REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-470/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Zdenko Margarin, odvjetnik u Zadru, Široka ulica 2/1, protiv prvotuženika Auromar, zadruga za trgovinu, poljoprivredu i turizam, OIB 71013910416, Zadar, S. Radića 2/b, kojeg zastupa punomoćnik Jadro Strika, odvjetnik u Zadru, Klaićeva 9 i drugotuženika Lovačka udruga Benkovac, Benkovac, Ante Starčevića bb, kojeg zastupa Franko Kotlar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov i partneri u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinoj reviziji protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-17/2018-2 od 24. travnja 2020., kojim je preinačena presuda i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Pn-147/2016 od 24. studenog 2017., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-17/2018-2 od 24. travnja 2020. u odnosu na prvotuženika i predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima revizijskog postupka odlučiti o konačnoj odluci.

III. Odbija se prvotuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima solidarno nadoknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 15.567,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), te je odbijen tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od 15.575,00 kn (točka II. izreke).

2. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tuženicima solidarno nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 11.443,58 kn (točka I. izreke), a odbijen je tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa (točka II. izreke) te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška (točka III. izreke).

3. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-17/2018-2 od 24. travnja 2020. preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju nadoknaditi prvotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.593,52 kn, a drugotuženiku iznos od 20.391,00 kn (točka II. izreke).

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-462/2024-2 od 10. travnja 2024. dopuštena je tužiteljici revizija protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-17/2018-2 od 24. travnja 2020. radi pravnog pitanja:

„Je li postoji solidarna odštetna odgovornost sukladno odredbi čl. 1107. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ovlaštenika prava lova, za štetu koju počini divljač na javnoj prometnici koja se nalazi u neposrednoj blizini neograđenog lovišta, kada nije moguće utvrditi iz kojeg je od dvaju lovišta divljač istrčala na javnu prometnicu?“.

5. Tužiteljica je u odnosu na dopušteno pravno pitanje protiv presude i rješenja suda drugog stupnja podnijela reviziju.

6. Prvotuženik u odgovoru na reviziju ističe da je mjesto štetnog događaja unutar granica lovišta kojim gospodari isključivo drugotuženik tj. da se prometnica na kojoj je došlo do štetnog događaja ne nalazi između dva lovišta. Predlaže tužiteljičinu reviziju odbiti. Traži trošak odgovora na reviziju.

7. Predmet spora je naknada štete nastale na tužiteljičinom vozilu na način što je na tužiteljičino vozilo na državnoj cesti iz lovišta istrčala divlja svinja, a koji nalet tužiteljica nije mogla izbjeći.

8. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. Sud drugog stupnja odbio je tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika iz razloga što se nije moglo utvrditi iz kojih je u dvaju lovišta istrčala divljač, pa nije bilo moguće utvrditi odgovornost prvotuženika za naknadu štete.

10. U odnosu na drugotuženika tužbeni zahtjev je odbijen iz razloga što je nastupila zastara naknade štete.

11. S obzirom da se dopušteno postavljeno pitanje, odnosi samo na solidaritet dva pravna subjekta koja gospodare lovištima, a da je tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika odbijen zbog zastare, u ovoj revizijskoj fazi postupka moguće je ispitivati postojanje odgovornosti samo prvotuženika, kao nekoga tko je solidarno odgovoran.

12. Među strankama je prijeporna granica između dvaju lovišta tuženika odnosno na kojoj udaljenosti od prometnice na kojoj je došlo do štetnog događaja je udaljeno prvotuženikovo lovište, a koja odlučna činjenica nije utvrđena niti provedenim geodezijskim vještačenjem.

13. Odredbom članka 1107. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 – dalje: ZOO) propisano je da kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno.

14. Odgovor na postavljeno pitanje glasi:

U slučaju kada iz jednog od dva neograđena lovišta, dva različita ovlaštenika prava na lov, divljač prouzroči štetu na javnoj prometnici, koja se nalazi u neposrednoj blizini oba lovišta te kad nije moguće utvrditi iz kojeg od dvaju lovišta je divljač istrčala na javnu prometnicu, tada ovlaštenici prava na lov odgovaraju za štetu, koju počini divljač na javnoj prometnici, solidarno na temelju odredbe čl. 1107. st. 4. ZOO-a.

15. Budući da je sud drugog stupnja propustio utvrditi odlučnu činjenicu, unatoč provedenom geodetskom vještačenju, koliko je prvotuženikovo lovište udaljeno od državne ceste, na kojoj je došlo do prometne nezgode, nije bilo uvjeta za preinaku pobijane odluke, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

16. O troškovima postupka u povodu revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.

17. Odbijen je prvotuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug