Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-503/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB, [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici NN, dipl. iur. kod tužitelja, protiv tuženice NM, [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Predragu Krstanoviću, odvjetniku u Kutini, Kolodvorska 5, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-113/2023-8 od 4. travnja 2024., u sjednici održanoj dana 20. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja AB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-113/2023- 8 od 4. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
» I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja AB, [osobni identifikacijski broj], [adresa] koji glasi:
"Tuženik NM, [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan je tužitelju AB, [osobni identifikacijski broj], [adresa] na račun broj: HR1001005- 1863000160, model HR26, poziv na broj 5908-19-19-03277613341 platiti iznos od 5.957,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 25. studenog 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena te mu naknaditi sve troškove, a sve to u roku od 15 dana."
kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju AB, [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženiku NM, [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 250,00 eur u roku od 15 dana.«
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan s pogrešnom primjenom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji se primjenjuje isključivo na subrogacijske zahtjeve. Tužitelj ima izvorno pravo na naknadu štete od osiguravajućeg društva prema odredbama čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. U ovom predmetu riječ je o obiteljskoj mirovini, a odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu zakonodavac nije dovoljno detaljno razradio predmetnu materiju te u istima postoji pravna praznina, dok je odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju jasno regulirano što za Zavod za mirovinsko osiguranje predstavlja štetu, od koga se ta šteta ima potraživati, te kolika je visina te štete. Zakon o mirovinskom osiguranju kao lex specialis odredbom čl. 170. stavlja odredbe čl. 161. do 170. navedenog Zakona iznad općeg zakona Republike Hrvatske, jer se istima uređuje ova specifična materija naknade štete. Navedeni Zakon stupio je na snagu 1. siječnja 2014. što ga s obzirom na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. čini kasnijim specijalnim propisom, pa bi i primjenom načela lex posterior derogat legi priori valjalo primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Nadalje, tuženik je osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, koju je tužitelj dokazao pa se stoga teret dokazivanja sporne činjenice prebacuje na tuženika.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj u žalbi ne konkretizira bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP) ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 5.957,11 EUR s osnove priznatog prava na obiteljsku mirovinu članu obitelji osiguranika tužitelja CN, koji je preminuo uslijed zadobivenih teških tjelesnih povreda u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika.
7. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tuženik osiguratelj vozila kojim je upravljala odgovorna osoba za smrt prednika osiguranika tužitelja pok. CN, da je nesporan doprinos pok. CN od 30% nastanku štete, da je tuženik odgovoran za štete koje su proistekle iz radnje njegovog osiguranika, slijedom čega proizlazi i pasivna legitimacije tuženika, da je članu obitelji pok. CN, njegovoj supruzi UN, priznato pravo na obiteljsku mirovinu koju joj isplaćuje tužitelj, kao i da tužitelj temeljem odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje ZOOP) ima pravo povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine slijedniku osiguranika tužitelja. Međutim, kako tužitelj nije dostavio obračun razmjernog dijela iznosa mirovine sukladno čl. 27. navedenog Zakona, a nije ni predložio dokaze na okolnosti utvrđivanja razmjernog iznosa mirovine, a koji bi iznos bio stvarna šteta koju je tuženik dužan platiti (kao razliku između konkretno obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja za osiguranicu UN i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu), a prvostupanjski sud ne raspolaže niti sa svim podacima temeljem koje bi se takva razlika utvrdila (iznosom mirovine za slučaj ozljede na radu) niti ima dovoljno stručnih znanja temeljem kojih bi takav iznos izračunao (čl. 250. ZPP), to je temeljem čl. 219. u svezi čl. 221.a. ZPP ocijenio da tužitelj nije dokazao visinu svoga zahtjeva u odnosu na tuženika.
8. U konkretnom slučaju, kao to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, potrebno je primijeniti ZOOP, polazeći od odredbe čl. 27. ZOOP, koja propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti tog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.), time da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka Zakona smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), pri čemu se razmjerni iznosi mirovine određuju prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.)
9. ZOOP predstavlja lex specialis koji, među ostalim, regulira materiju regresne isplate za novčana davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog osiguranja, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (" Narodne novine", broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022), kako to pogrešno smatra tužitelj.
10. Sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP, kako je već gore navedeno, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju zavodi trpe, bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi u okviru djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetih ugovora o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
11. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev- 1251/2022-2 od 20. lipnja 2023. te u rješenju broj Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. u kojem je na pitanje: "je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode, a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi bio ZOOP ili ZOMO", revizijski sud je određeno naveo: "da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.", odnosno ZOOP.
11.1. Takav je pravni stav izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj
12. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode ili dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a istog Zakona određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
13. Sama činjenica da tužitelj ima pravo regresne isplate za novčana davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog osiguranja nije sama po sebi osnova za dosuđenje regresa, budući da je tužitelj uz osnovu morao dokazati i visinu stvarne štete koju je tuženik u konkretnom slučaju obvezan naknaditi tužitelju u smislu čl. 27. ZOOP, koja se po st. 3. istoga članka utvrđuje kao razmjerni iznos mirovine određen prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
14. Tužitelj, na kojemu je u konkretnom slučaju bio teret dokaza, nije predložio odgovarajuće dokaze, stvarna šteta se u konkretnom slučaju ne može utvrditi bez vještačenja po vještaku odgovarajuće struke, slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
15. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.
16. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.
Zadar, 20. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Delin
