Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3021/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku u Osijeku, Vinkovačka cesta 14, protiv tuženice ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Slavenu Vrbošiću, odvjetniku u Osijeku, Ulica kralja Zvonimira 17, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-187/2019-25 od 30. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-187/2019-25 od 30. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 373,28 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 44.630,69 kuna / 5.923,51 eura[1] sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od na pojedinačne mjesečne iznose od 611,20 kuna / 81,12 eura mjesečno od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate počev od 1. ožujka 2014. do 10. svibnja 2019. Također, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 995,42 eura / 7.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2023. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom s osnove naknade koristi zbog posjedovanja 1/2 suvlasničkog dijela tužitelja na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica J. Kaštelana 37A, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u razdoblju od 1. ožujka 2014. do 10. svibnja 2019.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio suvlasnik 1/2 dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica J. Kaštelana 37A, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženica kćer tužitelja rođena u braku tužitelja sa VI (majkom tuženice) koji brak je razveden presudom suda prvog stupnja posl. broj Ps-

233/09 od 20. siječnja 2010.,

- da je tuženica nakon razvoda braka njezinih roditelja napustila predmetnu nekretninu, da je počela sezonski raditi, te da se u međuvremenu udala i otišla raditi u Njemačku,

- da se tuženica u utuženom razdoblju nije nalazila u posjedu sporne nekretnine.

6. Na temelju takvih utvrđenja, a s obzirom da tužitelj nije dokazao da se tuženica nalazila u posjedu spornih nekretnina, sud prvog stupnja je primjenom odredbi čl. 221. a. ZPP i čl. 8. ZPP tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

7. Tužitelj žalbenim navodima osporava utvrđenja suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Tužitelj tako u žalbi ističe da je protiv majke tuženice VI donijeta presuda posl. broj P-2099/10 od 24. veljače 2011. kojom je istoj naloženo da mu spornu nekretninu preda. Također, tužitelj u žalbi ističe da je presudom donijetom u predmetu P-160/2016 majci tuženice VI naloženo da tužitelju zbog neovlaštenog posjedovanja njegovog suvlasničkog dijela nekretnine isplati naknadu u visini najamnine.

8. Međutim, predmetni žalbeni navodi ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, sud je vezan samo izrekom, ne i obrazloženjem pravomoćne presude. To nadalje znači da parnični sud u ovom postupku nije na bilo koji način vezan obrazloženjima, a niti činjeničnim utvrđenjima iz presuda koje su donijete od strane suda prvog stupnja u postupcima koji su se vodili pod posl. brojevima P-2099/10 i P-160/2016. To pogotovo što u istima tuženica i nije bila stranka, već je u istima kao stranka na strani tuženice bila njezina majka VI.

9. Neosnovano tužitelj ukazuje i da iz uvjerenja o prebivalištu koji predstavlja javnu ispravu proizlazi da se tužiteljica nalazila u posjedu nekretnine odnosno da tuženica u postupku nije dokazala da se u tom razdoblju nije nalazila u posjedu nekretnine. Naime, uvjerenje o prebivalištu, iako predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP, ne predstavlja ispravu kojom se, s dokaznom snagom javne isprave, dokazuje posjed nekretnine. U ovom konkretnom slučaju, to znači da okolnost što je tuženica u utuženom razdoblju imala prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj se nalazi sporna nekretnina, ne znači sama za sebe da se nalazila i u posjedu iste te da postoji presumpcija o poštenju posjeda koju bi posljedično tome tuženica trebala obarati.

10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je prijedlogom za mirno rješenje spora upozorio tuženicu o pravnim posljedicama izvršavanja posjedovnih ovlasti. Naime, okolnost što je tužitelj tuženici uputio prijedlog za mirno rješenje spora ne znači i da se tuženica nalazila u posjedu sporne nekretnine.

11. Dakle, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio kako materijalne tako i personalne dokaze, te je na temelju istih pravilno utvrdio da tužitelj u postupku nije dokazao da se tuženica u utuženom razdoblju nalazila u posjedu predmetne nekretnine, te da mu je, posljedično tome, a sukladno čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 93/17 - dalje: ZVDSP), u obvezi nadoknaditi sve koristi koje je imala od posjedovanja nekretnine. Činjenično stanje je dakle, pravilno i potpuno utvrđeno, a dokazi pravilno ocijenjeni tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi sadržajno ističe tužitelj.

12. U tom smislu potrebno je i napomenuti da ovaj sud primjećuje da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja posl. broj P-160/2016-30 od 29. svibnja 2016. na koju je tužitelj poziva u postupku naloženo, u tom postupku tuženici VI (majci tuženice), da tužitelju na ime vrijednosti najamnine u pogledu 1/2 dijela isplati iznos od ukupno 44.630,69 tadašnjih kuna. Iz predmetne presude proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od veljače 2011. do ožujka 2017., dakle, na razdoblje koje se u većem dijelu podudara s u ovom postupku utuženim razdobljem od ožujka 2014.

– do svibnja 2019. Tužitelj dakle, za posjedovanje istog suvlasničkog udjela od 1/2 dijela za veći dio razdoblja u dva različita postupka zahtijeva naknadu koristi od dvije osobe (tuženice i njezine majke VI) pa kada bi se tužbeni zahtjev tužitelja za to preklapajuće razdoblje (ožujak 2014. do ožujak 2017.) prihvatio to bi značilo da bi se tužitelju za to razdoblje dva puta (prvi puta u odnosu na VI, a drugi puta u odnosu na tuženicu u ovom postupku) dosudila naknada koristi za isti suvlasnički udio kao da je u tom razdoblju bio vlasnik, a ne suvlasnik predmetne nekretnine u 1/2 dijela.

13. Neosnovano tužitelj osporava i primjenu materijalnog prava, te u žalbi neosnovano ističe da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti materijalno pravo iz Glave IX, Odjeljka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) odnosno pravila koja reguliraju stjecanje bez osnove. Naime, za rješenje spora između stranaka nisu mjerodavne odredbe ZOO koje reguliraju stjecanje bez osnove i uporabu tuđe stvari, već odredbe čl. 164. i čl. 165. ZVDSP. To iz razloga što kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO je moguće samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari. S druge strane, u situaciji kada nekretnina zbog uporabe nije promijenila svoj identitet, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP (identično pravno shvaćanje prihvaćeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. studenog 2013.). U konkretnom slučaju, niti jedna od stranaka ne tvrdi da je nekretnina koja je predmet posjedovanja promijenila identitet, pa su za rješenje spora između stranaka mjerodavne odredbe čl. 164. i čl. 165. ZVDSP prema kojima je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari (ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku).

14. Tužitelj u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda proturječna, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

16. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj