Poslovni broj: Usž-1961/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlović-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JĆ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreb, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2750/2023-8 od 12. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka I. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2750/2023-8 od 12. siječnja 2024.

II. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2750/2023-8 od 12. siječnja 2024.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe i odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2750/2023-8 od 12. siječnja 2024., nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćnog rješenja naknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € (tisuću dvjesto pedeset eura) sa zateznim kamatama, koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke I. izreke tog rješenja (točka II. Izreke).

2. Tuženik je izjavio žalbu protiv točke I. izreke osporenog rješenja obzirom da je u razdoblju od pokretanja upravnog spora doneseno rješenje koje tužiteljica osporava u upravnom sporu koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem Us I-3318/2023. Ističe da je tužiteljica mogla tužbu radi šutnje uprave proširiti i na naknadno doneseno rješenje, ali to ne čini zbog neosnovanog uvećanja troškova, već ulaže zasebnu tužbu. Pozivajući se na praksu ovog Suda zaključuje ne može ići njemu na štetu tužiteljičin odabir podnošenja dviju tužbi, odnosno što nije u skladu s načelom učinkovitosti proširila tužbeni zahtjev u predmetnom sporu na naknadno doneseno rješenje. Mišljenja je da tužiteljica ne ostvaruje pravo na trošak upravnog spora obzirom da je spor obustavljen, a nije u cijelosti ili djelomično uspjela u meritumu spora u kojem je sud riješio stvar. Predlaže da ovaj Sud poništi točku I. izreke i odbije zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

3. Tužiteljica, u odgovoru na žalbu tuženika, ukazuje da je sudska praksa na koju se poziva tuženik u međuvremenu napuštena radi prava na pravično suđenje, prava na pristup sudu te prava na mirno uživanje vlasništva. Budući da je trošak podneska, kojim proširuje tužbeni zahtjev istovjetan novoj tužbi, nejasni su joj prigovori tuženika. Upućuje na zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca o troškovima upravnog spora obustavljenog u slučaju prekinute šutnje od 28. studenog 2022., prema kojem se ostvaruje pravo na trošak, iako je protiv odluke tuženika, donesene nakon pokretanja spora, podnesena nova tužba. Iznosi da se odluka Ustavnog suda na koju se poziva tuženik odnosi na potpuno drugačije činjenično stanje te da je pokretanje upravnog spora za koji potražuje trošak u cijelosti bio opravdan, jer je rješenje tuženika doneseno nakon podnošenja tužbe radi šutnje uprave što potvrđuje niz recentnih odluka ovog Suda, Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, koje citira. Poziva se na provođenja testa razmjernosti uzimajući u obzir da je predmet upravnog postupka novčana pomoć kojom ona osigurava egzistenciju vlastitoj obitelji, povoljniji položaj tuženika kao donositelja upravnog akta, osporavanje obustave upravnog spora čime joj se povisuju troškovi te legitimnost i legalnost njezinih radnji koje su razmjerne naravi spora. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu zajedno sa zateznom kamatom.

4. Također tužiteljica podnosi i žalbu kojom osporava točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da ona podneskom, kojim se očitovala na navode odgovora na tužbu, nije doprinijela upravnom sporu. Mišljenja je da je takav zaključak prvostupanjskog suda proturječan sadržaju spisa i sadržaju izreke drugostupanjskog rješenja koje doneseno nakon podnošenja tužbe radi šutnje uprave. Smatra da je obustava predmetnog spora uslijedila radi sadržaja spornog podneska kojim je disponirala tužbenim zahtjevom, jer je tuženik u odgovoru na tužbu predlagao odbijanje tužbenog zahtjeva. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka, primjenjujući u konkretnom slučaju članak 79. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), umjesto članka 79. stavka 4. ZUS-a, na temelju kojeg su joj trebali biti dosuđeni svi troškovi. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gashi protiv Republike Hrvatske. Ocjenjuje osporeno rješenje arbitrarnim, jer dodjeljuje trošak koji prvostupanjski sud smatra razumnim i to iz nejasnih razloga, iako je njezino očitovanje bilo nužno za obustavu spora. Mišljenja je da predmetni podnesak predstavlja radnju predviđenu u Tbr. 27. stavku 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i koja je poduzeta u skladu s člankom 6. stavkom 1. ZUS-a. Stoga zaključuje da se radi o radnji koja je bila neophodna za cilju samog upravnog spora iz članka 2. ZUS-a. Navodi i da je njezino pravo kao stranke upravnog spora da se očituje na navode suprotne strane i disponira tužbenim zahtjevom i to u jednoj radnji što preteže u odnosu na načelo ekonomičnosti. Navodi sudsku praksu za koju smatra da potvrđuje njezine navode. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti točku II. izreke osporenog rješenja te da joj se dosudi trošak u iznosu od 2.500.00 € zajedno sa zateznim kamatama kao i trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu 1.562,50 € uvećano za zateznu kamatu.

5. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Ispitujući točku I. izreke rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga tuženika, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

8. Naime, osporenim rješenjem prvostupanjskog suda tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe podnesene radi šutnje uprave, a koji upravni spor je rješenjem istog suda, poslovni broj Us I-2750/2023-6 od 29. prosinca 2023. obustavljen, na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točka 2. u vezi sa člankom 43. stavkom 1. ZUS-a, obzirom da je tuženik u tijeku upravnog spora postupio po tužbenom zahtjevu tužiteljice i donio rješenje o njezinom prigovoru.

9. Prema odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

10. Budući da je povodom pokretanja predmetnog upravnog spora tužbom, tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužiteljica je nesporno uspjela u ovom sporu i ostvaruje pravo na naknadu troška sastava tužbe kao opravdanog troška u smislu članka 74. stavka 1. ZUS-a u iznosu od 1.250,00 €, koji je prvostupanjski sud utvrdio u skladu s Tbr. 27.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa) u vezi s Tbr. 54. Tarife, a uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife.

11. Neosnovano tuženik smatra da tužiteljica ne ostvaruje pravo na trošak sastava tužbe obzirom da nije proširila tužbeni zahtjev na naknadno doneseno rješenje o njezinom prigovoru, već je tužbom pokrenula novi upravni spor koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem Us I-3318/2023.

12. Slijedom navedenog, žalba tuženika podnesena protiv točke I. izreke osporenog rješenja ocjenjuje se neosnovanom.

13. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, ovaj Sud ocjenjuje da se ne radi o opravdanom trošku u smislu članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a, zbog čega je takav zahtjev odbijen u točki III. izreke ovog rješenja. Naime, navedeni podnesak nije imao utjecaja na odlučne činjenice, a ni na primjenu materijalnog prava na temelju kojeg je odlučeno o žalbi tuženika.

14. Žalba tužiteljice nije osnovana.

15. Ispitujući točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga tužiteljice, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

16. Prvostupanjski sud osnovano tužiteljici nije priznao daljnji trošak za podnesak od 22. rujna 2023. godine, kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu tuženika i predložila obustavu spora, već je u tom dijelu njezin zahtjev za naknadu troška upravnog spora odbio. Naime, uvjeti za obustavu upravnog spora nastali na temelju mjerodavnih zakonskih odredbi (članak 46. stavak 1. u vezi članka 43. stavka 1. ZUS- a), jer je donošenjem i dostavom tuženikovog rješenja od 9. siječnja 2024. prestala šutnja uprave. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud da zahtjev tužiteljice za naknadu troška u odnosu na navedeni podnesak nije osnovan, jer razlozi koje navodi u tim podnescima nisu relevantni za ishod upravnog spora, odnosno nemaju utjecaj na ocjenu jesu li u predmetnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti za obustavu upravnog spora. Stoga se ne radi o opravdanom trošku u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, a zbog čega je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora odbijen.

17. Kako je žalba tužiteljice odbijena, ona nema pravo na trošak žalbenog postupka (članak 79. stavak 4. ZUS-a), radi čega je njezin zahtjev za naknadu tog troška odbijen točkom III. izreke ovog rješenja, na temelju članka 79. stavka 6. ZUS-a.

18. Trebalo je, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 1., stavka 4. i stavka 6. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić