Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-102/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc.Iris Gović Penić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku JO i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o., iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-242/2019-48 od 6. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-242/2019-48 od 6. ožujka 2023. u točki I izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.563,14 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 1.563,14 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

II U preostalom dijelu žalba tuženika se kao neosnovana odbija te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-242/2019-48 od 6. ožujka 2023. u preostalom dijelu točke I izreke potvrđuje.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.Izreka prvostupanjske presude glasi:

„I Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 3.085,81 EUR/23.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.919,90 EUR/22.000,00 kn počevši od 18.12. 2018., a na iznos od 165,90 EUR/1.250,00 kn počevši od 06.03.2023. pa sve do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.493,76 EUR/26.323,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06.03.2023.g. pa do isplate i to po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio zahtjeva tužiteljice za platež iznosa od 132,72 EUR/1.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18.12. 2018.g., kao i zahtjev tužiteljice za platež kamata na dosuđeni iznos glavnice od 165,90 EUR/1.250,00 kn u točci I. izreke ove presude za razdoblje od 18.12. 2018.g. do 05.03.2023."

1.1. Dopunskom presudom do 20. travnja 2023. odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.749,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama, a kako se na tu presudu nitko nije žalio ista je postala pravomoćna.

2. Protiv presude od 8. ožujka 2023. žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana samo u dijelu odluke o trošku postupka.

4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

5. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je, osim u dijelu odluke o trošku postupka, pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 15. srpnja 2018. u Ninu, u poslovnici "Plodine d.d." stradala kao kupac prilikom obavljanja kupnje. Do predmetne nezgode je došlo kada je na nju pao inventar sa robom, uslijed čega je zadobila tjelesne ozljede. Smatra da je za štetu odgovorno trgovačko društvo Plodine d.d. sukladno čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima prema kojem za štetu od opasne stvari odgovara vlasnik, a koje trgovačko društvo je u vrijeme štetnog događaja imalo s tuženikom ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti. Navodi da je u štetnom događaju zadobila ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, koje su dovele do povrede njezinog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Dana 17. prosinca 2018. obratila se odštetnim zahtjevom tuženiku, koji je isti otklonio kao neosnovan. Stoga prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 28. srpnja 2022., od ovdje tuženika za neimovinsku i imovinsku štetu koju trpi potražuje prema sljedećim kriterijima tj. kvalifikatornim okolnostima kako slijedi:

- za pretrpljeni strah iznos od 7.000,00 Kn

- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 9.000,00 Kn

- za duševne boli zbog smanjenja opće, životne i radne aktivnosti 7.000,00 kn,

- za tuđu pomoć i njegu 1.250,00 kn,

odnosno sveukupno na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za imovinsku štetu iznos od 24.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.12.2018. pa do isplate te zahtjeva i naknadu troškova parničnoga postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

7. Među strankama nesporna je pasivna legitimacija, dok je sporan štetni događaj, odgovornost te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u trenutku dok je u trgovini sa stalaže birala limune na kojoj su bili složeni, u položaju nagnuta malo prema naprijed, odjednom osjetila udarac u donji dio leđa od kojeg je bila gurnuta prema naprijed te se udarila u predjelu trbuha u tu stalažu. Okrenula se da vidi što se događa i tada je stalaža sa opremom za kupanje počela padati prema njoj i okrznula ju u predjelu podlaktice. Ona je ostala na nogama, odmah su dotrčale tri djelatnice od kojih su dvije počele sakupljati razasutu robu, a jedna joj je prišla, donijela stolicu da sjedne i govorila drugima da pozove hitnu. Potom su ju dvije djelatnice je iz trgovine otpratile van na zrak, gdje je sjela na stolicu. Prišla joj je jedna gospođa koja joj je rekla da je vidjela što se dogodilo i kad su shvatile da hitnu pomoć nitko nije pozvao, ta gospođa ju je pozvala. Hitna pomoć ju je odvezla u bolnicu gdje je konstatirano da joj je pukla križna kost.

9. Iz iskaza svjedokinje DO, koja je u sporno vrijeme bila poslovođa u trgovini Plodine u Ninu, proizlazi da se štetni događaj dogodio unutar trgovine, pokraj polica sa voćem, gdje se nalazila stalaža dimenzija 1,5 m x 1,5 m na kojoj se nalazila oprema za kupanje, a koja nije bila učvršćena za pod, već je bila slobodna. Nije bila prisutna kad se ta stalaža srušila na tužiteljicu pa joj nije poznat niti položaj tijela tužiteljice u trenutku urušavanja stalaže.

10. Imajući u vidu navedene iskaze, kao i dokumentaciju koja je priložena u spis, ovaj sud prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu nastanka štetnog događaja i odgovornosti tuženika za štetu koja je tužiteljici nastala.

Naime, ovaj sud prihvaća utvrđenje da se štetni događaj dogodio kada je roba sa stalaže koja se nalazila u poslovnici tuženikovog osiguranika na kojoj je bila izložena za prodaju oprema za kupanje (peraje, maske sa dihalicama) počela padati prema tužiteljici, što ju je i pogurnulo prema naprijed pri čemu je udarila u predjelu trbuha o policu sa limunom, a nakon čega je pala i stalaža koja ju je okrznula po ruci. Stalaža opterećena robom koja nije učvršćena o pod ili na neki drugi način osigurana od prevrtanja predstavljala opasnu stvar za koju odgovara njezin vlasnik, tuženikov osiguranik, koji obzirom da nije dokazao okolnosti da bi do štetnog događaja i štete došlo isključivom krivnjom tužiteljice, ili barem dijelom njenom krivnjom, odgovara za štetu po principu objektivne odgovornosti. U ponašanju tužiteljice u predmetnoj situaciji nema doprinosa nastanku štetnog događaja.

11. Slijedom navedenoga, pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 19., čl. 1043., čl. 1063., čl. 1064., čl. 1067., 1045., čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kako je naznačeno u prvostupanjskoj presudi od 8. ožujka 2023. u točki I izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi štetu.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da je tužiteljica u predmetnom događaju zadobila natučenje leđa uz napuknuće donjeg ruba križne kosti bez pomaka ulomaka. Inicijalno je pregledana u hitnoj službi Opće bolnice u Zadru gdje je nakon obrade otpuštena uz preporuke. Kontrolirana je po kirurgu i neurokirurgu koji je preporučio MR LS dijela kralježnice te je po učinjenoj obradi preporučen operativni zahvat. Provodila je fizikalnu terapiju. Po mišljenju vještaka kod tužiteljice su bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili sumarno 2 dana, a srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 7 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta trajao je kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 7 dana, a manjeg intenziteta kumulativno 21 dan. U navedenom štetnom događaju zadobivena ozljeda dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3 %, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti slabinskog segmenta kralježnice, a pri njezinoj ocjeni uzete su u obzir ranije tegobe sa slabinskim segmentom kralježnice te se navedena ocjena od 3 % odnosi na stanje po predmetnog štetnom događaju. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 20 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, te pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično. Po mišljenju vještaka liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo 5. prosinca 2018. nakon kontrole fizijatra, koji ne indicira daljnje liječenje, već vježbe kod kuće.

Povodom prigovora tužiteljice vještaci su naveli da je moguće smanjenje životne aktivnosti vezano za urinarnu inkontinenciju potrebno ocijeniti po vještaku urologu. Glede procjene bolova naveli su da su cijenili bolove uzimajući u obzir težinu zadobivene ozljede, a pri procjeni intenziteta i trajanja bolova uzeto je u obzir da se tužiteljica i ranije liječila upravo zbog bolova u leđima, a što je uzeto u obzir i pri ocjeni smanjenja životne aktivnosti, dakle bolnost slabinskog odnosno donjeg dijela kralježnice u uobičajenim životnim aktivnostima. Ocjenu straha smatraju sukladnom samoj težini ozljede, tijeku liječenja i medicinskoj dokumentaciji, pri čemu je uzeto u obzir da je prije štetnog događaja uzimala antidepresive te ostale lijekove tj. ankiolitike, a nakon štetnog događaja nije bila upućivana psihijatru. Obzirom da je kirurg 12 dana od štetnog događaja tj. 23. srpja 2018. prilikom pregleda naveo da je s traumatološke strane opterećenje dozvoljeno u cijelosti, da su u zdravstvenom kartonu tužiteljice od 2007. pa nadalje opisane brojne tegobe sa slabinskom kralježnicom, kao i da je iz MR nalaza 25 dana nakon događaja razvidno da se prijelom više ne vidi, procijenili su potrebu za tuđom pomoći na način kako je to navedeno u pisanom nalazu.

Radi utvrđenja jesu li kod tužiteljice u svezi ozljeda zadobivenih u utuženom štetnom događaju zaostale trajne posljedice sa urološkog aspekta te je li u svezi tih eventualnih tegoba trpila bolove i strah i je li joj bila potrebna tuđa pomoć druge osobe, provedeno je vještačenje po vještaku urologu koji je zaključio da je napuknuće križne kosti dovelo do slabljenja potpore dna zdjelice ili ozljede živčanih struktura, a što je rezultat nastanka inkontinencije. Inkontinencija mokraće kod žena ima negativan učinak na gotove sve aspekte života, značajno komplicirajući profesionalne aktivnosti i ograničavajući društvene kontakte. Inkontinencija smanjuje kvalitetu života pacijentice i stoga smanjenje životne aktivnosti tužiteljice nastalo kao posljedica štetnog događaja ocjenjuje sa 3 %, pri čemu je uzeo u obzir i životnu dob tužiteljice i utjecaj na pojavu nekontroliranog mokrenja. Bolovi i strah su već uračunati kod ocjene vještaka neurologa i kirurga, a liječenje kod tužiteljice nije završeno, odnosno stanje se nije stabiliziralo. Povodom prigovora tuženika dalje je naveo da na od prije štetnog događaja postavljena dijagnoza akutnog cistitisa i akutne upale mokraćnog mjehura nije povezana sa nekontroliranim mokrenjem. Iz dokumentacije nakon štetnog događaja razvidno je da se vrlo brzo nakon ozljede javljaju problemi sa kontrolom mokrenja, a na osnovu cjelokupne dokumentacije i podataka u zdravstvenom kartonu takvog nekontroliranog mokrenja prije štetnog događaja nije bilo. Nadalje iskazuje da mu je teško procijeniti bi li preporučeni operativni zahvat utjecao na daljnje probleme sa mokrenjem. U pogledu propisane terapije koju tužiteljica uzima dugo i prije štetnog događaja i tada uz tu terapiju nije bilo inkontinencije. Stresna inkontinencija je nekontrolirano mokrenje kod napora, kašlja, penjanja uz stepenice, naglih pokreta i podizanja tereta i ne spada u akutnu bolest, nego je to simptom koji se postepeno pojavljuje i ne može se povezivati sa dijagnozom akutnog cistitisa.

13. Imajući u vidu prethodno navedeno pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici po osnovi naknade štete zbog povrede prava osobnosti dosudio iznos od 2.919,90 eura.

14. Nadalje, kako je pomoć druge osobe tužiteljici bila potrebna u ukupnom trajanju od 50 sati, pravilno je sud prvog stupnja kao cijenu sata tuđe pomoći uzeo iznos od 3,32 eura odnosno ukupno 165,90 eura koliko je i tražila (1.250,00 kn), a sve to primjenom čl. 1095. st. 1.i 2. ZOO-a u svezi s čl. 221. ZPP-a.

15. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 1103. ZOO-a tužiteljici na neimovinsku štetu dosudio i zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva, a na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći tužiteljici od presuđenja pa do isplate primjenom u čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi sa čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

16. U odnosu na žalbene navode tuženika treba dodati da sud prvog stupnja nije trebao provoditi daljnje dokaze jer su sve pravno relevantne činjenice utvrđene u dovoljnoj mjeri. Posebno ne pribavljati video snimku s obzirom da tužiteljica niti ne tvrdi da je stalaža pala na nju već predmeti sa stalaže, a nakon toga ju je stalaža lupila po ruci, a ne po leđima gdje je nastala ozljeda. Nije bilo potrebno provesti niti sudsko medicinsko vještačenje jer su se pravno relevantne činjenice vezane uz ozljeđivanje tužiteljice utvrdile s već provedenim dokazima.

17. Pravilno je sud prvog stupnja kod odmjeravanja troška postupka tužiteljici priznao po 1,99 eura kao vrijednost boda sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23) jer se vrijednost boda određuje prema vrijednosti važećoj na dan presuđenja, za sve poduzete radnje (Glava XIX Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika).

18. Međutim, sud prvog stupnja pogrešno je odlučio o troškovima postupka s obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu.

Naime, odluka o troškovima parničnog postupka treba se temeljiti na odredbi čl.154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a ne na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljica je s obzirom na odbijajući dio tužbenog zahtjeva u pogledu visine zahtjeva (132,72 eura iz osnovne presude i 3.749,42 eura iz dopunske presude) uspjela u omjeru od 44%, a u pogledu osnove 100%, dakle uspjela je u omjeru od 72% svog zahtjeva (44%+100%= 144%, a 144:2=72%) .

S druge strane, tuženik je uspio u omjeru od 28%, pa kada se od 72% oduzme 28%, tužiteljici trošak zastupanja po odvjetniku i trošak sudske pristojbe na tužbu pripada u omjeru od 44% odnosno u iznosu od 1.228,18 eura (44% od 2.791,32 eura).

19. Slijedom navedenoga, žalba tuženika je djelomično odbijena, a djelomično prihvaćena sve to primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. ZPP-a.

20. Primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu 20. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević