Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3210/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Renato Car, odvjetnik u Crikvenici, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB 230570A39320, kojeg zastupa punomoćnica Anita Krizmanić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mačešić i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-552/2021 od 7. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-552/2021 od 7. ožujka 2023., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
1. Utvrđuje se da u korist nekretnine zč. br. 2501/5, kuća od 32,8 čhv, dvor od 78,7 čhv ukupno 111,5 čhv, iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 9. suvlasnički dio: 146/1000 etažno vlasništvo (E-9), jednosobnog stana na prvom katu A 54 koji se sastoji od dnevnog boravka s blagovaonicom, sobe, kupaone, kuhinje i loggie ukupne korisne površine 43,72 m2, te pripadajućeg parkirnog mjesta u okućnici P4 površine 12,50 m2, u nacrtu označeno ružičastom bojom kao povlasnog dobra, na teret nekretnine zč. br. 2501/4, kuća od 33,4 čhv, dvor od 78,4 čhv, ukupno 111,8 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 4. suvlasnički dio 341/1000 etažno vlasništvo (E-4), dvosobnog stana na drugom katu C44 koji se sastoji od hodnika, dvije sobe, kupaone, kuhinje s blagovaonom, dnevnog boravka, balkona i loggie ukupne korisne površine od 92,64 m2, te pripadajućeg parkirnog mjesta u okućnici P3 površine 14 i P5 površine 12,50 m2 (u nacrtu označeno crvenom bojom) kao poslužnog dobra postoji pravo stvarne služnosti, pravo uporabe – korištenja pripadajućeg parkirnog mjesta P5 od 12,50 m2, kao pripatka opisanog stana što je tuženik i svakodobni vlasnik poslužne nekretnine dužan trpjeti, slijedom čega je tužiteljica ovlaštena zatražiti upis opisanog stečenog prava stvarne služnosti, prava uporabe – korištenja na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 424,54 EUR-a/3.198,69 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana 07. ožujka 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe u sudske pristojbe na žalbu.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava stvarne služnosti parkirnog mjesta u korist njezine nekretnine kao povlasnog dobra na teret nekretnine tuženika kao poslužnog dobra temeljem ugovora i dosjelosti.
5. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:
- da je tužiteljica zemljišnoknjižna vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zgradi u [adresa], sagrađenoj na zč.br. 2501/5, kuća od 32,8 čhv, dvor od 78,7 čhv, ukupno 111,5 čhv, i to u suvlasničkom dijelu od 146/1000 etažno vlasništvo (E-9), jednosobni stan na I. katu, A54 površine 43,72 m2 i pripadajućeg parkirnog mjesta u okućnici P4 površine 12,50 m2 (u nacrtu označeno ružičastom bojom);
- da je tuženik vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zgradi u [adresa], sagrađenoj na zč.br. 2501/4, kuća od 33,4 čhv, dvor od 78,4 čhv, ukupno 111,8 čhv i to u suvlasničkom dijelu 341/1000 etažno vlasništvo (E-4), dvosobni stan na II. katu C-44 površine 92,64 m2 te pripadajućih parkirnih mjesta u okućnici površine 14 m2, i P5 površine 12,50 m2 (u nacrtu označeno crvenom bojom);
- da su Ugovorom o uspostavi stvarne služnosti od 27. kolovoza 2010. tvrtka Renting d.o.o. kao tadašnji vlasnik poslužne nekretnine i tužiteljica kao vlasnica povlasne nekretnine uspostavili pravo trajnog korištenja – uporabe sklopili parkirnog mjesta P5 od 12,50 m2 u korist stana tužiteljice, time da je u čl. 4. ugovoreno da niti jedna strana nema pravo zabilježbe ili predbilježbe u zemljišnim knjigama na temelju toga Ugovora;
- da je tuženik vlasništvo poslužne nekretnine stekao u ovršnom postupku temeljem rješenja o dosudi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-4436/16 od 29. siječnja 2020., koje je postalo pravomoćno 18. veljače 2020.;
- da je Ugovor o uspostavi stvarne služnosti od 27. kolovoza 2010. valjan u smislu odredbe čl. 186. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) jer su vlasnik povlasne i vlasnik poslužne nekretnine jasno ugovorili sadržaj služnosti koji je moguć i dopušten;
- da je tužiteljica imala valjanu osnova za posjedovanje i da je kvalificirani posjednik parkirnog mjesta P-5 najmanje deset godina, koji rok je počeo teći sklapanjem Ugovora o uspostavi stvarne služnosti 27. kolovoza 2010. i da je temeljem dosjelosti stekla pravo služnosti uporabe – korištenja predmetnog parkirnog mjesta.
6. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica kao kvalificirani posjednik dosjelošću stekla služnost - pravo uporabe/korištenja parkirnog mjesta P5 površine 12,50 m2 temeljem odredbe čl. 159. st. 2. u vezi čl. 228. st. 1. ZV, te je prihvatio tužbeni zahtjev i presudio kao u izreci pobijane presude.
7. Tuženik žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude navodeći da pravo korištenja/uporabe parkirnog mjesta nije stvarna, već osobna služnost u smislu odredbe čl. 218. st. 1. ZV, da predmetna služnost nije upisana u zemljišnim knjigama u korist nekretnine tužiteljice kao povlasne nekretnine, da prema čl. 4. Ugovora o uspostavi stvarne služnosti od 27. kolovoza 2010. niti jedna strana iz toga ugovora nema pravo zabilježbe ili predbilježbe u zemljišnim knjigama, te da je tuženik postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i da ga štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige (čl. 230. ZV), jer nije znao, niti je mogao znati za postojanje Ugovora o zasnivanju služnosti, obzirom da služnost nije upisana u zemljišnim knjigama.
8. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je Ugovor o uspostavi stvarne služnosti od 27. kolovoza 2010. valjan i dopušten u smislu odredbi čl. 186. st. 1. i 2. i čl. 188. st. 1. ZV i da nije riječ o osobnoj služnosti, kako to tvrdi tuženik, već o stvarnoj, obzirom da je ovdje riječ o služnosti čija je svrha bolje i korisnije gospodarenje nekretninom (čl. 175. st. 2. ZV).
9. Nadalje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljica bila u kvalificiranom (poštenom, istinitom i zakonitom) posjedu prava stvarne služnosti predmetnog parkirnog mjesta P5, kao poslužnog dobra u korist njezine nekretnine kao povlasnog dobra najmanje deset godina i to temeljem pravnog posla – Ugovora o uspostavi stvarne služnosti od 27. kolovoza 2010., i da ju nitko u tome nije onemogućavao, te da su ostvarene pretpostavke za osnivanje stvarne služnosti predmetnog parkirnog mjesta na temelju zakona dosjelošću u smislu odredbe čl. 228. ZV.
10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da tužiteljica u tužbi i tijekom postupka nije tvrdila da je služnost stekla dosjelošću, jer tužiteljica osim što se u tužbi poziva na Ugovor o uspostavi stvarne služnosti u toč. II. tužbe navodi da se od sklapanja toga Ugovora nalazi u posjedu predmetnog parkirnog mjesta i da joj nitko nikada nije osporavao to pravo, niti ju u tome uznemiravao.
11. Međutim, odlučujući o tužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud je izgubio iz vida odredbu čl. 230. ZV koja propisuje da se pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može, niti kad je utvrđeno odlukom suda suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona.
12. Navedeno znači da služnost stečena dosjelošću koja nije upisana u zemljišne knjige neće djelovati prema trećem stjecatelju koji je bio u dobroj vjeri i koji je svoje pravo upisao u zemljišne knjige, te će takav stjecatelj steći nekretninu bez prava stvarne služnosti. Kao pretpostavka pozivanja na načelo povjerenja u zemljišne knjige traži se dakle dobra vjera stjecatelja vlasništva, tj. da neovisno o zemljišnoknjižnom stanju nije znao, niti je morao znati za postojanje služnosti.
13. Kako je činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava u tom pobijanom dijelu ostalo nepotpuno utvrđeno, jer sud prvog stupnja nije utvrdio je li kod tuženika u vrijeme stjecanja prava vlasništva na povlasnoj nekretnini u ovršnom postupku (vlasništvo je stekao rješenjem o dosudi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-4436/16 od 29. siječnja 2020., koje je postalo pravomoćno 18. veljače 2020.) postojala dobra vjera kao stjecatelja vlasništva i da li mu je neovisno o zemljišnoknjižnom stanju bilo poznato da postoji služnost na poslužnoj nekretnini u korist tužiteljice, a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, to je utjecalo na pravilnost prvostupanjske presude.
14. Zbog iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. S tim u vezi ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. 2. pobijane presude koja zavisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku.
15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje u skladu s prednje iznijetim i ovisno o rezultatima do kojih dođe pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.
16. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka (čl. 166. st. 3. ZPP).
U Zagrebu, 20. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš
