REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2103/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković & Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-48/2025-2 od 29. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-1830/2020-55 od 29. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na pravna pitanja, se odbija.
III. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Stranke su protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 48/2025-2 od 29. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P- 1830/2020-55 od 29. studenog 2024., podnijele prijedloge za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).
2. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP postavivši 2 (dva) pravna pitanja, za koje tužitelj smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomično cijene odnosno kamata, može opstati odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?
2. Da li je i Županijski sud dužan cijeniti i uzeti u obzir sve navode stranaka odnosno činjenice na temelju kojih stranka ukazuje osnovanost svojeg zahtjeva?".
3. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP postavivši 8 (osam) pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?
2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?
3. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?
4. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?
5. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?
6. Ima li tuženik na temelju odredbe članka 154. ZPP-a pravo na naknadu troškova postupka u slučaju kada je u cijelosti odbijen glavni tužbeni zahtjev tužitelja, a usvojen podredni tužbeni zahtjev tužitelja?
7. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?
8. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?".
4. Tuženik smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo tuženika na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost.
5. Na prijedloge stranaka nije odgovoreno.
6. Tužiteljičin te tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
7. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu u CHF, dok je predmet eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i isplata preplaćenog iznosa.
U odnosu na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije;
8. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da tužiteljeva postavljena pravna pitanja, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za ništetnost cijelog ugovora ne odstupa od prakse revizijskog suda izražene u odlukama Rev-259/2022, Rev- 239/2025 i Rev-820/2023, a ne radi se o pitanju radi kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu. Nadalje, u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje tužitelja ističe se da je riječ o procesno pravnom pitanju, na koje pitanje, odgovor proizlazi iz same odredbe članka 375. ZPP koja propisuje kako u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti te u situaciji kad se predmet vraća prvostupanjskom sudu radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, navest će se u čemu se sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja.
9. Zbog navedenog valjalo je, u odnosu na postavljena pravna pitanja, odlučiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
U odnosu na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije;
10. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. i 2. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da tuženikova postavljena pravna pitanja, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti je riječ o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu, a sve kako je nastavno obrazloženo.
10.1. Prvo naznačeno pitanje polazi od pogrešnih tvrdnji, naime odlučno je u ovoj restitucijskoj parnici koja je uslijedila nakon postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, kao parnici za zaštitu individualnih interesa potrošača, je li se o konkretnoj nepoštenoj odredbi pregovaralo. U odnosu na ostalo vezano za razloge naznačene uz to pitanje ističe se da je sud vezan učincima presude iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (pritom je u nižestupanjskim odlukama obrazloženo, u točki 9. drugostupanjske odluke da je sud izveo dokaz saslušanjem svjedokinje, djelatnice tuženika te Javnog bilježnika dok je od ostalih predloženih svjedoka tuženik odustao). S tim u vezi upućuje se i na pravno shvaćanje ovog suda iz odluke
Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.:
"...također treba imati u vidu da je ovaj sud u svojoj odluci broj Rev 3142/2018- 2 od 19. ožujka 2019. također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor.".
10.2. U odnosu na drugo naznačeno pitanje tuženika se upućuje na ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda o tom pitanju i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
10.3. U odnosu na treće i četvrto pitanje tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.
10.4. U odnosu na peto, sedmo i osmo pitanje pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022. koje glasi:
"Zbog iznesenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.".
10.5. U odnosu na šesto pitanje navodi se kako se isto odnosi na odluku o troškovima parničnog postupka u konkretnom predmetu, pri čemu predlagatelj polazi od pretpostavki koje su u suprotnosti sa zaključkom niže stupanjskih sudova, a niti praksa na koju se poziva nije podudarna sa situacijom u konkretnom predmetu te se valja u pogledu predmetnog pitanja pozvati na shvaćanje ovog suda izraženo u odluci poslovni broj Rev-451/2022., (tako i ovaj sud u odluci Revd-2441/2024 od 10. srpnja 2024.,)
11. Zbog navedenog valjalo je, u odnosu na postavljena pravna pitanja, odlučiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
12. Tuženik u odnosu na povredu ljudskih prava i to prvenstveno postupovnih povreda u vidu povrede prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost nije učinio vjerojatnim da su mu ova ljudska prava povrijeđena u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. To jer se uočava da je pobijana odluka obrazložena sukladno mjerilu relevantnosti i dostatnosti, za relevantne okolnosti dati su potpuni, jasni i dostatni razlozi, pa tako vezano i za prigovor zastare, zbog kojih on u biti ističe tu povredu (odlomak 9.4. obrazloženja prvostupanjske presude te dio obrazloženja pod odlomkom 12. drugostupanjske odluke).
13. Zbog navedenog valjalo je u odnosu povrede u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
