REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2544/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Industrooprema d.o.o., Zagreb, Obrtnička 1, OIB:01291306683, kojeg zastupa punomoćnik Igor Žurić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagorjegradnja d.o.o. za graditeljstvo, projektiranje i nadzor, Kraljevec na Sutli, Kraljevec na Sutli 147, OIB:20992200280, radi činidbe i trpljenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-966/2023-2 od 6. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-373/2020 od 21. prosinca 2022., u sjednici održanoj 20. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-966/2023-2 od 6. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-373/2020 od 21. prosinca 2022. te postavio pravna pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi koja glase:
„1. Predstavlja li uporaba potvrde o nostrifikaciji tipskih ispitivanja proizvoda/robe (kao i potvrde o atestima i drugih sličnih potvrda o usklađenosti proizvoda s određenim normama, propisima i/ili zahtjevima tržišta), naručene od nadležnih i ovlaštenih institucija (ili drugih tijela) za njihovo izdavanje, plaćenih tim tijelima po naručitelju – trgovcu te izdanih na ime naručitelja – trgovca, po trećim osobama – trgovcima u pravnom prometu (uključivo, ali ne isključivo u postupcima javne nabave) bez pristanka naručitelja – trgovca, radnju nepoštenog trgovanja u smislu čl. 64. i čl. 65. Zakona o trgovini (NN 87/09, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19, 32/20, 33/23)?
2. Ima li naručitelj (trgovac u smislu Zakona o trgovini) tipskih ispitivanja robe/proizvoda od nadležnih i ovlaštenih instituta ili drugih tijela (kao i naručitelj atestiranja ili drugih sličnih ispitivanja usklađenosti proizvoda s određenim normama, propisima i/ili zahtjevima tržišta) osnovano pravo zahtijevati od trećih osoba – trgovaca, koje za uporabnu potvrdu o takvim ispitivanjima izdanih na ime naručitelja/trgovca u pravnom prometu od njega nemaju suglasnost – zabranu uporabe izdanih potvrda temeljem njegove narudžbe, plaćenih po njemu i izdanih na njegovo ime u pravnom prometu odnosno ima li pravo zahtijevati suzdržavanje trećih osoba/trgovaca od takve uporabe?
3. Je li uporaba potvrda o nostrifikaciji tipskih ispitivanja proizvoda/robe (kao i potvrde o atestima i drugih sličnih potvrda o usklađenosti proizvoda s određenim normama, propisima i/ili zahtjevima tržišta) dozvoljena svakom trgovcu u pravnom prometu (uključivo, ali ne i isključivo u postupcima javne nabave) pa i onom koji nema dozvolu naručitelja – trgovca, ili je uporaba dozvoljena samo naručitelju takvih potvrda na čije ime su i izdane te osobama – trgovcima koje za to ishode suglasnost od naručitelja?“.
2. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje pri čemu ukazuje na povredu prava na suđenje u razumnom roku i pravo vlasništva.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.
5. Postupajući po odredbi članka 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da podneseni prijedlog nema propisani sadržaj.
6. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj je u prijedlogu propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. Naime, u prijedlogu je potrebno određeno navesti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi rješenje nekog pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, što je u konkretnom prijedlogu izostalo.
7. Za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pitanju.
8. Prema odredbi čl. 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.
10. Tvrdnje o povredi prava na suđenje u razumnom roku nisu od utjecaja na odluku u ovom sporu, a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi može koristiti pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku propisana čl. 64. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/16, 67/18 i 21/22).
11. Glede navoda koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, treba istaći da čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede prava na pravično suđenje, u pravilu, niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
12. Naime, u pobijanoj odluci dani su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Iz stanja priložene dokumentacije, uz prijedlog za dopuštenje revizije, nije vidljivo da bi nižestupanjski sudovi propustili cijeniti neki ključan dokaz.
13. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije sadržajno se može svesti na pritužbe o načinu na koji je niži sud ocijenio dokaze odnosno na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, koji razlozi se ne mogu uspješno isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije, niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje, osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
14. Također ovaj sud ocjenjuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim niti da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva.
15. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 20. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
