Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-255/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Sabljar, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnica Tihana Svetec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl.br. P- 3050/2019-30 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl.br. P-3050/2019-30 od 25. travnja 2024. pod točkom I i II izreke.

II Prihvaća se djelomično žalba tuženika, preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl.br. P-3050/2019-30 od 25. travnja 2024. i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev pod točkom III u dijelu kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 16.811,51 Eur/126.666,15 Kn.

i

r i j e š i o

I Prihvaća se djelomično žalba tuženika, te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl.br. P-3050/2019-30 od 25. travnja 2024. pod točkom III u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu zateznih kamata na iznos od 16.811,51 Eur/126.666,15 Kn, te pod točkom VI (o troškovima postupka), i u tom dijelu predmet vraća na ponovno postupanje.

II O zahtjevu tuženika i tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka prvostupanjski će sud odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

«Utvrđuje se da su u Ugovoru o kreditu br. 9012139805, sklopljenom između parničnih stranaka dana 4. prosinca 2006. ništetne ugovorne odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, sadržane u dijelu točke 4.1., a koji glasi: "... koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana ...", kao i prva rečenica točke 4.2. istog Ugovora, a koja glasi: "... visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja korisnika kredita, i to na dan 1.1. (slovima: prvi siječnja), a primjenjuje se za razdoblje od 1.1. (slovima: prvi siječnja) do 30.6. (slovima: tridesetog lipnja) tekuće godine i na dan 1.7. (slovima: prvog srpnja), a primjenjuje se za razdoblje od 1.7. (slovima: prvog srpnja), do 31.12. (slovima: tridesetprvog prosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz točke 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene ...".

II. Utvrđuje se da su u Ugovoru o kreditu br. 9012139805, sklopljenom između parničnih stranaka dana 4. prosinca 2006. ništetne odredbe u kojima je otplata kredita vezana uz valutu švicarski franak sadržane u točkama 5.2., 6.2., 7.2. istog Ugovora, u dijelu u kojem glase: t.5.st.2: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate." t.6.st.2: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate.", t.7.st.2: "... plativo u kunsko protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja ...".

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da u roku od 15 dana plati tužitelju JĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 16.811,51 EUR/ 126.666,18 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 14.909,80 EUR/ 112.337,73 kn teče počev od 01.10.2015.g. po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da u roku od 15 dana plati tužitelju JĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.055,23 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine počev od dana donošenja odluke tj. 25. travnja 2024. pa do dana isplate, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška. ».

2. Tuženik pobija presudu u odluci o glavnoj stvari iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), te posljedično tome i u odluci o troškovima postupka. Predlaže preinačiti ju odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka, podredno ukinuti ju i vratiti na ponovno postupanje.

3. Tužitelj osporava žalbene navode tuženika predlažući odbiti žalbu.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim dio odredaba ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 8. prosinca 2006., i to onih kojima je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i kojima je ugovorena valuta CHF u kunskoj protuvrijednosti, te isplata iznosa koji je tužitelj, temeljem takvih ništetnih odredaba, više platio tuženiku.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi da je presuda kontradiktorna uslijed utvrđenja ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te pored toga priznanja tužitelju prava na razliku anuiteta koje je platio u odnosu na one koji bi bili da je tijekom cijele otplate primijenjen početni tečaj i početno ugovorena kamatna stopa, jer ju to ne čini kontradiktornom, neovisno od toga je li u dijelu kojim je naložena isplata pravilna i zakonita. Stoga, kako nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP na koju tuženik upire ovim žalbenim navodima, kao ni koja druga bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbama čl. 365 st. 2 ZPP, to nisu osnovani žalbeni razlozi bitne povrede odredaba postupka.

6. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita te tuženik, kao kreditor, 8. prosinca 2006. sklopili Ugovor o kreditu na iznos od 103.655,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita;

- da je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,20 % godišnje, promjenjiva, sukladno odluci banke te otplata anuiteta vezanih uz CHF;

- da je tijekom otplate mijenjan tečaj CHF te je banka mijenjala visinu kamatne stope;

- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno, kako je tuženik u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te ugovarao valutu CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, i o kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, koje povrede traju i nadalje, radi čega su te odredbe ništetne;

- da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju izvršena konverzija kredita.

7. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje ovaj sud prihvaća kao pravilno i potpuno, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredaba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržanih u čl. 4.1. i čl. 4.2. Ugovora; te odredaba o valutnoj klauzuli iz čl. 5.2., čl. 6.2. i čl. 7.2. Ugovora.

8. Naime, sukladno odredbama čl. 502.c ZPP i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP/14, na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka), sud je vezan za utvrđenja iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, kojim je odlukama potrošačima pružena zaštita na općenitoj, apstraktnoj razini, a u kojem su postupku izvođeni dokazi radi utvrđivanja razumljivosti osporenih ugovornih odredaba s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka). Međutim, u tom postupku nisu provođeni dokazi radi utvrđivanja obaviještenosti pojedinog potrošača u predugovornom stadiju sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, dakle i tužitelja, pa je tuženik u ovom postupku mogao dokazivati da je tijekom postupka koji je prethodio sklapanju ugovora, na drugi način dao tužitelju odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i utjecaju osporenih ugovornih odredaba na njegove novčane obveze kao i da je tužitelj unatoč potpunoj obaviještenosti pristao sklopiti ugovor, no tuženik to nije dokazao.

9. Stoga, nisu od značaja njegovi žalbeni navodi, da sporne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamati ne čine ništetnim to što su u ugovor unesene od strane tuženika; da tuženik do 1. siječnja 2014. nije bio obvezan definirati parametre promjenjivosti kamatne stope; da je poštivao zakonom propisanu regulativu; da je stopa mijenjana zbog promjena uvjeta na tržištu; da se ništetnost eventualno može odnositi na modus promjenjivosti a ne i na promjenjivost kamatne stope; da je u ugovoru i Općim uvjetima obrazloženje stope bilo dostatno; da je ugovaranje valutne klauzule bilo izričito predviđeno odredbama čl. 22 ZOO, kao i da te odredbe nisu uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, jer je ništetnost navedenih odredaba utvrđena na općenitoj razini u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, a tuženik, na kojem je teret dokaza, u ovom postupku, nije dokazao da je pri sklapanju konkretnog ugovora o kreditu bilo drugačije, odnosno da je na drugi način dao tužitelju sve potrebe obavijesti temeljem kojih bi njegova odluka za prihvaćanje spornih odredaba u unaprijed, od strane tuženika, formuliranom ugovoru o kreditu, bila valjana.

9.1. Slijedom navedenog, temeljem odredaba čl. 368 st. 1 ZPP tuženikova žalba djelomično je odbijena a prvostupanjska presuda potvrđena pod točkom I i II izreke.

10. Međutim osnovano tuženik prigovara dosuđenom iznosu. Naime, sud prvog stupnja više plaćene iznose pogrešno je utvrđivao kao da Dodatak ugovora među strankama nije sklopljen, dosudivši tužitelju ukupno 16.811,51 Eur, od čega na ime više plaćenog kao razlike između primijenjenog otplatnog plana u odnosu na otplatni plan kakav bi bio da se kamatna stopa nije mijenjala do 31.12.2013. a od 1. siječnja 2014. uz kamatnu stopu od 3,23%, te kao razliku primjenjivanog tečaja u odnosu na početni iznos od 14.909,80 Eur, a preostali iznos od 1.909,71 Eur predstavljaju dospjele zatezne kamate na te iznose do 30. rujna 2015.

11. No takvo shvaćanje prvostupanjskog suda prema kojem sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela ugovornih odredaba u pogledu kamatne stope i valutne klauzule, te da tužitelj ima pravo na povrat više plaćenih iznosa kako je prvostupanjskom presudom dosuđeno, ne može se prihvatiti.

12. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) na sjednici Građanskog odjela od 20. prosinca 2022. zauzeo je pravno shvaćanje koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.".

13. U tom smislu, u odluci VSRH broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. obrazlaže se: ''Zaključno, na temelju svih iznesenih razloga, na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15 valja odgovoriti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose, obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.''.

14. Slijedom navedenog tužitelju ne pripada pravo potraživati od tuženika više plaćeno kako je to dosudio prvostupanjski sud, već samo zatezne kamate na pojedinačne iznose preplate koje je banka uračunala tužitelju prilikom konverzije odnosno koji su utvrđeni kao preplata od plaćanja svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015., jer je konverzijom kredita sukladno odredbama čl. ZID ZPPK/15 prestala obveza tuženika na povrat više plaćenih iznosa s osnova promjene tečaja CHF i promjene kamatne stope temeljem ništetnih odredaba.

14.1. Nisu od značaja navodi odgovora na žalbu da tužitelj nije bio valjano informiran te nije mogao dati informiran i slobodan pristanak na konverziju, jer je tuženik primijenio promjenjivu kamatnu stopu važeću za kredite u valuti Eur koja je tijekom otplate bila znatno veća nego početno ugovorena i bez jasnih parametara promjenjivosti, kao i da u trenutku potpisivanja sporazuma o konverziji nije bila pravomoćna odluka o ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli, slijedom čega da se nije odrekao učinaka koje ima proglašenje ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Naime, navedene odredbe ugovora o konverziji formulirao je zakonodavac, a ne banka, pa se u smislu čl. 49 st. 5 ZZP kojim je propisano da se odredbe glave tog Zakona o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, te prisilne odredbe, formulirane od strane zakonodavca, ne mogu ocjenjivati kao što je slučaj s odredbama koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

14.2. Slijedom navedenog, temeljem odredaba čl. 373 st. 2 ZPP prvostupanjska je presuda preinačena a tužbeni zahtjev pod točkom III u dijelu kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 16.811,51 Eur, odbijen kao neosnovan.

15. Kako prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao pojedinačne iznose preplate utvrđene pri konverziji, činjenično je stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 353 st. 1 t. 2 ZPP, zbog čega je temeljem odredaba čl. 370 ZPP pobijana presuda pod točkom III u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu zateznih kamata na iznos od 16.811,51 Eur, ukinuta a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, posljedično čemu je ukinuta i odluka o troškovima postupka iz točke IV izreke prvostupanjske presude.

16. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud pozvati vještaka financijske struke da dopuni nalaz i mišljenje utvrđivanjem iznosa obračunate preplate iz Dodatka ugovora o kreditu, kako po osnovi promjenjive kamatne stope tako i promjene tečaja za svako pojedinačno mjesečno razdoblje povrata kredita do sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, te sukladno naprijed iznesenom, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

17. Temeljem odredaba čl. 166 st. 3 ZPP odlučeno je kao pod točkom IV izreke.

U Šibeniku, 20. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić