Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-124/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TA, zbog kaznenog djela protiv imovine – nedozvoljenom igrom na sreću, iz članka 237. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-271/2022 od 20. veljače 2023, u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu, na temelju odredbe članka 544. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, – u daljnjem tekstu: ZKP) stavio je izvan snage kazneni nalog toga suda broj K-693/2014 od 16. prosinca 2014. te je nakon održane rasprave na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP-a oslobodio optužbe okrivljenika TA zbog kaznenog djela nedozvoljenom igrom na sreću iz članka 237. stavak 1. KZ/11.

2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. u vezi članka 467. točka 3. ZKP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kž- 325/2021 od 29. travnja 2021., povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti ukinuta prvostupanjska presuda u osuđujućem i oslobađajućem dijelu i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te rješenjem istog suda broj Kž-1166/2021-4 od 22. veljače 2022. ukinuta je prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu u odnosu na 1. optuženog LA i u tom djelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, dok je presudom isti broj potvrđena osuđujuća prvostupanjska presuda u odnosu na 2. optuženog OA zbog kaznenog djela iz članka 237. st. 1 KZ/11.

8. Državni odvjetnik u žalbi navodi da se žali zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ukazujući na to da je prvostupanjski sud izveo pogrešne zaključke na temelju izvedenih dokaza, pri čemu je iznio svoju ocjenu provedenih dokaza zaključivši da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda kojom je optuženi oslobođen optužbe, smatrajući da izvedeni dokazi ukazuju na njegovu krivnju.

9. Suprotno žalbenom prigovoru državnog odvjetnika da je sud nekritički prihvatio obranu optuženog TA koji je izjavio da je bez daljnjeg preispitivanja dopustio ĐA da u njegovom prostoru postavi aparate ne znajući o kojoj se vrsti aparata radi, te da nije znao da li se netko od gostiju koristi tim aparatima već da ga je iz poslovnog odnosa sa zakupcem ĐA zanimalo samo da mu plaća mjesečnu zakupninu u iznosu od 20 kn/m2, ocjenjujući takvu obranu optuženika neuvjerljivom, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud s pravom prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu takvu obranu optuženika koja je jasna, detaljna, uvjerljiva i u skladu s drugim provedenim dokazima. Naime, žalitelj ispušta iz vida da je na temelju pisanog ugovora o zakupu poslovnog prostora za postavljanje automata za zabavu od 20. prosinca 2013. (list 25 spisa) zaključenim između OA kao zakupca i obrta za ugostiteljstvo [obrt] potpisanog po vlasniku LA kao zakupodavca, zakupac primio u zakup prostor od 20 m2 koji se nalazi u caffe baru [obrt], da će zakupac u tom prostoru postaviti pet automata za zabavu Shark, te da se zakupac obvezao snositi sve zakonske obveze koje proizlaze od priređivanja zabavnih igara na automatima za zabavu.

10. Odredbe citiranog ugovora o zakupu u odnosu na obvezu pribavljanja odobrenja Ministarstva financija za javno priređivanje igre na sreću suglasne su iskazu svjedoka OA da je s optuženim kao vlasnikom kafića zaključio ugovor o zakupu dijela kafića u koji je postavio svoje aparate za igru koje je kupio preko interneta, te je mislio isposlovati dozvolu Ministarstva financija, ali je bila Nova godina i nije uspio, pri čemu optuženi „…nije imao pojma o svemu ovome i nije postojao nikakav plan i dogovor da bi oni skupa ilegalno zaradili novac…“, te u suglasnosti s obranom optuženika da nije dogovorio s ĐA da bi zajedno s njim postavio aparate za igru u svoj kafić radi dodatne zarade, već je s njim imao isključivo poslovni odnos temeljen na ugovoru o zakupu, te da mu je OA govorio da prije nego počinje aktivnost u tom prostoru treba ishoditi neke dozvole spominjući Ministarstvo financija. Iz navedenog slijedi da je obveza traženja odobrenja od Ministarstva financija bila upravo na ĐA, a ne optuženiku i to temeljem ugovora o zakupu i usmenog dogovora između njih dvojice, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Nisu od važnosti okolnosti istaknute u žalbi državnog odvjetnika da je optuženiku i njegovim zaposlenicima bilo poznato da su aparati bili namijenjeni za igre na sreću jer je u njima pronađeno 1.410,00 kuna koji su gosti ugostiteljskog objekta uplatili putem dijela uređaja „Bill acceptor“ koji je karakterističan za aparate za igre na sreću i vidljiv optuženiku i njegovim zaposlenicima, s obzirom da je u dokaznom postupku utvrđeno da je isključivo OA kao vlasnik postavio i držao pet aparata za video igre marke Blue Shark u dijelu ugostiteljskog objekta optuženika kojeg je uzeo u zakup s ciljem priređivanja i obavljanja igara na sreću. Niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi optuženik kao zakupodavac dijela ugostiteljskog objekta u koji su postavljeni ti aparati znao ili mogao znati da su aparati prepravljeni na način opisan u optužbi i da OA nije ishodio potrebno odobrenje Ministarstva financija.

11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ispravno ocijenio provedene dokaze, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti, te pravilno izveo zaključak da, na temelju utvrđenih odlučnih činjenica, nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo na način kako mu je to stavljeno na teret.

12. Pogrešno se državni odvjetnik u svojoj žalbi pozvao na sadržaj iskaza OA ispitanog u svojstvu okrivljenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu kada je izjavio kako je aparate za igre na sreću postavio u dogovoru s TA, ali aparati nisu bili u funkciji jer ih je TA trebao prijaviti Poreznoj upravi, te ga doveo u vezu sa sadržajem njegovog iskaza ispitanog u svojstvu svjedoka, ukazujući na kontradiktornosti u ta dva iskaza. U tom dijelu žalitelj potpuno ispušta iz vida da je u odnosu na OA presuda postala pravomoćna te da je isti nakon toga u dokaznom postupku protiv optuženog TA ispitan kao svjedok, upozoren na dužnost iznošenja istine i upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, pa je relevantan samo iskaz koji je dao u tom svojstvu. Njegov raniji iskaz u ulozi okrivljenika koji može iznositi obranu na način koji je za njega najpovoljniji bez obveze dužnosti iznošenja istine, a na koji se poziva žalitelj, ne može se koristiti kao jedan od dokaza u kaznenom postupku na kojem se može utemeljiti sudska presuda.

13. Obzirom da žalbenim prigovorima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja kao ni izvedeni zaključci prvostupanjskog suda, žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

14. Iznošenje osobnih stavova o zaključcima prvostupanjskog suda i žalitelja u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, koji su izneseni u pobijanoj presudi i u žalbi, nije dopušteno niti primjereno s obzirom na odredbu članka 459. ZKP koja propisuje sadržaj pisane presude i članak 466. ZKP koji određuje sadržaj žalbe, pa se upućuje prvostupanjski sud i žalitelj da se suzdrže od budućeg iznošenja takvih osobnih stavova.

15. Pobijana presuda je ispitana i u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, te kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac