REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1504/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Klaudii Šopić, odvjetnici u Zadru i punomoćnici Ivi Žuvanić Štambuk, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika: 1. ĐI iz [adresa], 2. OI iz [adresa], zastupane po punomoćniku Nikoli Dorbiću, odvjetniku u Šibeniku, 3. MI iz [adresa], 4. ĆI iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Dorbiću, odvjetniku u Šibeniku i 5. PIS iz [adresa], radi ispravka uknjižbe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-1559/2024-2 od 11. studenoga 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-64/2020-50 od 3. rujna 2024. u sjednici održanoj 20. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-1559/2024-2 od 11. studenoga 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-64/2020-50 od 3. rujna 2024., zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Smatra li se zakonitim i poštenim posjed nekretnine stečen nasljeđivanjem od izvanknjižnog vlasnika?

2. Može li sud odlučiti o stjecanju prava vlasništva na nekretnini dosjelošću, a bez da je ocijenio i tzv. nasljednički posjed, odnosno jesu li ispunjene zakonom određene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću tužitelja kao nasljednika neposredno (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost tužitelja da bude vlasnikom stvari i dr.) od trenutka otvaranja nasljedstva do dana podnošenja tužbe?

3. Smatra li se nasljednika nepoštenim posjednikom samim tim što je njegov prednik i ostavitelj bio nepošten i koji je trenutak, u postupku utvrđenja prava vlasništva na temelju dosjelosti, relevantan za utvrđenje činjenice (ne)poštenja nasljednika?

4. Može li utvrđenje iz pravomoćne prvostupanjske presude u postupku za utvrđenje nasljednikova prava vlasništva na nekretninama da je njegov pravni prednik (otac) možebitno bio u prekarnom posjedu na nekretninama imati utjecaj na ocjenu poštenja nasljednika pri odlučivanju o stjecanju njegovog prava vlasništva dosjelošću?

5. Je li drugostupanjski sud prilikom ocjenjivanja poštenja nasljednika u postupku utvrđenja prava vlasništva dosjelošću dužan naznačiti konkretne i jasne razloge iz kojih bi bilo razvidno (ne)poštenje nasljednika u trenutku podnošenja tužbe?

6. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP ako nije naveo konkretne razloge iz kojih bi bilo jasno zbog čega drugostupanjski sud smatra da je tužitelj kao nasljednik nepošten?“.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan u odnosu na postavljena pitanja.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da od odgovora na navedena pitanja ne ovisi ishod ovog spora.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je u cijelosti vlasnik nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 21.098 m2, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, površine 3.230 m2, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, površine 1.083 m2, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, površine 6.851 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, površine 2.954 m2 jer je pogrešno izvršena uknjižba prava vlasništva u korist ĆI pok. P, posljedično čemu da se tužitelj ovlašćuje da temeljem navedene presude zatraži i izvrši upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na njegovo ime i vlasništvo. Pri tome tužitelj u tužbi ne ističe pravnu osnovu na temelju koje temelji ovaj svoj zahtjev.

6. Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da iz ugovora o darovanju od 24. kolovoza 1982., sklopljenim između EI pok. Đ, oca tužitelja, kao darovatelja i tužitelja, kao daroprimca ne proizlazi da su predmetom navedenog darovnog ugovora bile i ovdje sporne nekretnine i da iz provedenih dokaza, napose iskaza saslušanih svjedoka KI, ZI, RI i FI, kao i iskaza saslušanih tuženika ne proizlazi da je prednik tužitelja, njegov pokojni otac te nekretnine kupio od djeda tuženika ĆI pok. P (tvrdnja tužitelja) već je u njihovom posjedu bio uz dopuštenje prednika tuženika.

6.1. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku O-482/98 od 18. lipnja 2007. iza smrti tužiteljevog oca EI pok. KI proizlazi da se u rješenju izričito navodi da utužene nekretnine oznaka čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zv. ... ne ulaze u ostavinsku masu jer su predmetom ugovora o darovanju od 24. kolovoza 1982. Preostale predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se ne spominju u navedenom rješenju o nasljeđivanju.

7. Stoga niti razlozi važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.

8. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.

9. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog ili procesnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

10. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, revizija je u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.

Zagreb, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug