Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-459/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u predmetu tužiteljice JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovač, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO FINANCIJA, OIB: 52634238587, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 15. ožujka 2024. poslovni broj Pr-3320/2019- 68, 20. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 15. ožujka 2024. poslovni broj Pr-3320/2019-68.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće 845,36 EUR[1] /6.369,34 kn bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te naknaditi parnični trošak od 2.393,50 eur također sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.
2.1. Odgovor na žalbu je podnijela i tužiteljica kojim osporava žalbene navode tuženika te predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.
5. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.
5.1. Naime, točno je da prvostupanjski sud tuženiku nije dostavio nalaz i mišljenje vještaka od 8. prosinca 2022. temeljem kojeg je utvrdio visinu potraživanja tužiteljice. Međutim, rješenjem ovog suda od 18. lipnja 2024. (list 21 spisa) je temeljem čl. 373.b ZPP naloženo prvostupanjskom sudu da dostavi predmetni nalaz i mišljenje tuženiku na očitovanje. Tuženik je isto zaprimio 16. srpnja 2024., ali se na isto očitovao tek 15. ožujka 2025. Valja napomenuti da navedeno očitovanje ne prileži spisu već je isto utvrđeno uvidom u e-spis. Slijedom navedenog, nije ostvarena povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP u onemogućavanju tuženika u raspravljanju jer je ista otklonjena naknadnom dostavom (dopunskog) nalaza i mišljenja.
6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice, djelatnice Područnog carinskog ureda na mjestu carinika, za isplatu prekovremenih sati radi pogrešnog obračuna mjesečnog fonda sati u mjesecima kada su dani blagdana, odnosno neradni dani padali od ponedjeljka do petka, u visini od 845,36 eur/6.369,34 kn u razdoblju od studenog 2013. do siječnja 2018.
7. U prvostupanjskom, a i sada žalbenom stadiju postupka, sporan je broj prekovremenih sati koje je u utuženom razdoblju ostvarila tužiteljica, uzevši u obzir da je prilikom utvrđivanja broja prekovremenih sati potrebno iste umanjiti s iskorištenim slobodnim danima.
8. Prvostupanjski sud je na temelju (dopunskog) nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka od 8. prosinca 2022. (list 649-656) utvrdio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužiteljice u visini od 845,36 eur/6.369,34 kn te je primjenom materijalnog prava, naložio tuženiku isplatiti utuženi iznos.
9. Tuženik u žalbi prigovara da tužiteljica nema pravo na isplatu prekovremenih sati jer je tijekom utuženog razdoblja radila u turnusu u ciklusima 12-24-12-48 naizmjenično prema utvrđenom radnom vremenu, pa ako je radila na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, a koji dani su padali na dane od ponedjeljka do petka, isti predstavljaju njezin redovan rad te joj se osnovna plaća uvećava za svaki sat rada u visini propisanoj Kolektivnim ugovorom.
9.1. Nadalje, tuženik naglašava da se na temelju redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunavaju prekovremeni sati službenika, a to su svi sati rada koji su duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (rad u turnusu/smjenama) kako je to regulirano u članku 44. stavku 10. odnosno članku 38. stavku 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Smatra da je sud trebao dosuditi razliku plaće prema varijanti nalaza vještaka koja je sačinjena prema evidenciji rada, a osporava sve druge verzije jer za njih ne postoji pravni osnov kao i tvrdnje tužitelja o prebijanju više i manje isplaćenih bruto iznosa. Prigovara i odluci o parničnom trošku.
10. Prvenstveno valja reći da je prvostupanjski sud prihvatio dopunski nalaz i mišljenje vještaka koji se temelji upravo na evidencijama rada tuženika uzimajući u obzir iskorištene slobodne sate, a što je razvidno iz samog mišljenja vještaka (list 650 spisa), ali bez prebijanja više, odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati u pojedinom mjesecu, slijedom čega su za pravilnost i zakonitost presude neodlučni žalbeni navodi tuženika kojima prigovara da je izračun pogrešno temeljem na obračunskim listama plaća.
11. Nadalje, za pravilnost i zakonitost pobijane presude neodlučan je i prigovor tuženika kojima osporava tvrdnje tužitelja o prebijanju više i manje isplaćenih bruto iznosa, s obzirom da se radi o činjeničnom prigovoru (čl. 467. st. 1. ZPP) jer se isti odnosi na matematički izračun. Uzevši u obzir da je dopunski nalaz i mišljenje od 8. prosinca 2022. dostavljen tuženiku sukladno rješenju ovog suda od 18. lipnja 2024. (list 21 spisa), a na koji izračun je tuženik prigovorio 7 mjeseci nakon primitka istog, ponavljajući navode iz žalbe i iznesene tijekom prvostupanjskog postupka, navedeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
12. Stoga, polazeći od utvrđenja da se sukladno odredbi čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike RH ("Narodne novine" 104/2013, 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016, 123/2016, 112/2017, u daljnjem tekstu KU), mjesečni fond radnih sati dobije na način da se broj radnih dana pomnoži sa osam sati i da se sukladno odredbi čl. 44. st. 10. KU, svi ostvareni sati rada preko tog mjesečnog fonda smatraju prekovremenim radom, uz povećanje od 50% cijene sata, te da je financijskim vještačenjem i njegovom dopunom od 8. prosinca 2022. utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju pogrešno određivala mjesečni fond sati, a posljedično tome i plaću tužiteljici, jer je u radne dane uračunavala i blagdane i neradne dane određene zakonom koji su padali od ponedjeljka do petka, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici razliku plaće za prekovremeni rad u utuženom razdoblju u ukupnom iznosu od 845,36 kn/6.369,34 kn sa pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
13. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da je ista pravilna kako po osnovi tako i visini (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP). Naime, neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavka 1. ZPP s obzirom na činjenicu da u odgovoru na tužbu nije osporavao zahtjev tužiteljice za 27 sati prekovremenog rada. To iz razloga što navedeni (neosporeni) iznos tuženik tužiteljici nije isplatio, odnosno u tom dijelu nije udovoljio zahtjevu. Tuženica je u konkretnom slučaju tijekom postupka osporavala osnovu i visinu tužbenog zahtjeva uslijed čega se postupak i vodio, pa u pogledu neosporenog dijela zahtjeva nisu nastali nikakvi posebni troškovi, a kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja. Dakle, suprotno navodima tuženika, ista je dala povoda za tužbu te se stoga ne može primijeniti odredba članka 157. ZPP.
14. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 20. svibnja 2025.
Sudac:
Josip Grubišić
