Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-893/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženika ČR, zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe – iz članka 217. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 216. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – u daljnjem tekstu: KZ/97) odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku i optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: K- 359/2024-9 od 07. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ČR kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi ČR zbog kaznenog djela teške krađe iz članka iz članka 217. st. 1. točka 1. u vezi sa člankom 216. stavak 1. KZ/97 pa je na temelju odredbe članka 217. stavak 1. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te mu je na temelju odredbe članka 67. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ( Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) utvrđeno je da novčani iznos od 60.732,41 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi ČR ostvario kaznenim djelom protiv imovine teškom krađom iz članka 217. stavak 1. točka 1. KZ/97, utvrđeno je da je navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske, te je naloženo optuženiku da uplati navedeni iznos u korist Državnog proračuna RH u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 6 u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. i stavak 3. ZKP optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora u duljem trajanju.

5. Žalbu je podnio i optuženik putem branitelja Marka Lešnjakovića, odvjetnika iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe ili podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Odgovor na žalbu podnio je optuženik s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana .

7. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP navodeći da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude na način da u obrazloženju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nisu u skladu s dokazima provedenim u postupku, te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i utvrđenih činjenica u postupku, slijedom čega su dani razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i ne mogu se valjano ispitati jer prvostupanjski sud nije izvršio ocjenu svakog dokaza pojedinačno i u svezi s drugim izvedenim dokazima, nego je iznio ocjenu samo pojedinih dokaza i nije ocijenio materijalne dokaze obrane, pa su u presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Osim što na opisani način optuženik parafrazira odredbu članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP ne navodi konkretne povrede koje bi predstavljale navedenu žalbenu osnovu. Suprotno navedenim žalbenim tvrdnjama nije uočeno postojanje proturječja između izreke i razloga presude, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni pa se pobijana presuda može ispitati.

10. Nadalje, nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi optuženik ističe da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdio zbog manjkave analize izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i u svezi s ostalim dokazima, osobito stoga što sud nije uzeo u obzir obranu optuženika iz koje proizlazi da nije provalio ulazna vrata hale za proizvodnju piva u prostoru bivše pivovare ..., niti da je sjekao cijevi i odspajao dijelove postrojenja te uzeo stvari koje su navedene u optužnici, već je izmijenio bravu na ulaznim vratima zbog prethodno izvršenih višekratnih i učestalih provala nepoznatih osoba i otuđenja opreme iz navedenog poslovnog prostora, što su potvrdili svjedoci MR i IR navodeći da je bilo više provala nepoznatih osoba i otuđenja opreme iz prostora bivše pivovare ..., te da je prilikom jedne od provala izvršenih kroz tavanski prostor objekta otuđena određena uredska oprema, za koju se tereti da ju je otuđio optuženik, a svjedok IR je naveo da je u prostoru pivovare postojao jedan zid koji je srušen i kroz koji se moglo prolaziti između dva prostora u unutrašnjosti pivovare pa slijedi da je de facto izvana omogućen slobodan pristup u prostorije pivovare i da nije niti bilo potrebno provaljivati da bi se pristupilo u unutrašnjost pivovare.

11. Suprotno iznesenim prigovorima žalbe prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu okolnosti provaljivanja optuženika u navedeni prostor zaključivši da je optuženik na točno neutvrđeni način pokidao lokot na ulaznim vratima kapije i izbio cilindrični uložak brave na ulaznim vratima hale za proizvodnju piva u prostoru bivše pivovare ... te da je ušao u zgradu pivovare gdje je sječenjem pripadajućih cijevi i odspajanjem dijelova postrojenja uzeo i zadržao za sebe predmete opisane u izreci presude, navodeći da navedeno proizlazi iz zapisnika o očevidu PP Đakovo od 19. lipnja 2012. o utvrđenim oštećenjima na ulaznim vratima, da je otvor cilindričnog uloška brave prazan, da se oko otvora cilindra uočava oštećenje u vidu savijanja metala i grebanja, a u prostoru gdje se nalazi proizvodna linija uočeni su tragovi sječenja bakra, tragovi rezanja cijevi i otuđenost opreme, zatim iskaza svjedoka IR da je prilikom jednog od svojih obilazaka tog prostora primijetio da su se promijenili cilindri na vratima te se oštećenikovim ključevima ništa nije moglo otključati, pa je sutradan zajedno sa komisijom oštećenika ... i policijom ušao u prostor, te je komisijski utvrđena šteta uspoređivanjem liste stečajnog upravitelja sa zaduženim stvarima i stvarnim stanjem, podacima zapisnika o obavljenom očevidu na nekretnini ... od 18. srpnja 2012. od strane komisije ... te dijela obrane optuženika da je nasilno ušao u prostor pivovare ... promijenivši uloške brava na ulaznim vratima po nalogu svog oca i tetke JR te da je iz tog prostora uzeo tankove i opremu koju je prodavao, smatrajući da se radi o opremi koja je u vlasništvu njegove obitelji.

12. Pravilnom ocjenom navedenih dokaza kao i dokaza pribavljenih u ponovljenom postupku i to podataka PP Đakovo od 1. listopada 2024. da nema evidentiranih prijava provala u prostor pivovare ..., [adresa] , prije i nakon inkriminiranog razdoblja, osim prijave koja je rezultirala kaznenom prijavom protiv optuženog ČR, iskaza svjedoka IR da je prije ovog događaja i ranije bilo provala u taj objekt, ali je praksa oštećenika bila da se komisijski utvrdi što je otuđeno uspoređujući listu stečajnog upravitelja sa zaduženim stvarima i stvarnim stanjem, te komisijskog zapisnika kojim je točno utvrđeno što je otuđeno i oštećeno u inkriminiranom događaju, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je predmetnu provalu, na opisani način, izvršio upravo optuženik otuđivši ne samo tankove za pivo, što nije osporavao u svojoj obrani, već i sve predmete navedene u izreci presude. Stoga, neovisno o iskazivanju svjedoka MR i IR o ranijim provalama u taj prostor, cijeneći okolnost da iz iskaza IR proizlazi kako su se nakon svake provale komisijski utvrđivale otuđene stvari, nije osnovan žalbeni prigovor da je prilikom jedne ranije provale kroz tavanski prostor navedenog objekta otuđena uredska oprema za čije se otuđenje tereti optuženik u ovom postupku, niti da se u unutrašnjost prostora pivovare moglo slobodno pristupiti zbog srušenog zida, jer je navedeno suprotno iskazu svjedoka IR, zapisniku o očevidu PP Đakovo od 19. lipnja 2012. i komisijskom zapisniku oštećenika od 18. srpnja 2012.

13. Da je pobijanom presudom pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženik nadalje obrazlaže na način da je sud pogrešno utvrdio opstojnost njegove namjere za prisvajanjem tuđe pokretne stvari, jer je on tempore criminis postupao u uvjerenju da ostvaruje pravo vlasništva njegove obitelji postupajući u dobroj vjeri prema uputama njegovog oca koji se pozivao na presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž- 3857/11-4 od 17. travnja 2013. i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-4802/01 od 5. studenog 2011. iz kojih proizlazi da je ugovor i sporazum o osiguranju tražbine broj 53/96 od 31. listopada 1996. osnovom kojeg je ... zasnivala svoje pravo vlasništva na nekretninama i pokretninama ništetan i da stoga niti ne proizvodi pravne učinke, kao i na punomoć od 07. studenog 2003., te isprave izdane od ... u vidu pismena oznake Ur. Broj:01/374-09/03 od 09. rujna 2003. i popisa imovine iz kojih proizlazi da su pokretnine koje se nalaze u poslovnom prostoru vlasništvo ... odnosno oca optuženika i treće osobe ulagača JR, tetke optuženika, pa nije imao osnovanog razloga dovoditi u pitanje da li u pogledu odnosnih pokretnina postoje ikakva pravna ograničenja raspolaganja, odnosno da bi se radilo o tuđim stvarima. Smatra da kod optuženika nije postojala svijest i volja za oduzimanje tuđe pokretne stvari, već jedino može biti riječi o nehajnom obliku krivnje, a podredno o zabludi o biću kaznenog djela, jer optuženik nije bio svjestan da svojim radnjama ostvaruje zakonska obilježja kaznenog djela za koje se tereti.

14. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su pokretnine za koje se tereti optuženik da ih je otuđio, bile u vlasništvu oštećenika ... i da je optuženik toga bio svjestan, te da nije bio u zabludi o biću kaznenog djela, a za svoje zaključke dao je jasne, dostatne i valjane razloge, pri tome ocijenivši materijalne isprave u spisu, a posebno one na koje se pozivala obrana u točkama 46. do 53. obrazloženja pobijane presude.

15. Tako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da iz materijalnih dokaza obrane i to izvansudske nagodbe od 29. siječnja 2018. proizlazi da predmet iste nisu pokretnine otuđene u inkriminiranom događaju, niti je optuženik stranka predmetne nagodbe, da iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-49/08-2 od 28. travnja 2008. koju je optuženik priložio, proizlazi da se ista odnosi na suvlasništvo nad nekretninom radi izdavanja tabularne isprave i ne odnosi se na pokretnine koje su predmet ovog postupka. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno tvrdnjama žalbe optuženika, utvrdio da je vlasnik otuđenih pokretnina u vrijeme njihova otuđenja bila upravo ..., a ne obitelj optuženika, te je osnovano naveo da to proizlazi iz materijalnih dokaza i to rješenja Trgovačkog suda u Osijeku broj St- 36/1999-130 od 18. travnja 2002. u točki 1. vjerovnici s pravom odvojenog namirenja, temeljem kojeg je oštećenik postao vlasnikom tih pokretnina. Pri tome je prvostupanjski sud analizirao odredbe ugovora od 21. travnja 1995. o zajedničkom ulaganju između obitelji optuženika i ... u vlasništvu ... na temelju kojeg je kao ulog u zajednički poduhvat uložena oprema te da je 03. prosinca 1999. zaključen i sporazum o raskidu tog ugovora prema kojem svaka ugovorna strana povlači iz zajedničkog ulaganja sve što je unijela u društvo, da je tetka optuženika JR dobila uputu Carinske uprave, Središnjeg ureda iz koje proizlazi da strani ulagač u slučaju raskida ugovora i nadalje zadržava pravo vlasništva nad stvarima koje je uložio, dok u slučaju otvaranja stečajnog postupka, koji je u konkretnom slučaju otvoren, ima pravo tražiti izlučno pravo, odnosno da se predmetna oprema izdvoji iz stečajne mase, a prema podacima u spisu JR nije u posjedu takve odluke suda ili nadležnog tijela da je u vrijeme inkriminiranog događaja postala vlasnikom opreme uložene u Č commerce d.o.o. u stečaju na temelju tzv. izlučnog prava, a što proizlazi i iz njenog iskaza.

16. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je u vrijeme inkriminiranog događaja oštećena ... bila vlasnikom otuđenih pokretnina, te da optuženik nije bio u zabludi o biću kaznenog djela i da je bio svjestan da navedene pokretnine nisu vlasništvo njegove obitelji, ispravo navodeći da je optuženik u prostorije u kojima se nalazila otuđena oprema ušao nasilno, što upućuje na zaključak da je bio svjestan okolnosti da imovinsko pravni odnosi u korist njegove obitelji nisu bili riješeni, te da je bio u posjedu presuda, o čemu je iskazivao svjedok UR, iz kojih jasno proizlazi tko je vlasnik i suvlasnik zemljišta, a ne opreme, pa za razumijevanje navedenog nije potrebno posebno pravno znanje, kako to promašeno ističe optuženik u svojoj žalbi.

17. Optuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio odlučne činjenice, upirući na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer je odbio dokazni prijedlog obrane za pribavu podataka od oštećenika da li postoje zapisnici s popisom otuđenih stvari iz ranijih provala u pivovaru, te odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenjem očevida na licu mjesta radi utvrđivanja okolnosti da se pojedine stvari koje su obuhvaćene optužbom i dalje nalaze u prostoru bivše pivovare ..., pa da je odbijanjem tih dokaznih prijedloga obrane izostalo potpuno i pravilno utvrđivanje odlučnih činjenica.

18. Međutim, suprotno tvrdnjama optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i osnovano odbio navedene dokazne prijedlog obrane zaključivši da se tim dokazima ne bi utvrdile pravno relevantne činjenice koje bi dovele do bitno drugačijeg činjeničnog stanja, s obzirom na iskaz svjedoka IR kojeg je dao tijekom ponovljenog suđenja da se nakon svake provale komisijski utvrđivala šteta nastala otuđenjem pokretnina iz pivovare, kao i u konkretnom slučaju, a koje činjenice su utvrđene i bez provođenja predloženih dokaza obrane.

19. Stoga, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud činjenično stanje u postupku pravilno i potpuno utvrdio kada je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 217. stavak 1. točka 1. u vezi članka 216. stavak 1. KZ/97 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, zbog čega ga je ispravno proglasio krivim i za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi dao je valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

20. Zbog navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.

21. Optuženik se žali i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi jer smatra da visina te koristi nije pravilno utvrđena s obzirom da vještak nije postupio sukladno pravilima struke prilikom utvrđivanja vrijednosti otuđenih stvari jer neke stvari nisu nikada iznesene iz predmetne nekretnine pa nisu niti otuđene te zbog činjenice da vještak nije izvršio procjenu vrijednosti predmetnih pokretnina na osnovu njihove tržišne vrijednosti u inkriminirano vrijeme već je procjenu iznio na osnovu njihove vrijednosti u vrijeme osnivanja ..., a prigovori obrane po pitanju visine vrijednosti otuđenih predmeta i da se neke pokretnine nalaze u prostoru i nisu otuđene, nisu dostavljeni vještaku na izjašnjavanje niti se on o tim prigovorima očitovao na raspravi, zbog čega odluka o oduzimanju imovinske koristi nije pravilna.

22. Protivno navedenim žalbenim prigovorima da je vještak procjenu vrijednosti otuđenih pokretnina temeljio na osnovi njihove vrijednosti u vrijeme osnivanja ..., iz nalaza i mišljenja vještaka, koji je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, nedvojbeno proizlazi da je isti procjenu vrijednosti otuđenih predmeta izvršio na osnovu njihove tržišne vrijednosti u inkriminirano vrijeme. S obzirom da je nakon druge ukidne odluke Županijskog suda u Zagrebu rasprava pred prvostupanjskim sudom počela iznova, a pregledom raspravnih zapisnika od 24. rujna 2024. i 23. listopada 2024. nije utvrđeno da je obrana podnijela prijedlog za novo vještačenje ili prigovor s prijedlogom za ispitivanje vještaka na raspravi, to su neosnovani žalbeni navodi optuženika da mu nije omogućeno raspravljanje pred sudom i ispitivanje vještaka na raspravi.

23. Obzirom na izloženo, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju imovinske koristi od optuženika u navedenoj visini, utemeljena na rezultatima provedenog vještačenja, a za takvu odluku prvostupanjski je sud dao jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

24. Iako se optuženik ne žali zbog odluke o kazni, budući da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu, te povodom žalbe državnog odvjetnika koji je podnio žalbu zbog odluke prvostupanjskog suda o kazni smatrajući da je sud precijenio olakotne okolnosti koje nisu takvog značaja da bi opravdavale izricanje uvjetne osude. Državni odvjetnik smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio ponašanje optuženika tijekom postupka, jer on nije priznao kazneno djelo da bi olakšao trajanje postupka, kao i okolnost višekratnih radnji usmjerenih na provaljivanje u unutrašnjost objekta iz kojeg je otuđio predmete, duljinu inkriminiranog razdoblja od osam mjeseci u kojem je činio kazneno djelo, te da je prilikom izvršenja djela iskazao izrazitu upornost i kriminalnu volju tako što je pronalazio kupce za stvari, ugovarao prodaju i organizirao i platio prijevoz otuđenih stvari, a novac zadržao za sebe, te da vrijednost otuđenih stvari iznosi 65.684,52 eura za koji iznos je oštetio ..., pa je zbog svih navedenih okolnosti optuženiku trebalo izreći bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju.

25. Protivno navedenim prigovorima državnog odvjetnika, prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je optuženiku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za optuženika (olakotne i otegotne okolnosti) pa mu je kao olakotno cijenio da je neosuđivana osoba, te da je u vrijeme izvršenja kaznenog djela bio osoba mlađe životne dobi, te znatan protek vremena od počinjenja kaznenog djela od 13 godina, dok otegotne okolnosti prvostupanjski sud nije utvrdio. Okolnost istaknuta u žalbi državnog odvjetnika da optuženik nije priznao kazneno djelo ne može se cijeniti kao otegotna okolnost jer optuženik u kaznenom postupku ima pravo braniti se na način koji je za njega najpovoljniji pa tako ima pravo osporiti počinjenje kaznenog djela bez da mu se to uzme kao otegotno kod odmjeravanja kazne. Ostali žalbeni prigovori državnog odvjetnika u odnosu na način i okolnosti počinjenja kaznenog djela te visinu protupravno stečene imovinske koristi, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu takvog značaja da bi bilo nužno optuženika osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju.

26. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne, a izostanak otegotnih okolnosti, te dajući utvrđenim okolnostima primjereni značaj, prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne ) godine i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se izrečenom kaznom zatvora uz primjenu uvjetne osude s maksimalnim rokom provjeravanja, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja na planu generalne i specijalne prevencije, te da je ona u cijelosti primjerena okolnostima i težini kaznenog djela te osobi optuženika.

27. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac