REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

GžOb-8/2025-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu, radi uzdržavanja odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Gospiću P Ob- 63/2018-37 od 03. prosinca 2024.g. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Gospiću P Ob-63/2018-38 od 04. prosinca 2024.g., u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.g.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Gospiću P Ob-63/2018-37 od 03. prosinca 2024.g., koja ispravljena rješenjem Općinskog suda u Gospiću P Ob-63/2018-38 od 04. prosinca 2024.g., i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. II O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Točkom I izreke prvostupanjske presude Općinskog suda u Gospiću P Ob-63/2018- 37 od 03. prosinca 2024.g., koja ispravljena rješenjem Općinskog suda u Gospiću P Ob-63/2018-38 od 04. prosinca 2024.g., tuženik je obvezan na doprinos uzdržavanja tužene, kao svoje bivše supruge, u mjesečnom iznosu od 106,18 EUR-a počevši od 19. prosinca 2018.g., pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, time da svaki pojedini iznos dospijeva petnaestog u mjesecu i to uplatom na tekući račun tužiteljice ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na broj računa IBAN [broj bankovnog računa] kod HPB banke, sve navedeno na način da dospjele obroke isplati jednokratno a ostale kako budu dospijevali zajedno sa zateznom kamatom od 19. prosinca 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; t. II izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice ČU, iznos od 0,06 EUR mjesečno, počevši od 19. prosinca 2018. pa do 31. siječnja 2024. te od 1. veljače 2024. iznos od 193,82 EUR (slovima: sto devedeset tri eura i osamdeset dva centa) nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s time da svaki pojedini iznos dospijeva petnaestog u mjesecu i to uplatom na tekući račun tužiteljice, sve navedeno na način da dospjele obroke isplati jednokratno a ostale kako budu dospijevali zajedno sa zateznom kamatom od 19. prosinca 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“; te je t. III odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Citiranu presudu žalbom pobijaju obje stranke, i to tužiteljica u odbijajućem dijelu (t. II izreke), kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u t. III izreke, ističući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da sud preinači t. II na način da prihvati i taj dio njezinog zahtjeva, kao i obveže tuženika na naknadu joj parničnih troškova.

3. Tuženik žalbom pobija u dijelu u kojem prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice (t. I izreke), kao i odluku o troškovima postupka (sadržana u t. III izreke presude) iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, pri čemu citira sadržaj čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a, te predlaže da se ista ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika, dok tuženik na njezinu žalbu nije odgovorio.

5. Žalba tužiteljice je osnovana.

6. Žalba tuženika je osnovana.

7. Predmet ovog postupka je produljenje uzdržavanja bračnog druga - članak 298. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ).

8. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio, u okviru istaknutih žalbenih razloga, kao i u odnosu na bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), imajući u vidu da je parnica pokrenuta prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, Narodne Novine 70/19 - dalje ZID ZPP/19, u svezi s čl. 117. ZID ZPP/19, ovaj sud nalazi da je počinjena apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a koju i tuženik ističe u žalbi, kao i po tuženiku istaknuta bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a; kao i da su ostvareni žalbeni razlozi istaknuti od strane tuženika, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava koji ističu obje stranke.

9. Sud prvog stupnja po provedenom dokaznom postupku utvrđuje:

- da je brak stranaka prestao 2017.g.;

- da su do razvoda stranke u braku bile 23 godine;

- da su za trajanja braka zdravstveni problemi tužiteljice bili u nastajanju i da je za trajanja braka tuženik bio upoznat sa time;

- da je nakon prestanka braka stranka 2017.g., pravomoćnom i ovršnom presudom tuženik bio obvezan doprinositi njezinom uzdržavanju u razdoblju od 28. prosinca 2017. do 28. prosinca 2018.g., u mjesečnom iznosu od 800,00 kn;

- da je ovopredmetnu tužbu tužiteljica podnijela prije isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno (čl. 298. st. 2. Obz-a);

- da je tužiteljica prema nalazu stalnog vještaka medicine rada Damira Vodopiveca, od 07. listopada 2024.g. u cijelosti radno nesposobna, a da je prema nalazu i mišljenju vještaka specijaliste medicine rada MU, od 05.11. 2017.g. provedenog za potrebe parnice P Ob-40/2017 tužiteljica u to vrijeme bila ograničeno poslovno sposobna;

- da se tužiteljici zdravstveno stanje bitno pogoršalo od u ranije vođenom postupku provedenog vještačenja, te da je u ovom trenutku (prema vještačenju provedenom tek 2024.g.) ona radno nesposobna;

- da su stranke suvlasnici u jednakim omjerima stana u [adresa], i da ga obje stranke povremeno koriste;

- da režijske troškove (visinu kojih prvostupanjski sud ne utvrđuje), osim TV pristojbe (u iznosu od ondašnjih 80,00 kn) za taj stan snosi tuženik;

- da je tužiteljica suvlasnik za 1/2 kuće u [adresa] koja je zapuštena i nepodobna za stanovanje, te posječene šume u blizini Bosiljeva, a koje nekretnine da su obzirom na stanje ograničeno komercijalno iskoristive;

- da tužiteljica nije ni pokušala na bilo koji način iskoristiti nekretnine u svom suvlasništvu, bilo samostalno bilo u dogovoru sa drugim suvlasnikom;

- da je tužiteljica odbila prijedlog tuženika za mirno rješenje spora na način da joj tuženik prepusti 1/2 vlasništva suvlasničkog udjela u stanu u [adresa] koji je podoban za život i komercijalno iskoristiv za potrebe najma ili prodaje;

- da je tužiteljica bila neredovito zaposlena u periodu do 2010. godine, sa nekoliko prekida u periodu od 1994. do 1997., od 2004. do 2006. te sa kraćim prekidima 2007. i 2008. godine, dok se od 2010. godine nadalje vodila u više navrata kao nezaposlena osoba do 2019. godine, a da pritom u tom periodu nije ostvarila radni staž osim nekoliko mjeseci 2012. godine, s tim što je u periodu zaposlenosti često mijenjala poslove i poslodavce, pri čemu se na nijednom poslu nije zadržala dulje od dvije godine, a više ih je trajalo svega nekoliko mjeseci;

- da tužiteljica nije u mogućnosti vlastitom voljom ostvariti invalidsku mirovinu (pri čemu ne utvrđuje je li tužiteljica zatražila neki drugi oblik naknade iz spektra socijalnih i mirovinskih prava po osnovu invalidnosti ili tjelesnog oštećenja);

- da na strani tuženika nisu utvrđene okolnosti koje bi u bitnome otežavale isplatu uzdržavanja u dotadašnjem iznosu obzirom jer da su mu troškovi života u bitnome ostali isti onima utvrđenima presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob- 95/18-2 (str. 28-30), a prihodi se nisu umanjili (pri čemu ne obrazlaže koje su to okolnosti, a iz stanja spisa proizlazi da je u vrijeme ranije odluke o uzdržavanju tužiteljice bio u obvezi plaćati uzdržavanje zajedničke im kćeri u iznosu od ondašnjih 1.500,00 kn, koja obveza bi prestala, ali ne utvrđuje trenutak prestanka te obveze).

10. U pravu je tuženik kad navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a što je posljedica pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. U konkretnom slučaju tužiteljica je ovu parnicu pokrenula pravodobno, u smislu odredbe čl. 298. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023, dalje: Obz), prema kojoj se tužba za produljenje obveze uzdržavanja može podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno, a sud u opravdanim slučajevima može produljiti obvezu uzdržavanja.

12. Bitno je istaknuti da analognom primjenom odredbi čl. 297. st. 2. Obz-a za donošenje odluke o produljenju uzdržavanja su mjerodavne okolnosti koje postoje u trenutku do isteka ranije odluke (konkretno do 28. prosinca 2018.g.), a ne kako to pogrešno drži tuženik da su mjerodavne okolnosti koje su postojale za trajanja braka.

13. Naime, prvostupanjski sud temeljem nalaza stalnog vještaka medicine rada Damira Vodopiveca, od 07. listopada 2024.g. utvrđuje da je tužiteljica u cijelosti radno nesposobna, a ne utvrđivanje trenutka nastupa potpune radne nesposobnosti tužiteljice, iako sud nema stručna znanja iz toga područja, obrazlaže konstantnošću njezinih zdravstvenih problema i vlastitim opažanjem u smislu da je prilikom davanja iskaza pred sudom (20. studenog 2023.g.) naizgled lošeg zdravstvenog stanja.

13.1. Za napomenuti je i da su nejasni i nerazumljivi razlozi kojima prvostupanjski sud obrazlaže zbog čega nije cijenio ranije iskaze stranka (dane na glavnoj raspravi održanoj 01. lipnja 2022.g.), to tim više što je po promijeni sastava suda konstatirano da se ponovno izvode svi ranije izvedeni dokazi.

14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu ne ovisi o tužiteljici, te je pravilno obrazložio zakonski okvir ostvarivanja toga prava.

15. Međutim, tuženik u žalbi i tijekom cijelog postupka ističe inertnost tužiteljice u ostvarivanju, ne samo prava na invalidsku mirovinu, već i ostalih materijalnih prava iz socijalne skrbi i mirovinskog osiguranja po osnovu invalidnosti i tjelesnog oštećenja, ali prvostupanjski sud ne utvrđuje je li tužiteljica pokrenula ijedan od postupaka iz tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (čl. 111., 112. Zakona o mirovinskom osiguranju - Narodne novine br. 102/1998, 71/1999, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/2007, 79/2007, 35/2008, 94/2009, 40/2010, 121/2010, 139/2010, 61/2011, 114/2011, 76/2012, 112/2013, 133/2013, 157/2013) ili iz tada važećeg Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine br. 157/2013, 152/2014, 99/2015, 52/2016, 16/2017, 130/2017, 98/2019, 64/2020, 133/2020, 138/2020, 18/2022, dalje: ZSS) ostvarivanje kojih ne ovisi o imovinskom stanju (čl. 60. ZSS-a), niti daje ocjenu iskaza tužiteljice na te okolnosti, osim ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu i socijalnu pomoć.

16. Također, imajući u vidu okolnosti mjerodavne za donošenje odluke u ovom postupku (odlomak 12.) nerazumljivi su razlozi odustajanja prvostupanjskog suda od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka predloženih po tuženiku na okolnost radne sposobnosti i ponašanja tužiteljice u okolini gdje živi, obzirom na tvrdnje tuženika da tužiteljica obavlja kućanske i poljoprivredne poslove na imanju svojih ujaka.

17. Žalbeni navodi tuženika o tome da bi tužiteljica ustupila ostalim nasljednicima imovinu naslijeđenu iza smrti bake TU, su nedopušteni u smislu odredbe čl. 352. ZPP-a, jer se radi o novoj činjenici.

18. U pravu je tuženik i kada ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, odnosno prekoračio tužbeni zahtjev jer istim tužiteljica produljenje uzdržavanja traži od 29. prosinca 2018. g. (ranijom pravomoćnom presudom uzdržavanje određeno do 28. prosinca 2018.g.), a pobijanom presudom prvostupanjski sud isto dosuđuje od 19. prosinca 2018.g.

19. Točno je i sasvim jasno da dosuđeni iznos od 106,18 EUR-a nije dostatan za golu egzistenciju, kako to u žalbi ističe tužiteljica. Međutim, ista gubi iz vida načelo razmjernosti (čl. 282. Obz-a), jer osobni dohodak davatelja uzdržavanja nije jedini kriterij za odlučivanje o visini uzdržavanja, kao i mogućnost postojanja okolnosti iz čl. 299. Obz-a koje je tuženik isticao tijekom prvostupanjskog postupka, a i u žalbi, nasuprot čemu prvostupanjski sud u pobijanoj odluci ne daje ocjenu dokaza izvedenih na te okolnosti, kao ni valjanje razloge zbog kojih je odustao od izvođenja nekih od dokaza predloženih na iste.

20. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice u odnosu na trošak postupka jer suprotno obrazloženju pobijane presude, prema kojem tužiteljica da nije postavila zahtjev za naknadu parničnih troškova, ista je taj zahtjev, i to upravo po osnovi i visini kako to u žalbi tužiteljica i ističe, postavila prije zaključenja glavne rasprave u podnesku zavedenom na str. 271. spisa.

21. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba postupka na koje ukazano ovim rješenjem, održati novu glavnu raspravu, te ponovnim izvođenjem već izvedenih dokaza (njihovom eventualnom dopunom) utvrditi mjerodavne okolnosti, te pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice (čl. 298. st.2. i 299. Obz-a), a ukoliko isti nađe osnovanim primijeniti načelo razmjernosti sadržano u odredbi čl. 282. Obz-a (utvrditi mogućnosti davatelj uzdržavanja i potrebe primatelja uzdržavanja), kao i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova.

22. Radi navedenog, temeljem čl. 370. i čl. 369. st. 1. ZPP-a je valjalo odlučiti kao u t. I izreke.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka se temelji na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP- a.

U Šibeniku, 20. svibnja 2025.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić