Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-154/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Anti Ćurkoviću, odvjetniku u Splitu, Vukovarska 150, protiv tuženika pod 1) GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3) PŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovi i kao nasljednici ranijeg tuženika pod 1) JŽ pok. P i pod 4) ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje umješačice na strani tuženice pod 4) ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženica pod 4) i umješačica na strani ove tuženice zastupane po punomoćniku HŽ, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja i upisa vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj P Ob- 170/2021-75 od 3. veljače 2025., u sjednici vijeća dana 20. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj P Ob-170/2021-75 od 3. veljače 2025.
II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj P Ob-170/2021-75 od 3. veljače 2025.
III Odbija se zahtjev stranaka za dosuđenje troškova postupka povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod I izreke utvrđuje se prema tuženicima pod 1.) GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2.) TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3.) PŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 4.) ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da nekretnina i upravo stan br. 1 u podrumu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i hodnika, ukupne površine 54,25 m2, koji se nalazi u zgradi u [adresa], anagrafske oznake [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], upisan u Knjizi Položenih ugovora za k. o. [katastarska općina] broj [broj poduloška], kojem stanu pripada i pripadajući dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, zemljišta ispod zgrade kao i zemljišta koje služi redovitoj uporabi zgrade, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pravnog prednika tuženika pod 1. do pod 3. sada pok. JŽ svakog za po 1/2 dijela cjeline. Međutim, pod II Izreke odbija se tužbeni zahtjev: "1. Utvrđuje se da je ništetan te da ne proizvodi pravne učinke u veličini 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine – stana iz točke 1. ove presude Ugovor o darovanju" U [adresa], 21. veljače 2011. godine "sklopljen između prednika tuženika pod 1. do pod 3. sada pok. JŽ kao darovatelja i tuženika pod 1.) GŽ kao daroprimatelja, koji ugovor je ovjeren pred javnim bilježnikom Boškom Jurišićem iz Solina pod brojem OV-1311/11 od 21. veljače 2011. godine, a kojim je raspolagano navedenim suvlasničkim dijelom tužiteljice PŽ. 2. Utvrđuje se da je ništetan te da ne proizvodi pravne učinke u veličini 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine-stana iz točke 1. ove presude Ugovor o darovanju" U Splitu, 22. rujna 2012. godine "sklopljen između tuženika pod 1.) GŽ kao darovatelja i tužene pod 4.) ĐŽ kao daroprimateljice, koji ugovor je ovjeren pred javnim bilježnikom Boškom Jurišićem iz Solina pod brojem OV-6671/12 od 25.09.2012. godine. 3. Utvrđuje se da je tužiteljica PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova bračne stečevine suvlasnica za 1/2 dijela cjeline nekretnine i upravo stana br. 1 u podrumu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i hodnika, ukupne površine 54,25 m2, koji stan se nalazi u zgradi u [adresa], anagrafske oznake [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], upisan u Knjizi Položenih ugovora za K. O. [katastarska općina], broj [broj poduloška], te se ovlašćuje tužiteljica PŽ da temeljem ove presude u zemljišnim knjigama /knjizi položenih ugovora Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Kaštel Lukšiću zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za 1/2 dijela cjeline uz istodobno brisanje tog prava s imena prednika tuženika od ad. 1. do ad 3., sada pok. JŽ za 1/2 dijela cjeline odnosno imena tuženika ad. 1. GŽ i tužene pod 4. ĐŽ za 1/2 dijela, a što su tuženici ad. 1. do ad. 3. kao isključivi nasljednici sada pok. JŽ, odnosno tuženik ad. 1. i tužena ad. 4. dužni trpjeti." Konačno, pod III se nalaže tužiteljici PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 (petnaest) dana od dana presuđenja nadoknaditi tuženici pod 4) ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i umješačici na strani te tuženice ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 6.253,12 EUR-a, dok se za više traženi trošak zahtjev tuženice pod 4) ĐŽ i umješačice na strani te stranke ĆŽ u iznosu od 4.746,88 EUR-a, odbija.
2. Protiv navedene presude žalbu u usvajajućem dijelu podnose tuženici iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.
3. Protiv navedene presude žalbu u odbijajućem dijelu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Predmet spora jest
- utvrđenje prava tužiteljice u odnosu na tuženike u pogledu predmetnog stana za po 1/2 dijela cjeline s osnova bračne stečevine s bračnim drugom JŽ (prednikom njegovih nasljednika sadašnjih tuženika pod 1), pod 2) i pod 3). 30.
- ništetnost za 1/2 suvlasničkog udjela iste nekretnine i to u pogledu Ugovora o darovanju sklopljenoga u [adresa] od 21. veljače 2011. godine između JŽ (prednika nasljednika sadašnjih tuženika 1,2, i 3) kao darovatelja i ovdje tuženika pod 1) GŽ,
utvrđenje ništetnosti za polovicu dijela u pogledu Ugovora o darovanju sklopljenoga u Splitu od 22. rujna 2012. godine između tuženika pod 1) GŽ i tuženice pod 4) ĐŽ,
- utvrđenje suvlasništva tužiteljice u odnosu na tuženike u 1/2 dijela i brisanje toga prava s imena JŽ (prednika tuženika pod 1) pod 2) i pod3) te tužene pod 4) ĐŽ za 1/2 dijela.
7. Pri tome je nesporno kako je nekretnina stečena tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljice i JŽ i stečena kupoprodajom od ranijeg poslodavca bračnih drugova, tako da je temeljem takvog stjecanja bračni drug JŽ bio upisan kao vlasnik za cijelo opisanog stana koji je predmet spora, te nije sporno da pa je tijekom 2011. JŽ istu darovao njihovom sinu, ovdje tuženiku pod 1) GŽ, koji je dalje istu darovao tadašnjoj supruzi, ovdje tuženici pod 4) ĐŽ, te se ista upisala na predmetnoj nekretnini kao vlasnica za cijelo. Sporno je jesu li bračni drugovi doprinijeli stjecanju u jednakom opsegu a također i to je li darovanjem JŽ kao bračni drug povrijedio i udjel tužiteljice a onda i to je li tuženik pod 1) GŽ kao bivši bračni drug tuženice pod 4) ĐŽ, valjano raspolagao tako osporenim takvim udjelom darujući kasnije predmetnu nekretninu tuženici pod 4) ĐŽ, za koju je ova temeljem toga osnova bila prethodno upisana kao vlasnica za cijelo.
8. U žalbi tužiteljica ističe kako je prvotno tužbom ustala protiv bivšeg bračnog druga JŽ te njihovog zajedničkog sina GŽ kao i bivše nevjeste sada četvrtotužene ĐŽ radi utvrđenja da stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i njezinog sada pok. supruga JŽ svakog za po ½ dijela, uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju između bivšeg muža i sina, te kasnijeg ugovora o darovanju od 25. rujna 2012., te nakon smrti JŽ u parnicu stupaju nasljednici tuženici pod 1) GŽ, tuženik pod 2) TŽ i tužena pod 3) PŽZ.
9. Sud je usvajajući prvi zahtjev za utvrđenjem polovice doprinosa tužiteljice stjecanju stana poklonio vjeru iskazu tužiteljice te materijalnoj dokumentaciji koja je priložena u spis te pozivanjem na odgovarajuće odredbe materijalnog prava koje je bilo na snazi u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine.
10. No, tužiteljica smatra kako je dokazala prijevarno postupanje tužene ad. 4. koja je od samog početka zasnivanja partnerske veze sa sinom tužiteljice, tuženikom ad.
1. GŽ imala namjeru domoći se predmetne nekretnine pa da je iz iskaza svjedokinje EŽ, jasno kako je tužena ad. 4. imala zaseban potpuno namješten stan u privatnoj kući svojih roditelja u [adresa], u kojem stanu je jedno vrijeme živjela sa svojim bračnim drugom GŽ.
11. Čak svjedokinja EŽ tvrdi kako je lažno svjedočila u predmetu P Ob78/2014, da bi naknadno saznala da tužena ad. 4. ima stan u kući svojih roditelja, pa su bivši muž JŽ i 1. tuženik GŽ zaključili taj ugovor o darovanju. Tužiteljica pak sve do 2017. godine nije znala niti joj je bilo poznato da je predmetni stan darovan kada je pročitala oglas koji je oglasila četvrtotužena. Pri tome je tada već pok. JŽ bolovao od karcinoma pri čemu je JŽ svakako znao da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu u jednakim dijelovima pa nije bio savjestan i pošten obzirom da je na zajedničkog sina GŽ prenio Ugovorom o darovanju vlasništvo za cijelo predmetnog stana.
12. Dalje se u žalbi tvrdi kako je razvod braka između 1. i 4. tuženih pokrenut one iste godine kada je sklopljen ugovor o darovanju između GŽ i ĐŽ.
13. Sud utvrđuje kako nevaljanost prvog ugovora višestruko implicira na pravnu valjanost drugog pravnog posla kojim je raniji obdarenik prvog pravnog posla tom istom imovinom raspolagao besplatnim pravnim poslom-darovanjem prema svojoj tadašnjoj supruzi IV tuženoj, a u predmetu P Ob-78/14 od 11. studenog 2015. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja GŽ na utvrđenje da nije nastao ugovor o darovanju od 22. rujna 2012., a time i utvrđenje njegove ništetnosti, jer je volja tamošnjeg tužitelja, a ovdje tuženika pod 1) GŽ bila da predmetni stan daruje tuženoj ĐŽ koja da nije imala gdje stanovati sa njihovom zajedničkom malodobnom djecom te da nije postojao nikakav dogovor između njih da se predmetni stan daruje kako bi se GŽ oslobodio od obveze uzdržavanja.
14. I tuženik je ovdje iskazao kako tužiteljica nije znala za učinjeno darovanje oca prema njemu kao što on svojim roditeljima uopće nije govorio o učinjenom darovanju spram tužene pod 4. Tužiteljica dakle uopće nije znala za sklapanje predmetnih pravnih poslova čije utvrđenje ništetnima se traži, niti je znala za taj postupak koji je bio pokrenut od strane njezinog sina, ovdje tuženika pod 1. a ta je presuda donesena na temelju iskaza svjedokinje EŽ, koja je također u svojstvu svjedoka ispitana i u ovom postupku. Međutim sud ovdje uopće ne prihvaća navode ove svjedokinje koja je izravno pred sudom i strankama iskazala zbog kojih razloga je tada iznijela svoj iskaz, navodeći da je njezin iskaz u tom postupku bio neistinit posebno u odnosu na odlučne okolnosti na kojima je sud u tom postupku zasnovao svoju presudu jer je 4. tužena tada imala zaseban potpuno namješten stan u kući svojih roditelja u [adresa], te je i ona bila prevarena od strane tužene ad. 4. ĐŽ jer joj je tužena ad. 4. govorila da nema gdje živjeti sa djecom osim u predmetnom stanu, da će morati na ulicu, zbog čega da je ova svjedokinja pristala lažno svjedočiti u predmetu posl. broja P Ob-78/2014, posebno u dijelu da je 4. tužena bila upućena kako se ista ne može odreći prava na uzdržavanje/alimentaciju malodobne djece kao kompenzaciju za stan kojeg bi joj trebao prenijeti tuženik pod 1., dok o tome nije bio upoznat tuženik pod 1. koji je isključivo zbog toga i pristao darovanjem prenijeti predmetni stan u vlasništvo tužiteljice kao kompenzaciju za obvezu zakonskog uzdržavanja.
15. Žaliteljica zapravo tvrdi kako je 1. tuženik darovao stan dalje 4. tuženoj u uvjerenju da se na takav način oslobađa svoje obveze plaćanja uzdržavanja za malodobno djecu koja su rođena u braku sa tuženom pod 4., s tim da mu je tužena pod 4. namjerno prešutjela najbitniju stvar-da se ne može samo na takav način osloboditi svoje zakonske obveze.
16. Svjedokinja EŽ je – tvrdi tužiteljica-obrazložila i razloge podizanja kredita te razloge zbog kojih je upravo na predmetnom stanu po tom kreditu bila upisana hipoteka te joj je kredit trebao kako bi ona i njezin suprug riješile dokumentaciju za svoju kuću i sređivanje zemljišnoknjižnog stanja te da bi se tada nakon rješavanja dokumentacije prenijela hipoteka sa predmetnog stana što je na kraju i izvršeno, s tim da je svjedokinja nedvojbeno iskazala kako joj kredit nije trebao za operaciju djece o čemu je očigledno neistinito iskazivala tužena pod 4. u svom stranačkom iskazu.
17. Tužiteljica konačno tvrdi kako je namjera ugovornih stranaka pobijanog ugovora o darovanju i to GŽ kao darovatelja i ĐŽ kao daroprimateljice nije bilo osiguranje obiteljskog doma za tuženicu ĐŽ i njihovu zajedničku djecu nakon razvoda braka, već jedino i isključivo da se vrijednošću darovane nekretnine kompenzira obveza plaćanja zakonskog uzdržavanja malodobne djece što ukazuje kako je do zaključenja tog darovnog ugovora došlo zbog nedopuštene pobude, o čemu je detaljan iskaz dao i saslušani svjedok MŽ koji je kao prijatelj ovdje tuženika pod 1., te inače ekonomist po struci izvršio matematički izračun vrijednosti predmetnog stana s iznosom plaćanja obveze zakonskog uzdržavanja za malodobnu djecu koja bi obvezivala GŽ najmanje do punoljetnosti djece rođene u braku sa ovdje tuženom pod 4.
18. Tužiteljica dalje tvrdi kako svjedokinja NŽ očigledno neistinito iskazuje da bi se tužena pod 4. sa svjedokinjom EŽ posvađala oko brisanja hipoteke na predmetnom stanu. Do razmirica između istih je došlo nakon što je tužiteljica pokrenula ovaj postupak a odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora o darovanju između GŽ i ĐŽ, koju prvostupanjski sud naziva dopuštenom pobudom, nije bila dogovor oko potrebe osiguranja obiteljskog doma za tuženicu pod 4. i za djecu nakon razvoda tih bračnih drugova. Iz iskaza umješača ĆŽ, koja ne zna niti koliko je platila stan, niti se uspjela sjetiti uvjeta prodaje, niti joj je poznato koliko pomoćnih prostorija/drvarnica pripadaju stanu, a posebno kada ista iskazuje da joj u agenciji gdje je potpisivala ugovor nisu upozorili što znači zabilježba spora, a znala je za postojanje takve zabilježbe – zaključiti je da je ovaj ugovor o kupoprodaji sklopljen između tužene pod 4. i umješača i to nakon provedene zabilježbe spora, ili fiktivan pravni posao i da je sve dogovorom odrađeno između tužene pod 4. i ĆŽ nakon što je pokrenut ovaj parnični postupak, ili je i umješač na strani tužene pod 4. bio doveden u zabludu radnjama tužene pod 4.
19. Međutim, pravilno sud prvog stupnja u pobijanoj odluci utvrđuje, koja utvrđenja niti navodima žalbe tužiteljice nisu dovedena u pitanje da vrijeme stjecanja sporne nekretnine jest vrijeme kada je JŽ kupio spornu nekretninu 1992. godine, budući je prema kupoprodajnom ugovoru ovaj kao kupac od strane prodavatelja kao vlasnika već bio po drugom pravnom osnovu u posjedu predmetne nekretnine, a na snazi je bio Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj: 11/78, 45/89, 50/90-nastavno ZBPO-a), koji se u konkretnim slučaju treba primijeniti sukladno odredbi čl. 363. st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 162/98- nastavno ObZ-a/98), kojom je odredbom propisano da danom primjene toga Zakona se ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima to se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 276. ZBPO-a, kojom je propisano da imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna, time da sukladno odredbi čl. 277. ZBPO-a je propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, da je njihova zajednička imovina, kao i odredba čl. 287. st. 1. ZBPO-a, kojom je propisano da kod utvrđenja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Dakle, sva imovina koju su bračni drugovi u braku stekli radom ili potječe iz te imovine, zajednička je imovina bračnih drugova, dok se iz svih ovdje provedenih dokaza (osim tužiteljice drugi tuženici i svjedoci nemaju o tome neposrednih dokaza) ne nalazi da bi doprinos kojeg od bračnih drugova bio veći, a kamoli značajno veći, te je odredbom čl. 287. st. 2. ZBPO-a, propisano da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
20. Temeljem opisanog pravilno sud utvrđuje u pogledu valjanosti Ugovora o darovanju sastavljenog u [adresa] od 21. veljače 2011. godine "sklopljenog između prednika tuženika pod 1. do pod 3. sada pok. JŽ kao darovatelja i tuženika pod 1.) GŽ kao daroprimatelja-dalje Ugovora o darovanju od 21. veljače 2011. godine i prema njemu kasnije zaključenoga" Ugovora o darovanju sastavljenog u Splitu od 22. rujna 2012. godine "sklopljenoga između tuženika pod 1.) GŽ kao darovatelja i tužene pod 4.) ĐŽ kao daroprimateljice dalje Ugovora o darovanju od 22. rujna 2012. godine, odnosno valjanosti učinaka darovanja u pogledu suvlasničkog udjela koji bi pripadao tužiteljici stečenoga u tom udjelu na spornoj nekretnini po osnovi bračne stečevine.
21. No, vezano za ugovor o darovanju kojim je prenesena sporna nekretnina od bračnog druga tužiteljice (kao jedinog upisanog vlasnika) na njihova zajedničkog već je ranije između ovdje tuženika pod 1) GŽ, tamo kao tužitelja i tuženice pod 4) ĐŽ, tamo kao tuženice, po tom pitanju vođen parnični postupak kod Općinskog suda u Splitu, u predmetu pod poslovnim brojem Po-78/14, te je presudom Po-78/14 od 11. studenoga 2015. godine odbijen tamo postavljeni tužbeni zahtjev kojim je tamošnji tužitelj tražio utvrđenje da nije nastao Ugovor o darovanju od 22. rujna 2012. godine tako i time njegove ništetnosti, predmet kojeg je bio stan iz ovoga spora, te slijedom toga utvrđenja uspostave zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenoga ugovora u zemljišnim knjigama, kao i podredni tamo postavljeni tužbeni zahtjev radi poništenja navedenog ugovora o darovanju.
22. Stoga pravilno sud utvrđuje kako je u vezi ugovora o darovanju između prvo i četvrtotužene bio predmet pregovaranja vezanih za razrješenje bračnih odnosa kod razvoda braka osim obveze doprinosa uzdržavanja postoje i druge okolnosti kao što su potrebe i obveze roditelja da osiguraju smještaj djeci, te ostvaruju osobne odnose s djecom, pa u ovom slučaju nije samo pobuda bračnih drugova bila obveza uzdržavanja, na koju je moguće ovdje tuženik pod 1) GŽ i usmjerio svu koncentraciju, već je pobuda roditelja i bila osiguranje stanovanja za djecu i njihov smještaj kako tadašnji tako i budući obostrano zaključujući da bi po svim segmentima tih odnosa bilo najpogodnije i tadašnjim obiteljskim prilikama najpogodnije kada je ovdje tuženik pod 1) GŽ napuštao obiteljsku zajednicu darovanjem sporne nekretnine razriješiti pitanje smještaja ne samo djece već i onog roditelja koji s djecom stanuje, te se nije radilo o nedopuštenoj pobudi za sklapanje ugovora te se prvotuženik nije tako sklopljenim ugovorom o darovanju oslobodio već je protiv istog, pokrenut postupak prisilne naplate zaostale obveze uzdržavanja, kao i da se protiv istog vodi i kazneni postupak povrede prava djeteta na uzdržavanje koji je u tijeku.
23. Konačno, isto proizlazi i iz iskaza svjedoka ĆŽ kao umješačice na strani tuženice pod 4) ĐŽ, koja je tuženica 2019. godine prodala stan umješaču znajući da postoji zabilježba ovog spora odlučila se na kupnju ove nekretnine dajući puno povjerenje tuženici pod 4) ĐŽ kao upisanoj vlasnici koja joj je obrazložila osnovu stjecanja vlasništva na svoje ime, tako da je evidentno umješačica na strani te tuženice svjesno prihvatila onaj pravni rizik ovisno od uspjeha one stranke od koje izvodi sadašnje svoje pravo vlasništva kakvo je prema podacima iz zemljišne knjige sada upisano na imenu te osobe.
24. Pravilno stoga utvrđuje sud prvog stupnja, koja utvrđenja u svemu prihvaća i ovaj sud, kako pravna valjanost pravnog posla-Ugovora o darovanju od 22. rujna 2012. godine, može jedino ovisiti o tome je li raniji Ugovor o darovanju od 21. veljače 2011. godine ništetan, odnosno da kao takav ne proizvodi pravne učinke ugovornih stranaka iz toga Ugovora i kao druga pretpostavka da su po tom pitanju (postojanju ništetnosti takvog pravnog posla) ugovorne stranke kasnijeg pravnog posla (ovdje Ugovora o darovanju od 22. rujna 2022. godine) znale ili mogle znati po okolnostima samog slučaja odnosno jesu li i u tom pitanju bile poštene i savjesno postupale.
25. Sama tužiteljica tvrdi kako je ovdje tuženik pod1) GŽ, utjecao na njenog supruga JŽ da mu kao upisani vlasnik daruje stan a i sam prvotuženik tvrdi da mu je prednik JŽ darovao stan bez tužiteljičina znanja a četvrtotužena tvrdi kako je po izvršenom darovanju na njeno ime od ranijeg supruga pod 1) GŽ i upisa vlasništva nakon nekog vremena ova stranka prodala sporni stan sadašnjoj umješačici na njenoj strani. I tuženica pod 3) PŽZ ukazuje na stranačke navode same te stranke, koja je ipak i priznala tužbeni zahtjev u ovom postupku, iz čega se dade razabrati da je obitelj znala za izvršeno darovanje stana u korist ovdje tuženika pod 1) GŽ, ali smatrajući da je to povjerenje od obdarenika kao i njegove bivše supruge, odnosno ovdje tuženice pod 4) ĐŽ naknadno izigrano, te sama tužiteljica zapravo tvrdi kako je tuženica pod 4) ĐŽ prijevarno (što ponavlja i u žalbi) nagovorila svog tadašnjeg supruga da ishoduje darovanje od tužiteljičina bračnog druga bez njenog znanja te da nije bila namjera bračnih drugova da stan daruju svome sinu, ovdje tuženiku pod 1) GŽ zbog već tada loših odnosa u braku ovdje tuženika pod 1) GŽ i tuženice pod 4) ĐŽ. Upravo tužiteljica u svom iskazu tvrdi kako je drugi stan kojeg je sada vlasnik drugi sin, ovdje tuženik pod 2) TŽ, samo formalno prenesen s imena tužiteljice na istoga, za koga tvrdi da je isključivi vlasnik i da mu je tužiteljica otpremninom pomogla u kupnji toga stana tako da je samo formalno (kako tvrdi doslovce pet minuta) bila upisana kao vlasnica bez stvarnog sadržaja vlasništva, Stoga sud pravilno utvrđuje kako su tužiteljica i njen pokojni suprug namjeravali da svojoj zajedničkoj djeci, ovdje tuženicima pod 1) GŽ, kao i tuženiku pod 2) TŽ, osiguraju stambene uvjete i stabilne prilike u kojima će isti živjeti, a to je prvenstveno njihova zajednička u tom dijelu donesena odluka da se nekretnine i to stanovi kojih su postali darovanjima vlasnici upravo ti tuženici budu njihovi i služe im za potrebe obitelji, a pravnim poslovima koji predstavljaju darovanja to su izvršili na način da je pravni posao zaključio ili realizirao onaj bračni drug koji je imao upisana vlasnička ovlaštenja.
26. Odredbom čl. 479. st. 1. ZOO-a, propisano je da ugovor o darovanju nastaje kada se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati, dok je st. 2. istog članka određeno da se darovanjem također smatraju oprost i isplata duga uz dužnikovu suglasnost, a st. 3. istog članka toga Zakona propisano je da se darovanjem smatraju odricanje od nasljedstva, odricanje od prava prije nego što je stečeno ili prava koje je sporno, ispunjenje neke moralne obveze i prenošenje na drugoga stvari ili prava s namjerom da ga se obveže na protučinidbu. Iako je u ovom postupku tužiteljica dokazala pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva na nekretnini koja je ovdje predmet spora koju je prethodno stekla s osnova bračne stečevine zajedno sa svojim sada pok. suprugom BŽ, svatko za jednaki udio odnosno jednaki suvlasnički dio od po 1/2 dijela, to je ipak dopuštenim raspolaganjima ta nekretnina stečena na ime treće osobe, putem gornje dokazanog pravnog slijeda stjecanja, i to sa obdarenika- daroprimatelja ovdje tuženika pod1) GŽ, do tuženice pod 4) ĐŽ kao i sada i na kupca ove nekretnine ovdje umješačice na strani tuženice pod 4) ĐŽ koja je vlasništvo stekla valjanim darovanjem i kasnije tako stečenu nekretninu i prodala, bez obzira na učinak zabilježbe spora, tako da je otpalo i nije osnovano traženo pravo tužiteljice za upis toga prava upisa za 1/2 suvlasničkog dijela u zemljišnoj knjizi na njeno ime jer takav upis više nije opravdan niti pravno moguć zbog toga što je takvo pravo dozvoljenim i valjanim pravnim poslovima preneseno u korist treće osobe koja nije u obvezi niti treba trpjeti traženi upis koji ovdje u tom dijelu tužbenog zahtjeva neosnovano traži tužiteljica.
27. Dakle, utvrđenje ništetnosti potonjih pravnih poslova ne može ovdje potom biti predmetom spora jer činjenice koje tužiteljica iznosi u pogledu ovih pravnih poslova tiču se njihove pobojnosti, budući da tužiteljica zapravo dokazuje postojanje bitne zablude i prevare kao elemenata koji utječu na taj tip nevaljanosti pravnih poslova, ne računajući prvi ugovor o darovanju između bračnog druga i treće osobe, kojim je povrijeđeno pravo drugog bračnog druga. Ovi ostali poslovi time podliježu pod režim pobojnosti, što znači da bi se o njihovoj nevaljanosti moralo odlučivati tek u okviru postupka u kojem bi predmet spora bio konstitutivan tužbeni zahtjev na pobijanje posla, a ne deklaratoran zahtjev na utvrđenje ništetnosti, pa isto nije moguće ovdje razmatrati niti u režimu prethodnog pitanja prema čl. 12. ZPP.
28. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo podnesenu žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci te potvrditi njome pobijanu odluku.
U Zagrebu, 20. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
