REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2080/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Penezić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Penezić i partneri d.o.o., Zagreb, Strojarska 22, protiv tuženika Atlantska Plovidba d.d., OIB 61063868086, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 24, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., Zagreb, Đorđićeva 24, radi utvrđenja i predaje isprave, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1581/2022-2 od 16. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-75/2020 od 28. veljače 2022., u sjednici održanoj 20. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1581/2022-2 od 16. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-75/2020 od 28. veljače 2022., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) postavivši tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

„1. Može li menadžerski ugovor, koji je ujedno i ugovor o radu, prestati zbog otkaza prije nego što je drugoj ugovornoj strani menadžeru, koji je ujedno radnik, dostavljena pisana odluka poslodavca o otkazu ovog ugovora?

2. Može li menadžerski ugovor, koji je ujedno i ugovor o radu, prestati s onim danom kada poslodavac usmeno najavi menadžeru, koji je ujedno radnik, da će donijeti pisanu odluku o otkazu ovog ugovora, a prije nego što dostavi menadžeru – radniku pisani otkaz ugovora?

3. Proizvodi li pisana odluka poslodavca o otkazu menadžerskog ugovora, koji je ujedno i ugovor o radu, učinak prema drugoj ugovornoj strani menadžeru, koji je ujedno radnik, tek od dana kada mu je dostavljena poslodavčeva pisana odluka o otkazu predmetnog ugovora?“.

2. Tuženik u odgovoru na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije ističe da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, a niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te predlaže tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije odbiti. Traži trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

4. Predmet spora je utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti odluka tuženika, dostava obračuna plaće i obračuna bruto iznosa otpremnine.

5. Tužitelj je kao razlog važnosti naznačio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2670/19-2 od 25. svibnja 2021.

6. Međutim, navedena odluka uopće nije usporediva, jer se u ovoj pravnoj stvari radi o otkazu menadžerskog ugovora, dok se u naznačenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske radi o otkazu Kolektivnog ugovora od strane Vlade Republike Hrvatske.

7. Na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja, a s obzirom da nisu naznačeni odgovarajući razlozi važnosti, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

8. Tuženiku nisu priznati troškovi odgovora na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, jer su isti bili nepotrebni (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug