Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-159/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac, kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog TH, zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj K-75/2021-17 od 29. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. U povodu žalbe optuženog TH, a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Žalba optuženog TH je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Gospiću proglasio je krivim optuženog TH zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevete iz članka 149. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude te mu je na temelju članka 149. stavak 2. u vezi sa člankom 52. i člankom 42. KZ/11 izrekao novčanu kaznu u visini 50 dnevnih iznosa optuženika u visini od 12,00 eura, što iznosi 600,00 eura.
1.1.Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11 optuženi je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 43. stavak 1. KZ/11 ukoliko optuženik ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku određenom presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavak 7. KZ/11, novčana kazna će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Na temelju članka 43. stavak 2. i 3. KZ/11 ako se novčana kazna ne bude mogla naplatiti niti prisilno u roku tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti sa dva sata rada, a ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se kaznom zatvora. Na temelju članka 43. stavak 4. KZ/11 kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro zamijeniti će se sukladno odredbi članka 55. stavak 2. KZ/11.
1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZKP) privatni tužitelj MH sa imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka na ime paušala u iznosu od 50,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te nužne izdatke privatnog tužitelja i nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika o čemu će sud donijeti posebno rješenje ukoliko se zatraži njihova naknada u zakonskom roku.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi TH zbog „bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava“, u bitnome navodeći da je greškom izostao s ročišta održanog 24. studenog 2023., a što je navedeno u pobijanoj presudi u točki 3.2., radi čega smatra da je …“nužno da drugostupanjski sud primjeni odredbu članka Zakona o parničnom postupku 366. i 366 a, poništi presudu i vrati na ponovno odlučivanje, gdje će mi se osigurati kao tuženiku pravo na pravično suđenje i iznošenje obrane“, s prijedlogom da se „presuda poništi i obnovi postupak kako bi imao priliku iznijeti obranu…“ Žalbi je priložio presliku dokumenta na ćiriličnom pismu Panevropskog univerziteta Aperion, Banja Luka za multidisciplinarne i virtualne studije, podnesak od 20. studenog 2023. te presliku vijesti Indeks.hr od 02. lipnja 2021.
3. Odgovor na žalbu podnio je privatni tužitelj s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika i potvrdi pobijanu presudu.
4. Žalba optuženog TH je bespredmetna.
5. Optuženik se u žalbi poziva na žalbene osnove koje ne obrazlaže i primjenu Zakona o parničnom postupku, pa se njegova žalba ne može prihvatiti kao osnovana. Povodom optuženikove žalbe sud je ispitao pobijanu presudu u granicama ispitivanja prvostupanjske presude iz članka 476. ZKP te utvrdio da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP.
6. Navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka sastoji se u postupanju prvostupanjskog suda koji je, nakon rasprave održane 24. studenog 2023., u odsutnosti uredno pozvanog optuženika, odlučio završiti dokazni postupak i raspravu, te odrediti objavu presude koja je i objavljena 29. studenog 2023. Na opisani način optuženiku je u kaznenom postupku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. Prvostupanjski sud je u točkama 3.1. i 3.2. obrazloženja pobijane presude u bitnome naveo da je 24. studenog 2023. održana rasprava temeljem članka 404. stavak 5. ZKP u odsutnosti uredno pozvanog optuženika, koji je na prethodnoj raspravi upozoren da se rasprava može održati u njegovoj odsutnosti, uz ocjenu suda da se očitovao o osnovanosti optužbe i da njegova nazočnost nije nužna, da je na toj raspravi sudjelovao u ispitivanju privatnog tužitelja u svojstvu svjedoka, da se nije protivio dokaznim prijedlozima privatnog tužitelja, a sam nije imao dokaznih prijedloga. Nadalje, je prvostupanjski sud naveo da je optuženik 24. studenog 2023. ušao u sudnicu odmah po završetku rasprave, odmah nakon izlaska iz sudnice privatnog tužitelja i njegovog opunomoćenika i naveo da ima poziv za 9,30 sati da bi se uvidom u poziv koji je držao u ruci utvrdilo da se radi o pozivu za raspravu 25. kolovoza 2023. koja je održana s početkom u 9,30 sati, što je optuženiku i predočeno uz obavijest da je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, o čemu je sačinjena i službena bilješka.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je optuženik bio prisutan na prvoj raspravi održanoj 25. kolovoza 2023. kada se očitovao o osnovanosti optužbe, da je na toj raspravi ispitan privatni tužitelj kao svjedok, da se optuženi nije protivio dokaznim prijedlozima privatnog tužitelja i da nije imao svoje dokazne prijedloge, te da je upozoren da je o svakoj promjeni adrese dužan obavijestiti sud, te da se u slučaju uredne dostave, a neopravdanog izostanka njegova nazočnost na raspravi može osigurati izdavanjem dovedbenog naloga nadležnoj PP, a po potrebi i drugim težim mjerama osiguranja nazočnosti, s time da sud može odlučiti ukoliko je isti uredno pozvan, a izostanak nije opravdao ili ako mu se dostava ne može izvršiti zbog neprijavljivanja promjene adrese ili ako proizlazi da izbjegava primitak sudskih poziva, da se rasprava održi u njegovoj odsutnosti obzirom da se očitovao o osnovanosti optužbe, sve sukladno članku 404. stavak 5. ZKP. U postupku je provedena još jedna rasprava 24. studenog 2023. na koju uredno pozvani optuženik nije pristupio, pa je ista provedena u njegovoj odsutnosti.
9. Slijedom navedenog proizlazi da su u postupku provedene dvije rasprave, da je samo na prvoj bio prisutan optuženik, te su u postupku izvedeni samo dokazi optužbe, a osuda se temelji isključivo na dokazima optužbe. Optuženik stoga nije imao niti jednu mogućnost tijekom postupka ispitati svjedoka optužbe IH jer je sud smatrao da njegova prisutnost na raspravi nije nužna prema članku 404. stavku 5. ZKP. U takvoj pravnoj situaciji, potrebna je posebna pozornost kod ocjene je li ispunjen uvjet za primjenu članka 404. stavka 5. ZKP, odnosno da prisutnost optuženika na raspravi „nije nužna“. Tu ocjenu potrebno je i valjano obrazložiti. No, prvostupanjska presuda ne sadrži valjano obrazloženje zašto prisustvo optuženika na raspravi nije nužno. Citirana zakonska odredba uvjete za održavanje rasprave u odsutnosti optuženika propisuje skupno, odnosno oni moraju biti ispunjeni istovremeno pa ne može jedan uvjet opravdavati drugi. Jedan je uvjet da prisustvo na raspravi nije nužno, a drugi da je optuženik prije toga bio ispitan ili se očitovao o optužbi. Pogrešno je uvjet da se optuženik očitovao o optužbi koristiti kao razlog da njegova prisutnost nije nužna, a upravo tako je postupio prvostupanjski sud (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kzz-55/15-3 od 18. siječnja 2016.)
10. Na opisani način povrijeđeno je i konfrontacijsko pravo optuženika, kao sastavni dio načela pravičnog suđenja. Navedeno pravo je optuženiku zajamčeno člankom 29. Ustava RH i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji u svojoj cjelini jamče pravo okrivljenika da stvarno sudjeluje u kaznenom postupku protiv sebe (usporedi s predmetima Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu: ESLJP/ Pullicino protiv Malte, br. 45441/99, odluka od 15. lipnja 2000.; Stanford protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 16757/90, § 26., presuda od 23. veljače 1994.; i Kočevski protiv Bivše jugoslavenske Republike Makedonije, br. 36309/10, § 44., odluka od 24. svibnja 2016.). Od najveće važnosti je da okrivljeni u kaznenom postupku bude prisutan na raspravi (usporedi s predmetom ESLJP-a Idalov protiv Rusije [Vv], br. 5826/03, § 170, presuda od 22. svibnja 2012.). Pravo sudjelovanja u postupku uključuje i pravo okrivljenika da sluša i prati postupak (usporedi s gore navedenim Pulllicino; Stanford § 26. i T § 44.). Konfrontacijsko pravo naznačeno je i u članku 420. stavak 2. ZKP („…Tijekom iznošenja iskaza svjedoka…svjedoku postavljaju pitanja stranke te predsjednik i članovi sudskog vijeća…“). Unatoč jasnim ustavnim, konvencijskim i zakonskim odredbama, u konkretnom predmetu optuženiku nije pružena stvarna i primjerena mogućnost osporiti dokaze optužbe, odnosno iskaz svjedoka IH jer je pogrešno primijenjena odredba članka 404. stavka 5. ZKP. Uz navedeno, rasprava u odsutnosti optuženika je dovršena čime mu nije dana mogućnost iznošenja obrane zbog čega je, raščlanjujući cjelokupno provedeni postupak, očito da postupanje prema optuženiku nije bilo pravično.
11. Pri tome, ovaj drugostupanjski sud primjećuje da optuženikovo ponašanje u postupku nije ukazivalo da on zloupotrebljava svoja prava ili svojim radnjama namjerno odugovlači ovaj kazneni postupak, jer se njegov jedini izostanak s rasprave za koju je pogrešno smatrao da je određena u drugo vrijeme, ne može smatrati očitom zlouporabom.
12. Zbog utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP, na koju sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uslijed čega je žalba optuženika bespredmetna.
13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze koje će ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano, pri tome će uvažiti primjedbe i otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po članku 459. stavak 5. ZKP.
14. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom članka 483. stavak 1. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 20. svibnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac