Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-927/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Grubeša, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenost otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-548/2023-24 od 26. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 548/2023-24 od 26. rujna 2024. te sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 210-1591/06 od 30. lipnja 2006. godine, Aneksa Ugovora o radu broj 210-08/11 od 1. veljače 2011., Aneksa Ugovora o radu broj 6100-39/18 od 13. prosinca 2018., III Aneksa Ugovora o radu od 8. ožujka 2019. i Aneksa Ugovora o radu broj 6100- 12/20 od 19. veljače 2020., sklopljen između tužiteljice i tuženika na neodređeno vrijeme za radno mjesto Rukovoditelj Službe općih poslova (prije toga Voditelj poslova ekologije i zaštite voda) što ga je tuženik dao tužiteljici Odlukom o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme s ponudom izmijenjenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj O-088/2023 od 20. veljače 2023. te da prema tome radni odnos tužiteljice kod tuženika na tom radnom mjestu nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove koji sukladno tužiteljičinoj radnoj spremi, sposobnostima i radnom iskustvu stečenim radom odgovaraju poslovima Rukovoditelja Službe općih poslova na kojem je radila prije donošenja Odluke o otkazu, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koju, u ostalim odnosima određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 210-1591/06 od 30. lipnja 2006. godine, Aneksa Ugovora o radu broj 210-08/11 od 1. veljače 2011., Aneksa Ugovora o radu broj 6100-39/18 od 13. prosinca 2018., III Aneksa Ugovora o radu od 8. ožujka 2019. i Aneksa Ugovora o radu broj 6100- 12/20 od 19. veljače 2020., sklopljen između tužiteljice i tuženika na neodređeno vrijeme za radno mjesto Rukovoditelj Službe općih poslova (prije toga Voditelj poslova ekologije i zaštite voda) što ga je tuženik dao tužiteljici Odlukom o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme s ponudom izmijenjenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj O-088/2023 od 20. veljače 2023. te da prema tome radni odnos tužiteljice kod tuženika na tom radnom mjestu nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove koji sukladno tužiteljičinoj radnoj spremi, sposobnostima i radnom iskustvu stečenim radom odgovaraju poslovima Rukovoditelja Službe općih poslova na kojem je radila prije donošenja Odluke o otkazu, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti."

2. Protiv presude žalbu podnosi tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:

53/1991., 91/1992.,58/93, 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. ispravak, 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022, 114/2022- u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

2.1. Žalba je podnesena i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda proturječna je u dijelu odluke u obrazloženju u kojem sud prvoga stupnja navodi da je uvidom u Očitovanje radničkog vijeća od 10. veljače 2023. (list 139 spisa) utvrđeno da je tuženik radničkom vijeću sukladno odredbama čl. 150. Zakona o radu dana 3. veljače 2023. dostavio namjeravanu Odluku o otkazu na savjetovanje te da nakon razmatranja priloženog materijala i nakon saslušanja radnika radničko vijeće je na sjednici 8. veljače 2023. zaključilo da se ne protivi namjeravanoj odluci. Potom sud prvoga stupnja obrazlaže da je izostala suglasnost radničkog vijeće za predmetni otkaz. U navedenom očituje se proturječnost te je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik.

6. Slijedom navedenoga sud prvoga stupnja pogrešno je utvrdio i činjenično stanje i time je pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopušten redoviti poslovno uvjetovani Otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 - dalje ZR), da radni odnos nije prestao, kao i posljedični tužbeni zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad u smislu članka 124. stavak 1. ZR-a.

8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica kod tuženika kao jedina izvršiteljica bila zaposlena na radnom mjestu Rukovoditeljice Službe općih poslova na kojem radnom mjestu je rukovodila poslovima četiri odjela i to Odjelom zaštite vode i ekologije, Odjelom društvene prehrane, Odjelom općih poslova i Odjelom pisarnice,

-da je tuženik u vidu svog autonomnog prava da proces rada organizira na najoptimalniji način Pravilnikom o organizaciji tuženika od 4. travnja 2022. ukinuo Službu općih poslova i radno mjesto tužiteljice te je novom sistematizacijom Odjel zaštite voda i ekologije ustrojio unutar Službe sigurnosti, Odjel društvene prehrane unutar Službe za upravljanje ljudskim potencijalima, a Odjel općih poslova i Odjel pisarnice unutar Službe pravnih poslova,

-da s formirane nove službe i to Služba energetike i sustava kvalitete i Služba nabave i robno materijalnog poslovanja, da je tuženik novom organizacijom i sistematizacijom odredio da se poslovima Odjela zaštite vode i ekologije, Odjela društvene prehrane, Odjela općih poslova i Odjela pisarnice rukovodi iz tri službe, umjesto iz Službe općih poslova, i odredio koji će rukovoditelji rukovoditi tim službama, pa je za zaključiti da je zbog organizacijskih razloga kod tuženika došlo do prestanka potrebe za poslovima Rukovoditelja Službe općih poslova,

- da možebitni dogovori tužiteljice i tuženika u cilju pronalaska adekvatnog radnog mjesta za tužiteljicu u okolnostima postojeće reorganizacije poslovanja tuženika, na koje je tužiteljica upirala u svom iskazu, nisu od utjecaja na predmet ovog spora, pa da iz svega navedenog proizlazi da je tuženik imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu,

- da tužiteljica u tužbi i tijekom postupka nije navela niti jednu od zabranjenih osnova predviđenih odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj: 85/08. i 112/12., dalje u tekstu: ZSD-a) po kojoj bi bila diskriminirana ili uznemiravana od strane tuženika, slijedom čega se njezine tvrdnje o diskriminaciji ukazuju neosnovanima,

- uvidom u Očitovanje radničkog vijeća od 10. veljače 2023. (list 139 spisa) utvrđeno je da je tuženik radničkom vijeću sukladno odredbama čl. 150. Zakona o radu dana 3. veljače 2023. dostavio namjeravanu Odluku o otkazu na savjetovanje. Nakon razmatranja priloženog materijala i nakon saslušanja radnika radničko vijeće je na sjednici 8. veljače 2023. zaključilo da se ne protivi namjeravanoj odluci,

-da je tužiteljica prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu bila zaposlena 21 godinu.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, jer je zaključio da je tuženik bio u obvezi ishoditi suglasnost radničkog vijeća za predmetni otkaz, a budući da je navedeno izostalo utvrdio je Odluku o otkazu ugovora o radu nedopuštenom, da radni odnos tužiteljice kod tuženika na tom radnom mjestu nije prestao te je naložio tuženiku da vrati tužiteljicu na rad.

10. U žalbenoj fazi postupka sporno je je li Očitovanje radničkog vijeća od 10. veljače 2023. predstavlja suglasnost za Odluku o otkazu tužiteljici.

11. Odredbom čl. 115. st. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Kod otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora sud ispituje opravdanost razloga za otkaz iz čl. 115. st. 1. ZR-a, a ne valjanost ponuđenog novog ugovora. Člankom 115. st. 2. ZR-a propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Budući je tužiteljica bila jedina izvršiteljica na radnom mjestu Rukovoditelja Službe općih poslova, tuženik nije bio u obvezi istu uspoređivati s drugim radnicima.

12. Slijedom navedenoga ocjena o dopuštenosti otkaza ograničena je na ispitivanje postojanja onog zakonom propisanog opravdanog razloga za otkaz zbog kojeg je ugovor otkazan, a to je u konkretnom slučaju prestanak potrebe za radom iz organizacijskih razloga.

13. Autonomno je pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice. Poslodavac zbog organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta.

14. Odredbom čl. 152. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu (list 288- 296 spisa) propisano je da se Ugovor o radu ne može otkazati zbog tehnoloških i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) bez njegove suglasnosti, radnici s 20 i više godina radnog staža kod poslodavca.

15. U konkretnom slučaju radničko vijeće je dostavilo pisano očitovanje u kojem je izjavilo da se ne protivi otkazu ugovora o radu uz ponudu novog ugovora o radu.

16. U skladu s odredbom članka 138. st. 2. ZR, ako radničko vijeće ne dostavi poslodavcu svoje očitovanje o davanju ili uskratiti suglasnosti, smatra se da je dano prešutno suglasno mišljenje na prijedlog poslodavca.

16.1. Iako u ovom slučaju radničko vijeće nije izričito dalo suglasnost iz njegovog očitovanja jasno proizlazi da se ne protivi otkazu, što zapravo proizvodi učinak suglasnosti u smislu odredbe čl. 138. ZR. Time su zadovoljene zakonske pretpostavke za donošenje odluke o otkazu.

16.2. Pri tome treba reći da u odredbi članka 152. Pravilnika propušteno je navesti čija se suglasnost treba pribaviti za poslovno uvjetovani otkaz radnici s 20 i više godina staža. Međutim, svrhovitim tumačenjem te odredbe proizlazi da se navedena suglasnost odnosi na radničko vijeće, a ne na samog radnika. Naime, suglasnost radnika na vlastiti otkaz bila bi suprotna temeljnim načelima radnog prava, jer bi u takvoj situaciji otkaz izgubio karakter jednostranog pravnog akta poslodavca. U takvom slučaju radnik, davanjem ili uskraćivanjem te suglasnosti zapravo bi odlučio o svojem radnom statusu.

16.3. S obzirom na to da radničko vijeće ima zakonsku ovlast očitovati se o namjeravanom Otkazu ugovora o radu i davati suglasnost u situacijama u kojima je to propisano te s obzirom da Zakon o radu ne poznaje institut radnikove suglasnosti na vlastiti otkaz jedini pravno održivi zaključak jest da se pojam suglasnosti u članku 152. Pravilnika odnosi na suglasnost radničkog vijeća.

17. Slijedom navedenoga budući je tuženik imao suglasnost Radničkog vijeća za namjeravanu Odluku o otkazu ugovora o radu, O-088/2023 od 20. veljače 2023., pogrešno je sud prvoga stupnja zaključio da tuženik nije imao suglasnost Radničkog vijeća.

18. Slijedom navedenoga valjalo je odluku suda prvoga stupnja preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

19. Kako je došlo do preinačenja presude suda prvog stupnja to je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP ovaj sud odlučio o troškovima cijelog postupka.

19.1. Naime, parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, a kako je to propisano odredbom čl. 151. ZPP.

19.2. Prema odredbi članka 155. ZPP-a koji propisuje da će sud pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice.

20. Slijedom navedenoga, valjalo je odluku o trošku parničnog postupka preinačiti i tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu parničnog troška odbiti, a tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022- dalje: Tarife) i to sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife u iznosu od 250 bodova što uz primjenu Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife iznosi ukupno 625,00 eura (250 bodova x 2,00 eura = 500,00 eura uvećano za 125,00 eura PDV-a), a koji iznos je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku. Budući da je tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka to je preinačenjem odluke o trošku tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka.

21. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate koja pripada tuženiku kao sudioniku u ostalim odnosima, donesena je temeljem čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Slijedom navedenoga valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević