica radi, bez ikakve neposredne komunikacije;

- u ožujku 2021. donoseći Odluku o ocjeni stručnog radnika za 2020. godinu tužiteljicu degradirala u radu smanjujući joj stručnu ocjenu za kvalitetu rada bez ikakvog opravdanog razloga i to nakon što je prethodnih 15 godina radnog staža tužiteljica ocjenjena ocjenom "NAROČITO KVALITETNO" čime tužiteljicu kao radnika obezvređuje, umanjuje kvalitetu i rezultate njena rada;

- nakon što je tužiteljica 25. ožujka 2021. na smanjenje stručne ocjene za 2020. godinu uložila prigovor, ZR poziva zaposlenika LR, koji je ranije radio na poslovima na kojima sada radi tužiteljica i putem njega tužiteljici poručuje da njene predmete drži kod sebe u stolu i da će istoj odrediti unutarnji nadzor nad radom ukoliko se bude žalila na ocjenu;

- ZR u ožujku 2021. širila kolektivom glasine o tužiteljici i imenom i prezimenom je optuživala za pisanje anonimnih predstavki protiv nje i objave u medijima;

- ZR tijekom prosinca 2019. i siječnja 2020. trećima neovlašteno odavala tajne podatke o tužiteljici koje je saznala u okviru predistražnog postupka koji se vodio kod Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu pod brojem: KP DO 174/2 020 samo i isključivo kako bi tužiteljicu oblatila i omalovažila, iako je taj postupak okončan rješenjem od 7. veljače 2020. kojim je kaznena prijava protiv tužiteljice odbačena;

- ZR tužiteljicu putem voditeljica odjela GR i JR, za čija postupanja je kao vršiteljica dužnosti ravnateljice odnosno ravnateljica direktno odgovorna, neosnovano prijavljivala i zlorabila institut povjerenika za dostojanstvo, pa je tako voditeljica odjela VR u namjeri da tužiteljicu dodatno ponizi i kao voditelj odjela iz pozicije moći degradira pred drugim djelatnicima tražila od iste javnu ispriku putem društvenih mreža pred drugim djelatnicima radi jednog komentara koji je tužiteljica prethodno objavila na društvenim mrežama, jer da će se u protivnom pokrenuti postupak za otkazivanje ugovora o radu tužiteljice, pa nakon što je tužiteljica pod pritiskom i ucjenom otkazom javnu ispriku voditeljici odjela uputila putem službenog e-maila tuženika gdje je bila vidljiva svima, povjerenik za dostojanstvo kod tuženika je putem sms poruke tužiteljicu obavijestio da će pritužba protiv iste biti odbačena;

- tužiteljica poslodavcu i povjereniku za dostojanstvo kod tuženika 20. travnja 2021. podnijela pritužbu protiv voditeljice odjela GR u kojoj je tražila da se utvrdi uznemiravanje i zaštitu od poslodavaca kao odgovorne osoba od daljnjeg uznemiravanja, a da od strane povjerenika za dostojanstvo nije proveden odgovarajući postupak propisan Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi već je tužiteljici poštom poslan kratki odgovor o odbijanju pritužbe, a istovremeno, na isti način nije postupano u postupku kada je pritužbu podnijela voditeljica odjela protiv tužiteljice što upućuje na namjerno nejednako postupanje prema tužiteljici s ciljem zastrašivanja;

- tužiteljici radi neosnovane pritužbe od strane voditeljice odjela JR u studenom 2019. godine prijetilo otkazom, kada je tužiteljica tražila zaštitu od poslodavca zbog stalnih neopravdanih prijetnji otkazom ugovora o radu i pritisaka koji se na nju na nju vrše preko povjerenika za dostojanstvo i kojima voditeljice odjela zlorabe taj institut kako bi izazivale konfliktno i stresno okruženje za tužiteljicu, a da tužiteljica od strane poslodavca koji je odgovoran za zaštitu radnika od uznemiravanja nadređenih i drugih radnika nije dobila niti usmeni niti pismeni odgovor niti pak službeni poziv za razgovor kako bi joj se pružila odgovarajuća zaštita od daljnjih uznemiravanja i zlostavljanja, niti je uopće tuženik bilo što poduzeo da tužiteljicu zaštiti od ovakvih postupaka;

- tužiteljici takvim ucjenama i prijetnjama otkazom s ciljem uznemiravanja i zastrašivanja kroz duži vremenski period, a naročito od 2019. godine nadalje, stvaraju stresni uvjeti rada zbog čega je tužiteljica bila primorana potražiti liječničku pomoć,

Pod stavkom I. točkom 2. izreke je odbijen zahtjev da se naloži tuženiku hitno poduzimanje mjere radi sprječavanja daljnjeg uznemiravanja i zlostavljanja tužiteljice, a pod stavkom I. točkom 3. izreke zahtjev za naknadu štete u iznosu od 3.318,07 eura sa zateznim kamatama od 25. kolovoza 2021. do isplate, pod stavkom I. točkom 4. zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama.

Pod stavkom II. izreke je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.000,00 eura.

2. Protiv presude žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tužiteljica predlaže ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 312,50 eura.

3. U odgovoru na žalbu, tuženik priklanjajući se stavu prvostupanjskog suda, predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 290,00 eura.

4. Žalba je neosnovana

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje povrijeđenog prava osobnosti tužiteljice za vrijeme rada kod tuženika (pravo na dostojanstvo, čast, ugled, tjelesno i duševno zdravlje, pravo na osobni i obiteljski život) radnjama UR, ZR, i JR, opisanim u stavku I. točki 1. izreke predložene presude, zahtjev za hitnim poduzimanjem mjera radi sprečavanja daljnjeg uznemiravanja i zlostavljanja, zahtjev za naknadu štete u iznosu od 3.318,07 eura sa zateznim kamatama od 25. kolovoza 2021. do isplate i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tužiteljica, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevima iz sudske nadležnosti, s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, zakonitost koje se žalbenim navodima ne dovodi u dvojbu.

7. Prvostupanjski je sud učinkovito ispitao podneske i dokaze stranaka, i dao procjenu njihove mjerodavnosti za meritornu odluku na temelju pravilno izabranog i primijenjenog materijalnog prava (članak 111. ZR-a[1] u vezi s člankom 1045. ZOO-a ) pravilno zaključio da postupanja koja opisuje tužiteljica pod stavkom I. točkom 1. izreke nemaju obilježja uznemiravanja (mobinga) tužiteljice od 2017. do travnja 2021., na radu kod tuženika, odnosno da kao takva nisu u domeni zaštite po osnovi potrebe za poduzimanjem mjera radi sprečavanja daljnjeg uznemiravanja, a niti po osnovi prava na naknadu neimovinske štete, a s kojim zaključkom je suglasan i drugostupanjski sud.

8. Iz rezultati izvedenih dokaza (materijalnih i personalnih) kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, da je ocjena stručnog rada tužiteljice u domeni čelnika tijela, da se temelji na propisanim kriterijima (zakonskim i podzakonskim aktima), protiv koje zaposlenik ima pravo prigovora, i da se ne može smatrati uznemiravanjem ili zlostavljanjem na poslu, zatim da je podnošenje kaznenih prijava, neovisno o tome što su odbačene, legitimno pravo svake osobe i ne može se smatrati činom uznemiravanja, potom da nema obilježje uznemiravanja i

1 Zakon o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023., 64/2023. 2 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.)

zlostavljanja tužiteljice na radu kod tuženika to što je devet od ukupno četrdeset i jednog zaposlenika potpisalo predstavku resornom Ministarstvu da su zaposlenici kod tuženika podvrgnuti uznemiravanju i zlostavljanju, bez da su opisali i jedan konkretan događaj, a povodom koje predstavke isto Ministarstvo nije utvrdilo da bi bilo uznemiravanja ili zlostavljanja, ali je izdalo preporuku usmjerenu na unaprjeđenje rada tuženika u smislu bolje organizacije rada, rješavanja konfliktnih odnosa, poboljšanja međuljudskih odnosa, a niti po tužiteljici dostavljen Izvještaj o snimanju stresa kod tuženika, koji je 20. listopada 2019. izradio profesor psihologije FR, u kojem se navodi da djelatnici tuženika rade uz visoku razinu stresa, da je to uzrokovano lošim rukovođenjem i da su podvrgnuti radnom pritisku-mobingu koji je u pravilu generiran od rukovodeće strukture, budući da se taj Izvještaj temelji na izjavama anonimnih ispitanika i da iz njega ne proizlazi da je upravo tužiteljica bila izložena opisanom radnom pritisku, a niti su navodi iz tog Izvještaja potvrđeni izvedenim personalnim dokazima u predmetnom postupku, i da tijekom postupka tužiteljica nije dokazala da bi je nadređeni ogovarali, širile glasine o njezinom privatnom životu, optužile je da je u ljubavnoj vezi sa kolegom s posla, odavali tajne podatke koje su saznali u istrazi, zlorabile institut povjerenika za dostojanstvo, nejednako postupanje po pritužbama, prijetnje otkazom zbog podnošenja neosnovanih pritužbi.

9. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužiteljice koji se svode na iznošenje vlastite ocjene Izvještaja o snimanju stresa koji je sačinio profesor psihologije FR i dopisa (predstavki) Odjela za djecu upućena resornom Ministarstvu 13. rujna i 19. studenog 2019., te iskaza svjedokinja UR i JR.

9.1. Naime, pod točkom 16. obrazloženja prvostupanjski je sud naveo da odnosi između tužiteljice i njoj nadređenih (UR, ZR, JR) nisu bili dobri zato što tužiteljica nije bila zadovoljna načinom rukovođenja i organizacijom posla (a što je očito bio i jedan od motiv njezinog javljana na natječaj za ravnateljicu tijela tuženika), pod točkama 17. - 29. obrazloženja analizirao iskaze svjedoka, a pod točkom 30. - 31. obrazloženja iskaz tužiteljice i dao ocjenu istih u vrijednosnom i smislenom obavještavanju suda o bitnim činjenicama.

10. S obzirom da je kao izvjesno utvrđeno da kod tuženika objektivno nije bilo radnji / propusta koje bi bile u dosegu uznemiravana ili zlostavljanja tužiteljice na radu kod tuženika, odnosno da bi tuženik (nadređeni i drugi zaposlenici) na bilo koji način uznemiravao tužiteljicu na radu (u kojem slučaju ne postoji niti uzročno posljedična veza između zdravstvenog stanja tužiteljice i postupanja tuženika prema tužiteljici na radnom mjestu), to je prvostupanjski sud pravilno odbio izvođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem na okolnosti štete tužiteljici koja se može dovesti u vezu sa opisanim događajima u predmetnom postupku.

11. Subjektivni osjećaj tužiteljice, prije i nakon što nije ostvarila ambiciju biti ravnateljicom tijela tuženika, a koji se svodio na ugrožavanje vlastite osobnosti, dostojanstva, ugleda i časti, za sve što je drugačije od onoga što je ona smatrala profesionalnim i što se po njoj nije trebalo mijenjati, nema stvarnog uporišta za ocjenu uznemiravanja i zlostavljanja na radu kod tuženika.

12. Postupci kako ih opisuje tužiteljica nisu utvrđeni od nadređenih osoba tužiteljici niti po drugim zaposlenicima tuženika. Nadređene osobe /UR, ZR, Č prema tužiteljici nisu postupale protivno svojim ovlastima, neuobičajeno, nezakonito, niti nemoralno, kako to očito bezuspješno ista pokušava prikazati.

13. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve.

14. Kako tužiteljica nije navela konkretne povrede i propuste koje je po njoj prvostupanjski sud počinio u odluci o troškovima, već se samo pozvala na razloge zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima iz prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

15. Tužiteljica, koja je izgubila parnicu sama snosi svoj trošak, uključujući i trošak predmetne žalbe i dužna je tuženiku naknaditi trošak suđen po prvostupanjskom sudu (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

16. Radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice, zbog čega trošak te radnje nije priznat tuženiku (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

17. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr- 2011/2021-54 od 9. svibnja 2024. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužiteljici, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II. i III.).

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović