Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-226/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević kao predsjednika vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća-suca izvjestitelja, te Jadranke Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GS (ranije TS), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zorana Živković, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-272/2018-86 od 8. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-272/2018-86 od 8. ožujka 2019. u pobijanoj točki I/II izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da bračnu stečevinu GS iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i TS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i to tužiteljice u ½ dijela a tuženika u ½ dijela čini 25,41/1000 dijela čestice br. 1955/70 kuća br. 122, dvije zgrade i dvorište u ulici K. Zvonimira br. 122 sa 635 m2, sve upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji suvlasnički dio je povezan sa vlasništvom poslovnog prostora u prizemlju i potkrovlju dvorišne zgrade koji se sastoji od poslovnog prostora sa garderobom, sanitarnim čvorom i stubištem u prizemlju, te arhivom i spremištem sa sanitarnim čvorom u potkrovlju ukupne površine 95,80 mč u planu posebnih dijelova označen plavom bojom 5. Etaža i u dijelu u kom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da joj je tuženik dužan izdati izjavu podobnu za upis ½ dijela nekretnina opisanih u točki I i II izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice i preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-272/2018-86 od 8. ožujka 2019. u pobijanoj točki I/I izreke i sudi:

Utvrđuje se da su GS iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za vrijeme trajanja njihove izvanbračne i bračne zajednice stekli svaki 1/2 dijela u naravi kat i potkrovlje zgrade u [adresa], i to kata koji se sastoji od sobe ukupne površine 15,63 m2, sobe ukupne površine 16,35 m2, hodnika ukupne površine 13,97 m2, sobe ukupne površine 33,61 m2, kupaone i WC-a ukupne površine 3,11 m2, kuhinje 11,04 m2, izbe od 1,10 m2, kupaone i WC-a od 6,08 m2, te balkona od 2,89 m2, ukupne površine 103,79 m2 te stambenog prostora u potkrovlju koji se sastoji od dnevnog boravka od 35,95 m2, sobe od 15,94 m2, sobe od 14,41 m2, kupaone od 5,39 m2, kuhinje od 9,18 m2, WC-a sa 1,45 m2, predsoblja sa 7,08 m2, lođe sa 5,44 m2, izbe sa 1,00 m2, galerije sa 9,50 m2, te stubišta sa 7,71 m2, ukupne površine 113,02 m2, sve sagrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opisano u nalazu sudskog vještaka Zdravko Štimac od 27.10.2014.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak revizijskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da su stranke za vrijeme trajanja bračne i izvanbračne zajednice stekli svaki u ½ dijela u naravi kat i potkrovlje zgrade u [adresa], i to kata koji se sastoji od pobliže opisanih prostorija, ukupne površine 103,79 m2 te stambenog prostora u potkrovlju koji se sastoji od pobliže opisanih prostorija ukupne površine 113,02 m2, sve sagrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opisano u nalazu sudskog vještaka Zdravko Štimac od 27.10.2014. i 25,41/1000 dijela čestice br. 1955/70 kuća br. 122, dvije zgrade i dvorište u [adresa] sa 635 m2, sve upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji suvlasnički dio je povezan sa vlasništvom poslovnog prostora u prizemlju i potkrovlju dvorišne zgrade koji se sastoji od pobliže označenih prostorija ukupne površine 95,80 mč u planu posebnih dijelova označen plavom bojom 5. Etaža, te da je tuženi dužan tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis1/2 dijela tih nekretnina na njezino ime kao i da joj je dužan nadoknaditi parnični trošak (toč. I).

2. Rješenjem je naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 71.250,00 kn, dok je u točki II odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za daljnjih 1.562,50 kn.

3. Citiranu presudu žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. -

3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud presudu preinači.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice i predlaže žalbu kao neosnovnu odbiti u cijelosti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Županijski sud u Zagrebu je povodom žalbe tužiteljice donio presudu i rešenje posl. br. Gž Ob-585/19-2 od 2. srpnja 2019., ispravljenu rješenjem istog suda posl. br. Gž Ob-585/19-5 od 21. svibnja 2021. kojom je djelomično prihvaćena žalba tužiteljice i djelomično je preinačena je pobijana presuda dok je pobijano rješenje o trošku preinačeno a žalba tužiteljice protiv točke II rješenja odbačena je kao nedopuštena te je odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

6. Presuda posl. br. Gž ob-585/19-2 ukinuta je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 933/21-2 od 7. studenog 2023., i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I.) dok je u točki II odlučeno da će o troškovima revizijskog postupka se odlučiti konačnom odlukom.

7. Odlučujući u ponovljenom postupku o žalbi tužiteljice utvrđeno je da je žalba djelomično osnovana.

8. Odlučujući o istaknutom žalbenom razlogu bitne povrede odredaba parničnog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, utvrđeno je da je isti osnovan budući da postoji proturječje između zaključka prvostupanjskog suda i sadržaja isprva i dokaza u spisu u pogledu tvrđenja postojanja izvanbračne zajednice stranaka i načina stjecanja nekretnine iz točke I izreke radi čega je u tom diejlu pobijana presuda uz primjenu odredbe čl. 373. a st. 1. i 2. ZPP-a preinačena kao u izreci dok je u preostalom dijelu presuda kao pravilna i zakonita potvrđena iz drugih razloga također temeljem čl. 373. a st. 1. i 2. ZPP-a.

9. Po ocjeni ovog žalbenog suda prvostupanjski sud je na temelju dokaza u spisu i sadržaja priležećih isprava pogrešno utvrdio odlučne činjenice u pogledu utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice i činjenica i okolnosti koji se tiču stjecanja nekretnine označene u točki II izreke ove presude koja je u trenutku kupoprodaje 1993., predstavljala ¼ dijela stambene zgrade [adresa] sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] i upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi neuređeni potkrovni stan od oko 40 m2 (ugovor o kupoprodaji potkrovlja vel. 43 m2 od 1. travnja 1993. g.-list 35 spisa) u pogledu kojih činjenica i okolnosti je prvostupanjski sud zaključio da su stranke prije sklapanja braka bile u vezi od 1986. i povremeno stanovale zajedno na adresi u [adresa], ili na adresi stana tužiteljice, ali da, budući da je tužiteljica diplomirala 1998. a tuženik 1994. kada se i zaposlio, a da su ih za vrijeme studiranja financirali roditelji se ne može smatrati da je postojala životna i ekonomska zajednica koja bi imala karakteristike izvanbračne zajednice u smislu čl. 299 st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima koji se primjenjuje u razdoblju do 1. srpnja 1999. i temeljem takvog zaključka odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u cijelost.

10. Takvo utvrđenje i zaključak ovaj sud smatra nepravilnim s obzirom na sadržaj provedenih dokaza u spisu te je iste ovaj žalbeni sud utvrdio na slijedeći način:

- da su stranke sklopile brak 28. svibnja 1994.,

- da su stranke bile u emotivnoj vezi od 1986. g. kako je u tužbi i navela tužiteljica a li da su 1990. g., zajednički napustile Hrvatsku i kraće vrijem boravile u [adresa]

- da je tužiteljica od 1999. g. bila zaposlena u [obrt] ali da je radila i prije ,neprijavljeno ,u veterinarskoj ambulanti koja je otvorena u kući koja je predmet spora od samog otvaranja te ambulante 1992. g., budući da je tako iskazivao i sam tuženik koji je u svom iskazu na listu 135 spisa naveo da tužiteljica u ambulanti znala pomoći u čišćenju, jer su tada živjeli u stanu do kojeg se moglo doći prolaskom kroz ambulantu, daje znala odlaziti u ZAP, ispisivati virmane i račune, a ukućanstvu da je radila sve ostale poslove a isto je iskazivala i tužiteljica.

11. Stoga je ocjenom iskaza samih stranaka bilo moguće osnovano zaključiti da su stranke već od 1990 godine živjele u izvanbračnoj zajednici odnosno da je između njih postojala životna i ekonomska zajednica stranaka u smislu izvanbračne zajednice, sve do zaključenja braka 1994. godine, a nakon toga do prestanka bračne zajednice u veljači 2008. g.

- da je neuređeni stan u potkrovlju ulične zgrade u [adresa]. ukupne površine oko 40 a što je predstavljalo ¼ dijela te kuće kupljen temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog 1. travnja 1993 g., između tuženika kao kupca i GSL, a da je isplatu kupovnine u dolarima izvršio tužiteljičin otac, te da je životno i uvjerljivo da budući da se već tada radilo o izvanbračnoj zajednici te činjenice i okolnosti proizlazi i iz iskaza, prodavatelj TSL (iskaz na listu 157 spisa) svjedoka OS (iskaz na listu 21 spisa i listu139 spisa i svjedokinje OSL ,nesrodna sa stankama (list 138 spisa).

12. Stoga se osnovano može zaključiti da je predmetni kat kuće tada u površini od oko 40 m2 kupljen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka,a da je nesporno da se temeljem tog kupoprodajnog ugovora kao vlasnik ¼ dijela kuće upisao tuženik dok je u preostale ¾ dijela nekretnine bila upisana majka tuženika HS.

- da iz stručnog nalaza i mišljenja koji prileži spisu (list 43) proizlazi da je već u veljači 1994. g., izvršena dioba objekta koji je tada predstavljao samostojeću katnicu sa tri etaže suteren, visoko prizemlje i potkrovlje – kat od 68,75 m2 te da je etažiranjem HS pripala suteren ili 36,09 /100 dijela visoko prizemlje ili 35,95 /100 dijela a ŠS temeljem cit. kupoprodajnog ugovora 27,96 /100 dijela

- da je dopunom ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice sklopljenim između tuženika i njegove majke HS od 27. svibnja 1997. (list 63 spisa) ugovoreno da suvlasnici razvrgavaju suvlasničku zajednicu i da HS pripada stan br. 1 u suterenu, stan br. 2 u visokom prizemlju dok stan br. 3 u potkrovlju koji se sastoji od 3 sobe, kupaonice, kuhinje hodnika tavana i stubišta od 68,75 m pripada ŠS a da u odnosu na cijelu zgradu i zemljište suvlasnički omjeri iznose HS u 6/8 dijela i TS u 2/8 dijela, slijedom čega je osnovano bilo moguće zaključiti da su stranke za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice kupoprodajom1/4 dijela kuće zajedničkim sredstvima ostvarenim radom u ambulanti kao i novcem dobivenim od oca tužiteljice 1993. g., kao i na temelju sporazuma o diobi nekretnine stekli stan br. 3 u potkrovlju koji se sastojao od 3 sobe, kupaonice, kuhinje hodnika tavana i stubišta od 68 ,75 m a u odnosu na cijelu zgradu i zemljište suvlasnički omjer od 2/8 dijela, svaki u ½ dijela.

- da je 1996. tuženik kao investitor zatražio građevinsku dozvolu za rekonstrukciju i dogradnju ulične zgrade - stana na katu, da je građevinska dozvola produžena 1998. a daje 2000. g., započela gradnja koja je izvršena u periodu 2002/2003 te da je u tu svrhu podignut kredit kod Hypo banke u iznosu od 100.000,00 EUR-a sa rokom otplate od 20 godina u kom je tuženik dužnik a tužiteljica sudužnik,

- da se nadogradnja ulične zgrade sastojala od uklanjanja postojećeg krovišta, rušenja pregradnih zidova i nadogradnje krovišta, izvedbe nove armirano betonske ploče, zidova kata te je izvedeno stambeno potkrovlje, a da je građevna dozvola izdana za stan na katu dok za potkrovlje nije izdana građevna dozvola, te da je ovom nadogradnjom nastala i izgrađena nova građevinska cjelina koja pod uvjetom da zgrada bude etažirana biti zasebne stambene cjeline, kako to proizlazi i z nalaza i mišljenja građevinskog vještaka( list 233-259 spisa ) te iskaza vještaka (list 522 spisa ) te a je takvom rekonstrukcijom već ranije uspostavljenog etažnog dijela nekretnine u suvlasništvu stranaka svakog u ½ dijela nastala nekretnina opisana u točki II izreke ove presude.

- da obzirom navrijeme nastanka građenjem tako opisanog stambenog prostora koje je nastao građenjem koje dovršeno 2003. (suglasan iskaz stranaka na zapisniku list 228 spisa) se imaju primijeniti odredbe čl. 248. i čl. 249. st. 1. Obiteljski zakon (»Narodne novine« broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11. i 25/13.) prema kojoj odredbi bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili radi čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen kao osnovano u pogledu utvrđenja da isto predstavlja bračnu stečevinu stranaka svakog u 1/2 dijela.

13. Prihvaćanje tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na određenom dijelu nekretnine koji za sada nije etažiran, tužiteljici se pruža pravna zaštita u smislu u smislu utvrđenja njenog doprinosa u stjecanju imovine za vrijeme trajanja braka – izgradnje stana na katu i potkrovlju koji prema očitovanju vještaka predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu.

14. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave za upis u zemljišnoj knjizi valja reći da je u konkretnom predmetu riječ o utvrđenju prava vlasništva temeljem bračne stečevine, dakle o izvornom stjecanju prava vlasništva, a ne o derivativnom stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla i, s tim u vezi, upisom stjecanja vlasništva u zemljišnoj knjizi kao konstitutivnom pretpostavkom za stjecanje tog prava. Tužiteljica je ovlaštena ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (čl. 130. ZV-a), ali ne i tražiti od tuženika izdavanje (tabularne) isprave za upis stečenog prava vlasništva.

14.1. Dakle, zahtjev za izdavanje tabularne isprave (kojeg će u slučaju da tuženik tako ne postupi zamijeniti presuda) po svojoj je prirodi obvezno-pravni zahtjev koji pretpostavlja postojanje određenog građanskopravnog odnosa među strankama. Stoga u slučaju stjecanja prava vlasništva temeljem bračne stečevine odnosno na temelju zakona nema obveze tuženika za izdavanje tabularne isprave. To je pravno shvaćanje izraženo i u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev x 434/2013,Rev-2550/2011,Rev-59/2011,Rev-1993/2018,Rev 2786/2016), radi čega je tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo odbiti te je pobijana presuda u tom dijelu potvrđena, iz ranije iznesenih razloga.

15. U donosu na dvorišnu zgradu upisanu u podul. 5 iz provedenih dokaza proizlazi:

- da je isti sagrađen na temelju građevinske dozvole u kojoj su kao investitori navedeni RS i TS, i da je građen u razdoblju 1996/1997. g.

- da iz iskaza svjedoka i stranaka proizlazi da je financiran pozajmicom od HSL u visini od 95.000 DM koja pozajmica je vraćana od prihoda i imovine i AS i stranaka.

- da ista nije obuhvaćena sporazumom o diobi i etažiranju sklopljenim između HS i ŠS iz čega proizlazi da između suvlasnika zemljišta na kojem je izgrađena dvorišna zgrada ne postoji sporazum o tome da bi upravo ta etaža bila vlasništvo tuženika kao stranke u ovom postupku odnosno predmet stjecanja isključivo temeljem rada i sredstava stranaka kao bračnih drugova pa se na tu etažu ne mogu primjenjivati Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 51/89, 59/90 i 25/94 –dalje u tekstu ZBPO).

16. Naime, ZBPO u članu 277. određuje da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i s njom izjednačene izvanbračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina a budući da iz utvrđenih činjenica proizlazi da ta etaža predstavlja isključivo bračnu stečevinu stranaka nego i imovinu HS koja nije stranka u ovom postupku, niti iz postupka proizlazi da je postajao sporazum odnosno da bi suvlasnica nekretnine HS o tome što drugačije odredila to je tužbeni zahtjev tužiteljice iz točke I/II odbijen kao neosnovan.

17. Budući da su u ponovljenom postupku stranke uspjele svaka u podjednako jednakim dijelovima odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak revizijskog postupka (čl. 154. st. 4. ZPP-a).

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević