REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2128/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja AĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja LĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Mirku Kovač, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu I. tužitelja AĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja LĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž R-95/2024-2 od 8. siječnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-101/2019-29 od 21. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog I. i II. tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. I. i II. tužitelj su protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž R- 95/2024-2 od 8. siječnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-101/2019-29 od 21. kolovoza 2024., kojim su prvostupanjskim rješenjem odbačene tužbe I. i II. tužitelja, podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Postavljaju pravno pitanje za koja smatraju da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

"Ima li u odredbi članka 185.b stavku 3. i 4. ZPP-a osnove da sud u stupnjevitoj tužbi rješenjem naloži tužitelju da postavi određen zahtjev nakon dostave traženih dokumenata od strane tuženika pod prijetnjom sankcija iz članka 109. ZPP-a ili za to sud ima ovlasti tek nakon provođenja predloženog dokaza (vještačenja) radi utvrđenja osnove i visine tužbenog zahtjeva?".

Prvotno se navodi kako su tužitelji očitom omaškom u pisanju u dijelu revizijskog pitanja pozvali se na odredbu čl. 185.b stavku 3. i 4. ZPP, obzirom je iz samog prijedloga razvidno da je riječ o odredbi čl. 186.b . st. 3. i st. 4. ZPP.

2. Tužena u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije navodi kako je pobijana odluka u skladu sa stavom recentne sudske prakse te isti predlaže odbaciti odnosno odbiti. Potražuje trošak sastava predmetnog odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

4. Predmet spora je isplata naknade za prekovremeni rad.

5. Postupajući na temelji odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP revizijski sud je utvrdio da postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

6. To stoga, što se u odnosu na postavljeno pravno pitanje, podnositelji prijedloga, nisu pozvali na odgovarajuće razloge važnosti. Naime, tužitelji su prilikom podnošenja prijedloga pozvali se isključivo na rješenje ovog suda poslovni broj Rev- 516/2022 od 24. siječnja 2024. No, navedeno rješenje ne predstavlja razloge važnosti, u konkretnom slučaju. Ovo, iz razloga jer je u gore navedenom predmetu bila riječ o vrijednosti predmeta spora kod stupnjevite kao i troškovima postupka nakon uređenja tužbenog zahtjeva. Dakle, spomenutim rješenjem se ne ukazuje na suprotnu praksu drugostupanjskih sudova ili na to da pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa iz tog razloga postavljeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385 a st. 1. ZPP.

7. Budući da postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

8. Zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka za podnošenje odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao nepotreban sukladno čl. 155. st.1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

Zagreb, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug