Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-933/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i suca izvjestitelja, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ĆA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Borčić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja i presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-17/2020-70 od 27. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice OA kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-17/2020-70 od 27. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice OA kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-17/2020-70 od 27. siječnja 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu preko iznosa od 3.527,16 EUR/26.575,39 kn do iznosa od 7.167,03 EUR/54.000,00 kn (za iznos od 3.639,87 EUR/27.424,60 kn) na ime naknade štete radi povrede prava osobnosti i naknade za tuđu pomoć i njegu, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 31. siječnja 2020. pa do isplate, zatim u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu od 10,00 EUR/75,34 kn koja teče od 31. siječnja 2020. do 26. siječnja 2023., i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu preko iznosa od 378,53 EUR/2.852,03 kn do iznosa od 757,06 EUR/5.704,06 kn (za iznos od 378,53 EUR/2.852,03 kn) na ime naknade štete zbog izgubljene zarade, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa, i to:

-na iznos od 37,77 EUR/284,58 kn od dana 10.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,82 EUR/156,89 kn od dana 08.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,85 EUR/526,26 kn od dana 10.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,92 EUR/572,02 kn od dana 11.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,87 EUR/481,25 kn od dana 13.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,08 EUR/618,41 kn od dana 07.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,22 EUR/212,64 kn od dana 08.04.2019. godine pa do isplate

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-17/2020-70 od 27. siječnja 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja u iznosu od 3.527,16 EUR na ime naknade štete radi povrede prava osobnosti i naknade za tuđu pomoć i njegu, zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 3.517,16 EUR teče od 31. siječnja 2020. do isplate, a na iznos od 10,00 EUR od 27. siječnja 2023. do isplate, i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja u iznosu od 378,53 EUR na ime naknade štete zbog izgubljene zarade, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa, i to:

-na iznos od 37,77 EUR od dana 10.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,82 EUR od dana 08.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,85 EUR od dana 10.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,92 EUR od dana 11.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,87 EUR od dana 13.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,08 EUR od dana 07.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,22 EUR od dana 08.04.2019. godine pa do isplate, i pod točkom II. izreke, i sudi:

1. Nalaže se tuženici ĆA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete radi povrede prava osobnosti i naknade za tuđu pomoć i njegu, isplatiti tužiteljici OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.527,16 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 3.517,16 EUR teče od 31. siječnja 2020. do isplate, a na iznos od 10,00 EUR od 27. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici ĆA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete radi izgubljene zarade, isplatiti tužiteljici OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 378,53 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa, i to:

-na iznos od 37,77 EUR od dana 10.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,82 EUR od dana 08.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,85 EUR od dana 10.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,92 EUR od dana 11.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,87 EUR od dana 13.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,08 EUR od dana 07.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,22 EUR od dana 08.04.2019. godine pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice OA za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 311,06 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„Utvrđuje se da je povučena tužba koja glasi:

Nalaže se tuženiku ĆA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 6.909,32 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa i to:

- na iznos od 766,61 kn od dana 15.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,61 kn od dana 15.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,61 kn od dana 15.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,61 kn od dana 15.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,61 kn od dana 15.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,61 kn od dana 15.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.309,66 kn od dana 15.04.2019. godine pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Pobijanom presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku ĆA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 54.000,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, 31.01.2020., pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trg. društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku ĆA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 5.704,06 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa i to:

- na iznos od 569,16 kn od dana 10.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 313,77 kn od dana 08.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.052,52 kn od dana 10.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.144,03 kn od dana 11.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 962,49 kn od dana 13.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.236,81 kn od dana 07.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 425,28 kn od dana 08.04.2019. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku ĆA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužitelju OA, [adresa], prouzročeni parnični trošak ovog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trg. društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici OA naknaditi tuženoj ĆA trošak parničnog postupka u iznosu od 3.235,11 EUR (tritisućedvjestotridesetpet eura i jedanaest centi)/24.375,00 HRK (dvadesetčetiritisućetristosedamdesetpet kuna) sa zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

3. Protiv prvostupanjskog rješenja i presude žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o trošku. U odnosu na žalbu protiv rješenja, tužiteljica ističe da nije povukla tužbu, već je nakon provedenog financijskog vještačenja uskladila tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka. Navodi da je riječ o dopuštenoj preinaci tužbe iz čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, a ne povlačenju tužbe. U odnosu na žalbu protiv prvostupanjske presude, tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, budući da pas tuženice predstavlja opasnu stvar, sukladno odredbama čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da pas tuženice ne predstavlja opasnu stvar. S obzirom na navedeno, smatra da je tuženica, kao vlasnica opasne stvari, odgovorna za predmetni štetni događaj. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Navodi da je sud propustio cijeniti činjenicu da je tuženica pravomoćno proglašena krivom za počinjenje prekršaja protiv javnog reda i mira, budući da je neoprezno držala životinju koja može nekoga povrijediti ili ugroziti. Nadalje, ističe kako su iskazi tuženice i BA proturječni i nelogični. Naime, smatra da nije logično da je ona (tuženica), nakon izričitog upozorenja tuženice i BA da je pas opasan, odlučila čučnuti pored istog i podragati ga. Ističe da je logičan njezin iskaz da je, nakon danog upozorenja, sjela na rubnjak i ignorirala psa te da je pas došao do tužiteljice i ugrizao je za bradu, pogotovo kad se uzme u obzir da je riječ o opasnom psu. Tužiteljica pobija i odluku o trošku, navodeći da je prvostupanjski sud tuženoj dosudio trošak sedam obrazloženih podnesaka u kojima se ponavljaju isti navodi, čime je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, budući da se po odvjetničkoj Tarifi priznaje trošak samo četiri obrazložena podneska. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, tj. predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i da se obveže tuženicu da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 311,06 EUR.

4. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu. Ističe da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da pas tuženice nije opasna stvar. Ponavlja da njezin pas, do predmetnog događaja, nije napao čovjeka niti drugog psa, a nije ni uzgajan za borbe pasa. S obzirom na navedeno, nije riječ o opasnom psu prema odredbama Pravilnika o opasnim psima. Ističe da je tuženica isključivo odgovorna za predmetni štetni događaj, budući da je, usprkos upozorenjima tuženice da pas ne reagira dobro na kontakt sa nepoznatim ljudima, odlučila podragati psa tuženice. Ističe da je pas, prije štetnog događaja, bio normalnog ponašanja i nije pokazivao znakove agresivnosti, a radi čega je nemoguće da je pas ugrizao tuženicu u situaciji kada tuženica nije bila za njega potpuno nezainteresirana. Naprotiv, tuženica je morala pokazati interes i pokušati ostvariti kontakt sa psom, inače do predmetnog štetnog događaja sigurno ne bi došlo. Predlaže odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja nije osnovana.

6. Žalba tužiteljice protiv prvostupanjske presude je djelomično osnovana.

U odnosu na žalbu protiv rješenja:

7. Tužiteljica je, dana 31. siječnja 2020., pokrenula predmetni parnični postupak i tužbom zahtijevala isplatu iznosa od 66.613,38 kn, zajedno sa zateznom kamatom, i to na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti u iznosu od 53.000,00 kn, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.000,00 kn te na ime naknade imovinske štete radi izgubljene zarade u iznosu od 12.613,38 kn

8. Stalni sudski vještak za financije Mira Ognjan je u svojem nalazu i mišljenju od 21. rujna 2021. godine (list 191-193 spisa) procijenila da visina izgubljene neto zarade tužiteljice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, radi ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, iznosi 5.704,06 kn.

9. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica je, podneskom od 22. ožujka 2022. (list 220-221 spisa), uskladila svoj tužbeni zahtjev sa rezultatima provedenog vještačenja na način da zahtijeva isplatu iznosa od 59.704,06 kn, i to na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti u iznosu od 53.000,00 kn, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.000,00 kn te na ime naknade imovinske štete radi izgubljene zarade u iznosu od 5.704,06 kn.

10. Tuženik je, podneskom od 28. ožujka 2022. (list 222-223 spisa), pristao na djelomično povlačenje tužbe.

11. Nije osnovan žalbeni navod tužiteljice da predmetno usklađenje tužbenog zahtjeva predstavlja dopuštenu preinaku tužbe u smislu članka 190 st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a sukladno kojem tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Međutim, odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a, izričito je propisano da tužba nije preinačena ako je smanjio tužbeni zahtjev, a što se i dogodilo u konkretnom slučaju.

12. Naime, tužiteljica je prvotno potraživala iznos od 8.841,11 EUR/66.613,38 kn, a naknadno iznos od 7.924,09EUR/59.704,06 kn, dakle, smanjila je tužbeni zahtjev za iznos od 917,02 EUR/6.909,32 kn.

13. Dakle, u konkretnom predmetu je došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva, a koje smanjenje, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021., pod brojem Su-IV- 16/2021-8, predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika.

14. S obzirom na to da je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev i da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je donio pobijano rješenje i utvrdio da je tužba povučena za iznos od 6.902,32 kn, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci drugostupanjskog rješenja.

U odnosu na žalbu protiv presude:

16. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 7.924,09 EUR, i to na ime naknade štete radi povrede prava osobnosti (fizičke boli, duševne boli radi straha i naruženja) u iznosu od 7.034,31 EUR, naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 132,72 EUR i naknade štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 757,06 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, a koja šteta je nastala ugrizom psa za bradu tužiteljice.

17. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

18. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljicu, dana 19. rujna 2018., na prostoru benzinske postaje Crodux (adresa: Zagreb, Karlovačka cesta bb), ugrizao za bradu pas pasmine ZA

- da je predmetni pas bio u vlasništvu tuženice u vrijeme predmetnog štetnog događaja

- da su se tuženica, tužiteljica, BA i rođakinja tužiteljice slučajno susreli na prostoru benzinske postaje Crodux i počeli pričati o psima, budući da su tužiteljica i njena rođakinja došli u Zagreb kako bi kupili štene, a tuženica i BA

BA su šetali predmetnog psa

- da je, prije i za vrijeme štetnog događaja, pas bio na kratkom povodcu, a da je povodac držao BA

- da pas nije nosio brnjicu

- da su tuženica i BA dvaput upozorili tužiteljicu da pas ne voli kada mu prilaze nepoznati ljudi

- da su tuženica i BA dali jasno i nedvojbeno upozorenje na postojanje opasnosti od napada psa u slučaju približavanja istom odnosno opasnosti od nastanka štete.

- da je tužiteljica, usprkos danim upozorenjima, čučnula pored psa i pokušala ga podragati, a nakon čega je pas ugrizao tužiteljicu za bradu

- da je tuženica psa držala na način koji nije ugrozio zdravlje i sigurnost ljudi

19. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, navodeći da tužiteljica nije dokazala, u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), da je tužena odgovorna za štetu koju joj je ugrizom prouzročio njezin pas.

20. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti te sud drugog stupnja, koristeći ovlaštenja iz članka 373.a. st. 1. toč. 2. ZPP-a, smatra da bitne činjenice koje proizlaze iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu ukazuju na drugačiji zaključak.

21. Prema ocjeni ovog suda, uzevši u obzir sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje kada je ustanovio da su tuženica i BA dali jasno i nedvojbeno upozorenje na postojanje opasnosti od napada psa u slučaju približavanja istom odnosno opasnosti od nastanka štete, a da je tužiteljica, usprkos danim upozorenjima, čučnula pored psa i pokušala ga podragati, a nakon čega je pas ugrizao tužiteljicu za bradu. Međutim, tuženica time nije oslobođena odgovornosti za štetu. Naime, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da pas tuženice nije opasna stvar, a radi čega nije utvrdio druge bitne činjenice u ovom postupku.

22. Naime, iz iskaza tuženice ĆA, danog na ročištu održanom dana 2. ožujka 2021. (list 107-108 spisa), proizlazi da je njezin pas opasan kraj nepoznatih ljudi i da očigledno ne voli da mu prilaze nepoznati ljudi. Nadalje, tuženica je izričito iskazala da njezin pas zna postati divlji prilikom susreta s drugim psima, zatim ako uoči nekoga koga ne poznaje, da zna zarežati, ali ne i ugristi. Naposljetku, tuženica je izričito iskazala da njezin pas inače nosi brnjicu, ali da je nije nosio prilikom štetnog događaja jer nije očekivala da će se susretati sa drugim psima i ljudima.

23. Uzevši u obzir iskaz tuženice, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da njezin pas ne predstavlja opasnu stvar. Naime, prema ocjeni suda drugog stupnja, riječ je o životinji koja loše reagira na nepoznate ljude i kao takva predstavlja objektivnu opasnost za njih, bez obzira na činjenicu što pas nije nikoga ugrizao i napao prije predmetnog štetnog događaja, budući da se ponašanje životinje nikada ne može sa sigurnošću predvidjeti. Nadalje, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je tuženica postupala na način koji nije ugrozio zdravlje i sigurnost ljudi. Naime, tuženica nije stavila brnjicu svome psu, a takva radnja bi spriječila nastanak štetnog događaja. Pritom valja istaknuti da je benzinska postaja mjesto gdje je uobičajeno da se pojavljuju drugi ljudi, a radi čega nije opravdano očekivanje tuženice da se njezin pas neće susretati sa drugim ljudima. Naposljetku, tuženica je propustila adekvatno reagirati na ponašanje tužiteljice koja je pokazala interes za njenog psa, tj. tuženica se trebala udaljiti od tužiteljice i njene rođakinje, uzevši u obzir da pas loše reagira na nepoznate ljude i da pas nije imao brnjicu.

24. Slijedom navedenih utvrđenja, ovaj sud smatra da je pas tuženice opasna stvar te da postoji odgovornost tužene u okviru odredbe čl. 1063. ZOO-a jer se smatra da šteta koja je nastala u vezi sa opasnom stvari potječe od te stvari osim ako se dokaže da ta stvar nije bila uzrok štete, a za štetu sukladno čl. 1064. ZOO-a odgovara vlasnik opasne stvari, tj. tuženica. U konkretnom predmetu nije sporno da je pas tuženice uzrok štete, a nije niti sporno da je tuženica bila vlasnica opasne stvari za vrijeme štetnog događaja. Činjenica da je psa na povodcu za vrijeme predmetnog štetnog događaja držao BA nema utjecaja na isključenje odgovornosti tuženice, tj. na pasivnu legitimaciju tuženice, budući da je tuženica bila neposredno prisutna štetnom događaju, tj. pokraj svoga psa, stoga se ne može reći da je pas povjeren BA da se njime služi i da ga nadgleda, dakle, nije primjenjiva odredba čl. 1066. st. 1. ZOO. S obzirom na navedeno, tuženica je odgovorna za štetu nastalu u predmetnom događaju, sukladno čl. 1063. i 1064. ZOO.

25. Međutim, prema čl. 1067. st. 3. ZOO, vlasnik opasne stvari se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO, oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Uzevši u obzir navedene odredbe i utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud ocjenjuje da postoji doprinos tužiteljice u nastanku štetnog događaja. Naime, tužiteljica je postupila protivno jasnim upozorenjima tuženice i BA na postojanje opasnosti od nastanka štete u slučaju diranja psa, i to na način da je čučnula pored psa i pokušala ga podragati. Prema ocjeni ovog suda, tužiteljica je trebala uvažiti upozorenje tuženice i BA, pogotovo kad se uzme u da je tužiteljica također vlasnica psa slične pasmine, a samim time je upoznata sa nepredvidivošću ponašanja takvih životinja. Međutim, tužiteljica nije prišla psu na osobito grub ili neprimjeren način, već je lakomisleno smatrala da će pas pozitivno reagirati na nju. Također se ponavlja da je tuženica propustila staviti brnjicu svome psu. Uzevši u obzir ponašanje tužiteljice prije nastanka štetnog događaja, ovaj sud ocjenjuje da doprinos tužiteljice kao oštećenika u nastanku štetnog događaja iznosi 50%, sukladno čl. 1092. st. 1. i 2. ZOO.

26. S obzirom na navedeno, tuženica je odgovorna nadoknaditi štetu koja je tužiteljici nastala u predmetnom štetnom događaju, ali tužiteljica ima pravo na razmjerno sniženu naknadu zbog njezinog doprinosa nastanku štete. Budući da se prvostupanjski sud nije upuštao u ocjenu visine štete, drugostupanjski sud će, koristeći ovlaštenja iz članka 373.a. st. 1. toč. 2. ZPP-a, utvrditi visinu štete koja je tužiteljici nastala u predmetnom štetnom događaju.

27. Tužiteljica potražuje iznos od 7.924,09 EUR, i to iznos od 7.034,31 EUR s osnove prouzročene štete radi povrede prava osobnosti, 132,72 EUR s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu te 757,06 EUR s osnove naknade štete radi izgubljene zarade.

28.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke (doktora kirurga) Augusta Mijića od dana 9. lipnja 2022. (list 232-234 spisa) proizlazi da je tužiteljica u štetnom zadobila ozljedu ugrizne rane brade. Tužiteljici je, radi štetnog događaja, ostao sivocrveni ožiljak s blažim udubljenjem koji je lučno položen, a nalazi se na desnoj strani brade. Predmetni ožiljak predstavlja naruženost srednjeg do velikog stupnja. Uslijed štetnog događaja nisu zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda, tj. nije došlo do smanjenja životne aktivnosti. Tužiteljica je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tri dana i manjeg intenziteta u trajanju od pet dana. Tužiteljica je trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od pet dana. Kasni strah je bio prisutan još četiri mjeseca, a manifestira se zabrinutošću u situacijama susreta sa psima. Dok se nalazila na kućnom liječenju, tužiteljici je bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 5 sati, tj. 1 sat dnevno kroz pet dana.

28.2. Na predmetni nalaz i mišljenje tužiteljica nije imala primjedbi, dok je tuženica prigovarala nalazu i mišljenju podneskom od 12. srpnja 2022. (list 245-246 spisa). Tuženica smatra da vještak nije obrazložio zašto tužiteljica trpi kasni strah. Tuženica osporava naruženost tužiteljice, budući da je vještak procijenio naruženost na temelju fotografija koje je dostavila tužiteljica. Tuženica osporava trajanje primarnog i sekundarnog straha te da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega.

28.3. Vještak August Mijić se, podneskom od 11. studenog 2022. (list 257 spisa), očitovao na prigovore tuženice. Vještak ističe da je tužiteljica, radi straha od ugriza psa, išla na kontrole psihijatru gdje joj je preporučena medikamentozna terapija. Radi navedene činjenice, vještak je utvrdio postojanje kasnog straha od četiri mjeseca. Vještak ističe da je tužiteljica poslala najnovije fotografije svoga ožiljka, a na kojima utvrđuje s desne strane brade lučno položen sivocrveni ožiljak s blažim udubljenjem. Ističe da je taj ožiljak opisan na isti način na ročištu održanom 18. veljače 2021., a kada je prvostupanjski sud neposredno opažao ožiljak tužiteljice. Ocjena primarnog straha, sekundarnog straha i potrebe za tuđom pomoći i njegom utvrđena je temeljem priložene medicinske dokumentacije i iskustva koje vještak ima kao doktor (kirurg) kod ovakvih ozljeda. Dakle, vještak je ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja od dana 9. lipnja 2022.

28.4. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalaz i mišljenje vještaka Augusta Mijića je stručan, jasan, obrazložen, sačinjen u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a. Nadalje, vještak je u tijeku prvostupanjskog postupka jasno otklonio prigovore tuženice.

28.5. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO.

28.6. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

28.7. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah i stupanj naruženosti tužiteljice, kada ne bi postojao doprinos tužiteljice u nastanku štetnog događaja, tužbeni zahtjev u pogledu povrede prava osobnosti bi bio primjeren u zatraženom iznosu od 7.034,31 EUR, tj. riječ je o novčanoj naknadi u pravičnom iznosu, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a. U vezi ocjene pravične novčane naknade valja napomenuti i da je tužiteljica osoba mlađe životne dobi (rođena je 1986.) te da se ožiljak, koji je posljedica predmetnog štetnog događaja, nalazi na uočljivom mjestu i teže se prikriva. Međutim, budući da postoji doprinos tužiteljice od 50% u nastanku predmetnog štetnog događaja, naknadu od 7.034,31 EUR valja razmjerno sniziti, sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO. S obzirom na navedeno, tužbeni zahtjev u pogledu povrede prava osobnosti je osnovan u iznosu od 3.517,16 EUR, dok nije osnovan u iznosu od 3.517,15 EUR.

28.8. Nadalje, s obzirom na to da je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 5 sati, kada ne bi postojao doprinos tužiteljice u nastanku štetnog događaja, tužbeni zahtjev u pogledu imovinske štete za naknadu tuđe pomoći i njege bi bio primjeren u iznosu od 20,00 EUR, tj. 4,00 EUR po satu. Međutim, budući da postoji doprinos tužiteljice od 50% u nastanku predmetnog štetnog događaja, naknadu od 20,00 EUR valja razmjerno sniziti, sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO. S obzirom na navedeno, tužbeni zahtjev u pogledu naknade za tuđu pomoć i njegu je osnovan u iznosu od 10,00 EUR, dok nije osnovan u iznosu od 122,72 EUR.

29. Tužiteljica je, radi štetnog događaja, bila na bolovanju šest mjeseci, i to u razdoblju od rujna 2018. do ožujka 2019. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka (specijalistice medicine rada i sporta) Ines Kovačević Cvetko od 27. veljače 2022. proizlazi da je tužiteljica, radi predmetnog štetnog događaja, razvila akutnu reakciju na stres te posljedično poremećaj prilagodbe zbog kojeg se liječila kod psihijatra. U prilog navedenim dijagnozama govori vrsta i doza ordinirane terapije koja je propisivana od strane psihijatra, a koju je prema preporukama psihijatra propisivala tužiteljici njena obiteljska liječnica. Uvidom u zdravstveni karton tužiteljice vidljivo je da kod tužiteljice nije evidentiran posjet liječniku zbog psihičkih tegoba i psihičkih bolesti prije predmetnog događaja niti je ordinirana terapija za iste. Slijedom navedenog, vještak smatra da postoji uzročno posljedična veza između ozljede tužiteljice u predmetnom događaju i privremene nesposobnosti za rad odnosno da je tužiteljica uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju bila privremeno nesposobna za rad u vremenskom razdoblju od 19. rujna 2018. godine do 16. ožujka 2019. godine.

29.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Mire Ognjan od 21. rujna 2021. (list 191-193 spisa) proizlazi da visina izgubljene neto zarade tužiteljice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, radi ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, iznosi 5.704,06 kn, tj. 757,06 EUR.

29.2. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Mire Ognjan. Tužiteljica nije imala primjedbe ni na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka (specijalistice medicine rada i sporta) Ines Kovačević Cvetko. Tuženica je, podneskom od 17. ožujka 2022. (list 217-219 spisa), prigovarala nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Ines Kovačević Cvetko. Tuženica ističe da se vještakinja Kovačević Cvetko niti u jednom dijelu nalaza ne osvrće na činjenicu da se radi o privremenoj nesposobnosti za rad u trajanju od gotovo šest mjeseci te da ne navodi je li toliko trajanje navodne privremene nesposobnosti za rad opravdano i razmjerno, s obzirom na narav zadobivenih ozljeda. Nadalje, tuženica ističe da je tužiteljica uputnicu za psihijatra zatražila tek mjesec dana nakon štetnog događaja. Tuženica ističe da vještak u svojem nalazu također ne obrazlaže na koji je način propisana terapija utjecala na tužiteljicu, no razvidno je da je istu terapiju tužiteljica uzimala od 7. studenoga 2018. godine, slijedom čega je razvidno i da je, uz uzimanje propisane terapije, tužiteljica trebala biti i sposobna za rad. Tuženica posebno se ukazuje na činjenicu da je za cijelo vrijeme uzimanja terapije, terapija tužiteljice bila jednaka, bez ikakvih povećavanja doza ili promjene vrste lijekova koje je tužiteljica uzimala. Da ista terapija tužiteljici nije koristila, tada bi ista zasigurno zatražila nekakvu promjenu u toj terapiji, pa i sama ta činjenica ukazuje na to da je od početka uzimanja te terapije tužiteljica bila sposobna za rad.

29.3. Radi otklanjanja prigovora tuženice, vještakinja Ines Kovačević Cvetko je saslušana na ročištu održanom 9. studenog 2022. (list 250-253 spisa). Vještakinja ponavlja da je tužiteljica razvila, kao posljedicu predmetnog štetnog događaja, poremećaj prilagodbe zbog kojeg se dana 18. listopada 2018. javila svojoj liječnici, a dana 23 listopada 2018 javila na pregled psihijatru. Poremećaj prilagodbe je poremećaj koji se javlja zbog nemogućnosti prilagođavanja nekom stresnom događaju. Naime, svaka osoba ima svoj kapacitet za prilagođavanje na stresne situacije, a kad se taj kapacitet iscrpi, javljaju se psihički i tjelesni simptomi kao odgovor organizama na preveliki stres. Poremećaj prilagodbe se najčešće javlja unutar tri mjeseca od stresnog događaja stoga nije nimalo neobično što je tužiteljica zatražila pomoć psihijatra mjesec dana nakon predmetnog događaja. Poremećaj prilagodbe traje najčešće do šest mjeseci, a može trajati i duže te stoga nije neuobičajeno što je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad sve do 16 ožujka 2019. U prilog privremene nesposobnosti za rad tužiteljice govore i nalazi psihijatra u kojima se navodi da je tužiteljica disfunkcionalna, napeta, tjeskobna, u strahu od psa te da ima nesanice i povremeno noćne more vezane uz predmetni događaj. Vještakinja ističe da je svrha lijekova koje je uzimala tužiteljica ublažavanje simptoma, a ne i potpuno uklanjanje simptoma. Navodi da medikamentozna terapija odnosno lijekovi su samo pomoćno sredstvo u liječenju te da je izrazito je bitna psihijatrijska podrška odnosno razgovor na koji je tužiteljica odlazila jednom mjesečno, zatim potpora okoline te protok vremena kao jedan od najvažnijih čimbenika koji u konačnici dovede da simptomi iščeznu. Naposljetku, vještakinja ističe da je tužiteljica zaposlena kao prodavačica nakita u Dioklecijalnovoj palači, njezin posao obuhvaća komunikaciju s ljudima, rad s novcem te se od takve osobe očekuje da ima dobru koncentraciju, pamćenje i određenu razinu tolerancije, a što tužiteljica prema nalazima psihijatra nije imala. Vještakinja je u cijelosti ostala kod svog nalaza i mišljenja od 27. veljače 2022.

29.4. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalaz i mišljenje vještaka Ines Kovačević Cvetko je stručan, jasan, obrazložen, sačinjen u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a. Nadalje, vještakinja je u tijeku prvostupanjskog postupka jasno otklonila prigovore tuženice.

29.5. Prema čl. 1095. st. 1. ZOO, oštećenik, kojemu je nanesena tjelesna ozljeda ili narušeno zdravlje u štetnom događaju, ima pravo na naknadu zarade izgubljene zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

29.6. S obzirom da je tužiteljica, radi predmetnog štetnog događaja, bila privremeno nesposobna za rad u trajanju od šest mjeseci, a uslijed čega nije ostvarila neto zaradu u 757,06 EUR, kada ne bi postojao doprinos tužiteljice u nastanku štetnog događaja, tužbeni zahtjev u pogledu naknade štete radi izgubljene zarade bi bio primjeren u zatraženom iznosu od 757,06 EUR, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Međutim, budući da postoji doprinos tužiteljice od 50% u nastanku predmetnog štetnog događaja, naknadu od 757,06 EUR valja razmjerno sniziti, sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO. S obzirom na navedeno, tužbeni zahtjev u pogledu naknade štete radi izgubljene zarade je osnovan u iznosu od 378,53 EUR, dok nije osnovan u iznosu od 378,53 EUR.

30. Kada se gleda cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 7.924,09 EUR, osnovan je tužbeni zahtjev u iznosu od 3.905,69 EUR, dok nije osnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 4.018,40 EUR. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 4.018,40 EUR, a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u iznosu od 3.905,69 EUR.

31. Tužitelj je zahtijevao i isplatu zatezne kamate na iznos od 7.167,03 EUR (naknada za povredu prava osobnosti + naknada za tuđu pomoć i njegu), tekuću od dana podnošenja tužbe, tj. od 31. siječnja 2020., a na iznos od 757,06 EUR (naknada za izgubljenu zaradu), tekuću od dana isplate svakog pojedinačnog iznosa mjesečne plaće, umanjene uslijed bolovanja zbog privremene nesposobnosti za rad.

31.1. S obzirom na to da, prema ocjeni suda drugog stupnja, nije osnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 4.018,40 EUR, nije osnovan ni zahtjev za isplatu zatezne kamate na taj iznos.

31.2. Sukladno čl. 1103. ZOO, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Dakle, zatezna kamata na neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti u smislu navedene odredbe teče od podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala kasnije. S obzirom na navedeno, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos neimovinske štete od 3.517,16 EUR, tekućom od dana podnošenja tužbe (31. siječnja 2020.) do isplate.

31.3. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prilikom određivanja tijeka zatezne kamate na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu treba primijeniti odredbu čl. 1086. ZOO, budući da je riječ o imovinskoj šteti čija je visina određena prema cijenama na dan presuđenja, tako da zatezna kamata teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja, a ne od dana podnošenja tužbe. U konkretnom predmetu, prvostupanjska presuda je donesena dana 27. siječnja 2023. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 10,00 EUR koja teče od 31. siječnja 2020. do 26. siječnja 2023., a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 10,00 EUR koja teče od 27. siječnja 2023. do isplate.

31.4. Nadalje, u odnosu na zatraženu zateznu kamatu na mjesečne iznose štete radi izgubljene zarade, tužiteljica je pravilno zatražila zateznu kamatu od dana isplate svakog pojedinačnog iznosa mjesečne plaće, umanjene zbog bolovanja uslijed privremene nesposobnosti za rad jer je šteta tužiteljici nastala u vrijeme kada joj je isplaćena umanjena naknada plaće, sukladno čl. 1086. ZOO. S obzirom na navedeno, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 378,53 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa, i to: na iznos od 37,77 EUR od dana 10.10.2018. godine pa do isplate, na iznos od 20,82 EUR od dana 08.11.2018. godine pa do isplate, na iznos od 69,85 EUR od dana 10.12.2018. godine pa do isplate, na iznos od 75,92 EUR od dana 11.01.2019. godine pa do isplate, na iznos od 63,87 EUR od dana 13.02.2019. godine pa do isplate, na iznos od 82,08 EUR od dana 07.03.2019. godine pa do isplate i na iznos od 28,22 EUR od dana 08.04.2019. godine pa do isplate.

32. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, a primjenom odredbe čl. 373.a. st. 1. toč 2. ZPP odlučeno je kao u točki II. stavku 1. i 2. izreke drugostupanjske presude.

33. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u postupku, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, donesena je odluka o troškovima postupka u točki II. stavku 3. izreke ove drugostupanjske odluke.

34. Tužiteljica je kvalitativno uspjela u sporu s 50%, a tuženica s 50%, budući da postoji doprinos tužiteljice u nastanku štetnog događaja. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu od 3.905,69 EUR, a nije osnovan u iznosu od 4.018,40 EUR, tužiteljica je kvantitativno uspjela u sporu s 49,29%, a tuženica s 50,71%. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužiteljica uspjela s 49,64%, a tuženica s 50,36%. S obzirom na to da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, primjenjujući odredbu čl. 154. st. 4. ZPP, odlučeno je da svaka strana snosi svoj trošak (točka II. stavak 3. drugostupanjske presude).

35. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom njezine žalbe. Tužiteljica je djelomično uspjela sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari. Međutim, preinačavanjem prvostupanjske odluke su tužiteljica i tuženica uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima, a radi čega načelo „svaka strana snosi svoj trošak“ se primjenjuje i na trošak tužiteljice koji je nastao povodom njezine žalbe. Dakle, valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka i odlučiti kao pod točkom III. izreke drugostupanjske presude, sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a.

36. Naposljetku, valja istaknuti da djelomično povlačenje tužbe nije imalo utjecaja na odluku o trošku. Kao što je već napomenuto, tužiteljica je prvotno potraživala iznos od 8.841,11 EUR, a naknadno iznos od 7.924,09 EUR, dakle, smanjila je tužbeni zahtjev za iznos od 917,02 EUR. Tuženik je, podneskom od 28. ožujka 2022. (list 222-223 spisa), pristao na djelomično povlačenje tužbe i zahtijevao trošak koji mu je nastao uslijed djelomičnog povlačenja tužbe. Međutim, troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg (većeg) zahtjeva jednaki su troškovima kasnijeg (smanjenog) zahtjeva, jer troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg, većeg tužbenog zahtjeva ostaju u istom tarifnom razredu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) i jednaki su troškovima izračunatima prema vrijednosti predmeta spora kasnijeg, smanjenog tužbenog zahtjeva. S obzirom na navedeno, tuženiku zbog sniženja tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari nije nastao nikakav posebni trošak (isto tako je navedeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. studenog 2024., poslovni broj: Rev- 1094/2024-2).

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić