Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-22/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Buriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. iz Osijeka, Europska avenija 12/1, protiv tuženika CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Miličević, odvjetnici iz Zadra, Široka ulica 12, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P-805/2022-18 od 24. studenog 2023., u sjednici održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se djelomično žalbe tužitelja GV i tuženika CV kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P-805/2022-18 od 24. studenog 2023. u toč. I. i II. izreke kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak u iznosu od 4.600,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. II. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku CV da tužitelji GV plati prouzročeni parnični trošak preko iznosa od 4.600,80 eura tj. za iznos od 1.493,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama te se sudi tako da se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u tom iznosu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 22.000,00 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2016. po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.093,93 eur/49.914,72 kn, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za

3% poena, u roku 15 dana."

2. Protiv citirane presude u toč. II. izreke (odluke o troškovima postupka) žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je greškom na unaprijed kreiranom obrascu trošak poreza na dodanu vrijednost upisao kao trošak vještačenja, iako vještačenja u konkretnom predmetu nije bilo. Osim toga, sudu prvog stupnja je poznato da se nalazi u sustavu PDV-a, slijedom čega predlaže žalbu uvažiti i pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, odnosno ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tvrdi da se u konkretnome ne radi o obvezno pravnom odnosu zajma između dvije fizičke osobe, već je tužitelj predmetni novčani iznos uložio u poslovanje tuženika koji je u to vrijeme bio njegov zet. Upravo je iz tog razloga (tuženik) spornom Izjavom mu jamčio za dugovanje. Međutim, u cijelosti je tužitelju vratio taj dug na način da mu je prepustio u vlasništvo osobno vozilo marke BMW X5 3.0D. Vozilo je bilo vlasništvo njegovog trgovačkog društva GS Kapital d.o.o. Dana 29. travnja 2011. prenio ga je u vlasništvo trgovačkog društva Kroton d.o.o. u vlasništvu tužitelja. Zadržao ga je u posjedu do rujna 2015. kada je s tužiteljem postigao dogovor da preuzme vozilo čime bi se zatvorila sva dugovanja prema njemu. Preuzimanjem vozila u posjed i vlasništvo tužitelj je u cijelosti namiren prije podnošenja tužbe. Osobno je u ime tužitelja i za njegov račun registrirao vozilo na njegovo ime. Nebitno je što se prijenos vozila nije dokumentirao odgovarajućim ispravama, jer se vlasništvo na pokretninama stječe predajom u samostalan posjed. Stoga je tužitelj u cijelosti namiren za dug. Prigovara odluci o troškovima postupka, jer je sud prvog stupnja pogriješio kada je tužitelju priznao trošak pristupa na ročište od 22. listopada 2018. u visini od 250 umjesto 62,50 bodova, jer je ročište odgođeno. Isto se tako na ročištima od 16. siječnja 2019.,16. siječnja 2023., 3. listopada 2022. te 27. veljače 2023. i nije raspravljalo o meritumu, pa je tužitelju trebalo priznati po 125 bodova za svako ročište.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik dana 27. travnja 2015. potpisao Izjavu da je od tužitelja GV iz [adresa] posudio na ime pozajmice 22.000,00 eura te da je "uplatu primio na ruke" te se obvezao vratiti dug "najdalje do 31.12.2015." koja je Izjava ovjerena pred javnim bilježnikom Biserkom Arambašić iz Osijeka 28. travnja 2015. pod brojem: OV-3103/15 (l.s. 4).

8. Prema odredbi čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

9. Ugovor o zajmu, kao obveznopravni odnos stvara međusobna prava i obveze između ugovornih strana. Zajmodavac ima obvezu predati stvari koje su predmetom ugovora a zajmoprimac je dužan vratiti pozajmljeno u ugovoreno vrijeme i eventualno platiti naknadu za korištenje stvari.

10. Izjava tuženika CV od 27. travnja 2015. ovjerena kod javnog bilježnika, suprotno žalbenim navodima tuženika da nije riječ o zajmu već o "poslovnom ulaganju tužitelja u poslovne pothvate tuženika" predstavlja ugovor o zajmu. Naime, za nastanak ugovora o zajmu dovoljno je da se strane suglase o nastanku obveze jedne strane da drugoj preda određeni iznos novca i obveze druge strane da vrati isti novčani iznos kojeg je primila. Sam je tuženik u svom stranačkom iskazu naveo da je od tužitelja posudio 9.000,00 eura; 12.000,00 eura priznao je tužitelju kao dug na ime razlike u cijeni stanova koje su zamijenili te 1.000,00 eura na ime kamata, što u svom zbroju predstavlja upravo sporni novčani iznos (l.s. 113).

11. U postupku je bilo sporno da li je pozajmljeni novčani iznos tuženik vratio tužitelju ili nije. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom utvrdio da je tužitelj dokazao svoje potraživanje prema tuženiku, odnosno da tuženik nije dokazao da mu je predao pozajmljeni novčani iznos ili pak neku drugu zamjenjivu stvar.

12. Tuženik je u svom stranačkom iskazu priznao: "od tih 22.000,00 eura u novcu nisam vratio ništa", ali tvrdi da je na ime duga tužitelju predao vozilo marke BMW X5 3. OD, te da je na takav način podmirio dug prema tužitelju (l.s. 113).

13. Tužitelj je ustrajao u tvrdnji da je u konkretnome bila riječ o novčanoj posudbi, odnosno zajmu za određena tuženikova ulaganja, jer je tuženik u to vrijeme bio njegov zet, da je osobno vozilo marke BMW kupila njegova tvrtka "... "d.o.o. od tvrtke "..." vlasništva tuženika i njegovog partnera FV te je osobno vozilo bilo registrirano na tvrtku "..." d.o.o., a ne na tuženika, kao fizičku osobu.

14. Sukladno računu br. 59/11 "... [adresa] je kao prodavatelj i isporučitelj tvrtki "... iz [adresa] kao kupcu i primatelju isporučio / prodao osobni automobil marke BMW X5 3.OD dana 29. travnja 2011., pa je dakle riječ o pravnom poslu između pravnih, a ne fizičkih osoba, pa se prijenos, odnosno isporuka vozila BMW s tvrtke "..." d.o.o. na tvrtku "..., ne može ocijeniti povratom duga tuženika prema tužitelju, kako je to osnovano zaključio i prvostupanjski sud.

14.1. Osim toga, račun broj 59/11 datira od 29. travnja 2011., pa nije životno ni logično da bi tuženik kao zajmoprimac potpisao Izjavu od 27. travnja 2015. kojom potvrđuje primitak novca i obvezuje se vratiti ga do 31. prosinca 2015.

15. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tuženik ostao dužan tužitelju na ime predmetnog zajma isplatiti novčani iznos od 20.000,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2016. pa do isplate, na temelju odredbe čl. 499. st. 1. ZOO.

16. Prvostupanjski je sud isto tako pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. i čl. 164. st. 1. ZPP obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe i obrazložene podneske te plaćene pristojbe na tužbu i presudu, dok je odbio njegov zahtjev za naknadom zatraženog troška vještačenja u iznosu od 1.269,16 eura, jer tijekom postupka i nije izveden dokaz vještačenjem, pa tužitelju taj trošak i nije nastao.

16.1. Međutim, neosnovano je tužitelju priznao trošak zastupanja na ročištima od 22. listopada 2018., 16. siječnja 2019., 16. siječnja 2023. i 27. veljače 2023. sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; dalje Tarifa), jer nije riječ o održanim ročištima već o ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja, pa je za pristup na to ročište tužitelju trebalo priznati 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife.

17. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZPP o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, s tim što je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Kako tužitelj u svom troškovniku kojeg je priložio na raspravi od 11. listopada 2023. i nije zatražio porez na dodanu vrijednost od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.) to mu taj trošak i nije priznat.

18. Na osnovi iznesenog, trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tužitelja i tuženika i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. I. izreke, odnosno istu presudu djelomično preinačiti u toč. II. izreke po čl. 373. toč. 3. ZPP i odlučiti kao u toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

U Zadru, 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov