Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2085/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja ĆOL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Lana Andreis Nikolić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, (kao pravnog sljednika tuženika Nove hrvatske banke, dioničko društvo, Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB 78427478595), radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3878/2021-18 od 10. ožujka 2023., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3878/2021-20 od 20. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba pravnog prednika tuženika Nove hrvatske banke, dioničko društvo, Zagreb, i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3878/2021-18 od 10. ožujka 2023., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3878/2021-20 od 20. ožujka 2023.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3878/2021-18 od 10. ožujka 2023., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3878/2021-20 od 20. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke u kojem je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka odbijen preko dosuđenog iznosa od 7.419,53 eura (55.902,45 kn) do iznosa od 8.539,38 eura (64.339,96 kn) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2023. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenu pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju ČOL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.378,55 EUR (32.990,19 kn) sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 26,36 EUR (198,58 kn) tekućom od 18.05.2008. do plateža,

- na iznos od 26,64 EUR (200,71 kn) tekućom od 18.06.2008. do plateža,

- na iznos od 26,74 EUR (201,51 kn) tekućom od 18.07.2008. do plateža,

- na iznos od 26,38 EUR (198,79 kn) tekućom od 19.08.2008. do plateža,

- na iznos od 26,69 EUR (201,09 kn) tekućom od 18.09.2008. do plateža,

- na iznos od 27,80 EUR (209,44 kn) tekućom od 18.10.2008. do plateža,

- na iznos od 28,00 EUR (210,97 kn) tekućom od 18.11.2008. do plateža,

- na iznos od 27,00 EUR (203,44 kn) tekućom od 18.12.2008. do plateža,

- na iznos od 50,76 EUR (382,42 kn) tekućom od 18.01.2009. do plateža,

- na iznos od 51,25 EUR (386,11 kn) tekućom od 18.02.2009. do plateža,

- na iznos od 49,49 EUR (372,92 kn) tekućom od 18.03.2009. do plateža,

- na iznos od 50,13 EUR (377,67 kn) tekućom od 18.04.2009. do plateža,

- na iznos od 50,30 EUR (378,97 kn) tekućom od 19.05.2009. do plateža,

- na iznos od 49,45 EUR (372,59 kn) tekućom od 18.06.2009. do plateža,

- na iznos od 49,58 EUR (373,58 kn) tekućom od 18.07.2009. do plateža,

- na iznos od 49,28 EUR (371,31 kn) tekućom od 18.08.2009. do plateža,

- na iznos od 49,40 EUR (372,20 kn) tekućom od 18.09.2009. do plateža,

- na iznos od 48,95 EUR (368,85 kn) tekućom od 18.10.2009. do plateža,

- na iznos od 49,65 EUR (374,05 kn) tekućom od 18.11.2009. do plateža,

- na iznos od 49,37 EUR (371,97 kn) tekućom od 18.12.2009. do plateža,

- na iznos od 50,67 EUR (381,77 kn) tekućom od 19.01.2010. do plateža,

- na iznos od 51,16 EUR (385,49 kn) tekućom od 18.02.2010. do plateža,

- na iznos od 51,36 EUR (386,97 kn) tekućom od 21.04.2010. do plateža,

- na iznos od 51,97 EUR (391,54 kn) tekućom od 21.04.2010. do plateža,

- na iznos od 53,25 EUR (401,24 kn) tekućom od 18.06.2010. do plateža,

- na iznos od 53,26 EUR (401,30 kn) tekućom od 18.07.2010. do plateža,

- na iznos od 54,88 EUR (413,49 kn) tekućom od 18.08.2010. do plateža,

- na iznos od 56,07 EUR (422,48 kn) tekućom od 18.09.2010. do plateža,

- na iznos od 56,56 EUR (426,16 kn) tekućom od 19.10.2010. do plateža,

- na iznos od 56,00 EUR (421,94 kn) tekućom od 18.11.2010. do plateža,

- na iznos od 56,66 EUR (426,91 kn) tekućom od 18.12.2010. do plateža,

- na iznos od 59,18 EUR (445,88 kn) tekućom od 18.01.2011. do plateža,

- na iznos od 58,96 EUR (444,20 kn) tekućom od 18.02.2011. do plateža,

- na iznos od 58,16 EUR (438,18 kn) tekućom od 18.03.2011. do plateža,

- na iznos od 59,33 EUR (447,02 kn) tekućom od 19.04.2011. do plateža,

- na iznos od 58,69 EUR (442,19 kn) tekućom od 18.05.2011. do plateža,

- na iznos od 60,60 EUR (456,59 kn) tekućom od 18.06.2011. do plateža,

- na iznos od 63,36 EUR (477,39 kn) tekućom od 19.07.2011. do plateža,

- na iznos od 65,96 EUR (496,99 kn) tekućom od 18.08.2011. do plateža,

- na iznos od 68,14 EUR (513,37 kn) tekućom od 18.09.2011. do plateža,

- na iznos od 63,91 EUR (481,51 kn) tekućom od 18.10.2011. do plateža,

- na iznos od 62,15 EUR (468,24 kn) tekućom od 18.11.2011. do plateža,

- na iznos od 62,20 EUR (468,65 kn) tekućom od 18.12.2011. do plateža,

- na iznos od 63,09 EUR (475,35 kn) tekućom od 18.01.2012. do plateža,

- na iznos od 64,20 EUR (483,72 kn) tekućom od 18.02.2012. do plateža,

- na iznos od 64,63 EUR (486,98 kn) tekućom od 18.03.2012. do plateža,

- na iznos od 64,37 EUR (484,96 kn) tekućom od 18.04.2012. do plateža,

- na iznos od 64,57 EUR (486,48 kn) tekućom od 18.05.2012. do plateža,

- na iznos od 65,08 EUR (490,32 kn) tekućom od 19.06.2012. do plateža,

- na iznos od 65,29 EUR (491,91 kn) tekućom od 18.07.2012. do plateža,

- na iznos od 64,72 EUR (487,66 kn) tekućom od 18.08.2012. do plateža,

- na iznos od 64,51 EUR (486,05 kn) tekućom od 18.09.2012. do plateža,

- na iznos od 63,20 EUR (476,16 kn) tekućom od 18.09.2012. do plateža,

- na iznos od 64,50 EUR (485,94 kn) tekućom od 18.10.2012. do plateža,

- na iznos od 65,00 EUR (489,77 kn) tekućom od 18.11.2012. do plateža,

- na iznos od 74,49 EUR (561,22 kn) tekućom od 18.12.2012. do plateža,

- na iznos od 73,21 EUR (551,59 kn) tekućom od 18.01.2013. do plateža,

- na iznos od 1.312,05 EUR (9.885,61 kn) tekućom od 31.01.2013. do plateža i to od 18.05.2008. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku Nova hrvatska banka dioničko društvo, Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB 78427478595, isplatiti tužitelju ČOL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 27.554,08 EUR (207.606,18 kn) sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,11 EUR (0,84 kn) tekućom od 18.06.2007. do plateža,

- na iznos od 3,16 EUR (23,80 kn) tekućom od 18.8.2007 do plateža,

- na iznos od 1,63 EUR (12,30 kn) tekućom od 18.09.2007. do plateža,

- na iznos od 3,96 EUR (29,85 kn) tekućom od 18.11.2007. do plateža,

- na iznos od 9,51 EUR (71,62 kn) tekućom od 18.01.2008. do plateža,

- na iznos od 6,82 EUR (51,37 kn) tekućom od 19.02.2008. do plateža,

- na iznos od 13,81 EUR (104,07 kn) tekućom od 18.03.2008. do plateža,

- na iznos od 10,29 EUR (77,56 kn) tekućom od 18.04.2008. do plateža,

- na iznos od 1,14 EUR (8,58 kn) tekućom od 18.05.2008. do plateža,

- na iznos od 4,53 EUR (34,14 kn) tekućom od 18.06.2008. do plateža,

- na iznos od 5,79 EUR (43,63 kn) tekućom od 18.07.2008. do plateža,

- na iznos od 1,47 EUR (11,08 kn) tekućom od 19.08.2008. do plateža,

- na iznos od 5,13 EUR (38,65 kn) tekućom od 18.09.2008. do plateža,

- na iznos od 18,39 EUR (138,59 kn) tekućom od 18.10.2008. do plateža,

- na iznos od 20,81 EUR (156,82 kn) tekućom od 18.11.2008. do plateža,

- na iznos od 8,86 EUR (66,75 kn) tekućom od 18.12.2008. do plateža,

- na iznos od 39,79 EUR (299,81 kn) tekućom od 18.01.2009. do plateža,

- na iznos od 43,21 EUR (325,53 kn) tekućom od 18.02.2009. do plateža,

- na iznos od 31,00 EUR (233,54 kn) tekućom od 18.03.2009. do plateža,

- na iznos od 35,39 EUR (266,62 kn) tekućom od 18.04.2009. do plateža,

- na iznos od 36,59 EUR (275,69 kn) tekućom od 19.05.2009. do plateža,

- na iznos od 30,69 EUR (231,21 kn) tekućom od 18.06.2009. do plateža,

- na iznos od 31,42 EUR (236,72 kn) tekućom od 18.07.2009. do plateža,

- na iznos od 29,50 EUR (222,25 kn) tekućom od 18.08.2009. do plateža,

- na iznos od 30,33 EUR (228,50 kn) tekućom od 18.09.2009. do plateža,

- na iznos od 27,22 EUR (205,12 kn) tekućom od 18.10.2009. do plateža,

- na iznos od 32,04 EUR (241,39 kn) tekućom od 18.11.2009. do plateža,

- na iznos od 30,11 EUR (226,86 kn) tekućom od 18.12.2009. do plateža,

- na iznos od 39,19 EUR (295,25 kn) tekućom od 19.01.2010. do plateža,

- na iznos od 42,63 EUR (321,23 kn) tekućom od 18.02.2010. do plateža,

- na iznos od 44,00 EUR (331,52 kn) tekućom od 21.04.2010. do plateža,

- na iznos od 48,24 EUR (363,43 kn) tekućom od 21.04.2010. do plateža,

- na iznos od 57,22 EUR (431,09 kn) tekućom od 18.06.2010. do plateža,

- na iznos od 57,26 EUR (431,46 kn) tekućom od 18.07.2010. do plateža,

- na iznos od 68,56 EUR (516,55 kn) tekućom od 18.08.2010. do plateža,

- na iznos od 76,88 EUR (579,22 kn) tekućom od 18.09.2010. do plateža,

- na iznos od 80,29 EUR (604,93 kn) tekućom od 19.10.2010. do plateža,

- na iznos od 76,38 EUR (575,45 kn) tekućom od 18.11.2010. do plateža,

- na iznos od 80,98 EUR (610,13 kn) tekućom od 18.12.2010. do plateža,

- na iznos od 98,55 EUR (742,51 kn) tekućom od 18.1.2011 do plateža,

- na iznos od 96,99 EUR (730,80 kn) tekućom od 18.02.2011. do plateža,

- na iznos od 91,41 EUR (688,75 kn) tekućom od 18.03.2011. do plateža,

- na iznos od 99,60 EUR (750,47 kn) tekućom od 19.04.2011. do plateža,

- na iznos od 95,13 EUR (716,75 kn) tekućom od 18.05.2011. do plateža,

- na iznos od 108,46 EUR (817,16 kn) tekućom od 18.06.2011. do plateža,

- na iznos od 127,72 EUR (962,33 kn) tekućom od 19.07.2011. do plateža,

- na iznos od 145,87 EUR (1.099,06 kn) tekućom od 18.08.2011. do plateža,

- na iznos od 161,03 EUR (1.213,31 kn) tekućom od 18.09.2011. do plateža,

- na iznos od 131,54 EUR (991,06 kn) tekućom od 18.10.2011. do plateža,

- na iznos od 119,25 EUR (898,49 kn) tekućom od 18.11.2011. do plateža,

- na iznos od 119,63 EUR (901,35 kn) tekućom od 18.12.2011. do plateža,

- na iznos od 125,83 EUR (948,06 kn) tekućom od 18.01.2012. do plateža,

- na iznos od 133,58 EUR (1.006,49 kn) tekućom od 18.02.2012. do plateža,

- na iznos od 136,60 EUR (1.029,18 kn) tekućom od 18.03.2012. do plateža,

- na iznos od 134,73 EUR (1.015,13 kn) tekućom od 18.04.2012. do plateža,

- na iznos od 136,13 EUR (1.025,68 kn) tekućom od 18.05.2012. do plateža,

- na iznos od 139,69 EUR (1.052,51 kn) tekućom od 19.06.2012. do plateža,

- na iznos od 141,16 EUR (1.063,59 kn) tekućom od 18.07.2012. do plateža,

- na iznos od 137,23 EUR (1.033,95 kn) tekućom od 18.08.2012. do plateža,

- na iznos od 135,74 EUR (1.022,71 kn) tekućom od 18.09.2012. do plateža,

- na iznos od 126,58 EUR (953,68 kn) tekućom od 18.09.2012. do plateža,

- na iznos od 135,64 EUR (1.021,97 kn) tekućom od 18.10.2012. do plateža,

- na iznos od 139,18 EUR (1.048,64 kn) tekućom od 18.11.2012. do plateža,

- na iznos od 136,48 EUR (1.028,28 kn) tekućom od 18.12.2012. do plateža,

- na iznos od 128,74 EUR (970,01 kn) tekućom od 18.01.2013. do plateža,

- na iznos od 23.087,28 EUR (173.951,11 kn) tekućom od 31.01.2013. do plateža i to od 18.06.2007. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku Nova hrvatska banka dioničko društvo, Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB 78427478595, isplatiti tužitelju ČOL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 467,07 EUR (3.519,14 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.05.2007. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku Nova hrvatska banka dioničko društvo, Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB 78427478595, isplatiti tužitelju ČOL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.209,79 EUR (9.115,14 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.01.2013. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana (točka IV. izreke). Naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.419,53 EUR (55.902,45 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena tekućom od 10. ožujka 2023. do plateža, sve to u roku od 15 dana (točka V. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom od 27. ožujka 2023. tuženik zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanog odredbom članka 353. stavka 1. točkama 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog, uvećanih za trošak sastava žalbe, a podredno, predlaže presudu ukinuti, i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj je podnio prijedlog za ispravljanje presude u smislu odredbe članka 342. stavak 1. i 2. ZPP, a podredno žalbu protiv odluke o troškovima postupka u dijelu pod točkom V. izreke u kojem je odbijen njegov zahtjev preko dosuđenog iznosa od 7.419,53 eura (55.902,45 kn) do iznosa od 8.539,38 eura (64.339,96 kn) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2023. do isplate, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka propisanog odredbom članka 353. stavka 1. točkom 1. ZPP, ne navodeći određeno prijedlog odluke suda drugog stupnja.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih kamata u iznosu od preplaćenih iznosa s osnove razlike u tečaju u valuti CHF u iznosu od, sve s pripadajućim zateznim kamatama, zahtjev za povrat plaćene naknade za odobrenje kredita i naknade za prijevremeno zatvaranje kredita s pripadajućim zateznim kamatama.

6. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita 10.4.2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 312017 kojim ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 106.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,59% godišnje te valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF);

- da je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao kamatnu stopu;

- da je tuženik platio naknadu za odobrenje i prijevremeno zatvaranje kredita koja je predviđena ugovorom o kreditu;

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., među ostalim, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 ("Narodne novine", br. 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine". br. 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO povrijedivši time kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama banke, drugim internim odlukama banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre, metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa;

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske P-7129/13 od 13. lipnja 2014., potvrđena navedena presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva i u skladu sa jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna;

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

- da je navedene odluke i pravna stajališta potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019., da su navedenom presudom u cijelosti potvrđena ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti CHF, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su oba bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredbe o jednostrano promjenjivom kamatnoj stopi (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim, da je navedenim sudskim odlukama utvrđeno da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju, i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće, d au opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača, da se tužitelj u traženju pravne zaštite u ovom konkretnom slučaju poziva upravo na utvrđenja navedenih odluka;

- da je isto tako ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu tuženik postupio nepošteno, a posljedica takvih nepoštenih odredbi je ništetnost, budući da kamate moraju biti određene, odnosno odredive u smislu odredbe čl. 269 st. 2 i čl. 272 ZOO, da je ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, da je odredba o promjeni kamatne stope odlučujuća ugovorna odredba i ona je u ovom slučaju zavisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa stoga predmetna odredba Ugovora kojom se određuje visina promjenjive kamatne stope uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti, da se stoga radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer je tuženik onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamata;

- da su se u skladu s odredbama ZOO stranke u zasnivanju obveznih odnosa, i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti, s druge strane, da su stoga odredbe ugovora kojima se promjena kamatne stope čini zavisnom samo o odluci banke nepoštene i ništetne;

- da je spomenuta stajališta potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021.;

- da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit za kupnju motornog vozila dakle sklopio posao u osobne nekomercijalne svrhe, da se radi o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koji se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja;

- da vezano uz ništetnost naknade za odobrenje i prijevremeno zatvaranje kredita, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 1201/17) propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stameno potrošačkog kredita koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog zakona dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite ("Narodne novine", 15/14) kojom je izričito nedopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade, da tuženik koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade što rezultira time da je ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, da imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita iznosi 0,75% jednokratno na iznos odobrenog kredita ili iznos od 3.519,14 kn dok postotak naknade za prijevremenu otplatu iznosi 1,50% ili iznos od 9.115,14 kn, o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te ugovorne odredbe kao nepoštene i ništetne rezultiraju time da je tuženik koji je odgovoran za ugovaranje takvih ništetnih odredaba, jer je iste nametnuo tužitelju, potrošaču bez mogućeg pregovaranja nepošten stjecatelj, da odredbama akata kreditora, tuženika, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari i ne može se pojedinačno pregovarati znači da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi ugovora, da iako je tuženik, trgovac, prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita što je isticao tuženik tijekom postupka, imao određene troškove, koji se "pokrivaju" tom naknadom, u pitanju su razni operativni i materijalni troškovi (cijene uredskog materijala, informatičke opreme, trošak s osnove korištenja energenata i sl.) troškovi trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge (npr. trošak poštarine) povezani regulatorni troškovi (npr. za rad djelatnika svih službi, savjetovanje klijenata, izrada ponude za kredit, provjera i unos podataka iz zahtjeva za kredit, obrada zahtjeva, odobravanje kredita, izrada i potpisivanje ugovora, isplata kredita, odlaganje i arhiviranje kreditnog spisa i sl.), sama činjenica da je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita značilo bi da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita, da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanja kredita "pokriveni" plaćeni stvarni troškovi da bi tada ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita jer troškovi koje je naveo tuženik kao što su trošak rada djelatnika banke, informatičke opreme, trošak razmjene podataka ili baze podataka nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita, da je isto tako nejasno iz kojeg razloga bi se trošak rada djelatnika banke uopće isplaćivao iz predmetne naknade, jer se u opis poslova radnog mjesta kreditnog referenta nesumnjivo ubraja i razgovor s klijentima, informacije o svim uvjetima kredita, ali isto tako i sama obrada kredita;

- da utvrđenjem ugovornih odredaba ništetnim nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna, da učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,59% godišnje, a isto tako učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule, a sve sukladno odredbi čl. 1111 ZOO

- da je financijskim vještačenjem utvrđeno da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 5.672,26 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 32.990,19 kn, dok razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 207.606,18 kn, da iznos naknade za odobrenje kredita iznosi 0,75% jednokratno na iznos odobrenog kredita, odnosno 3.519,14 kn, da postotak naknade za prijevremenu otplatu iznosi 1,55% te iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita iznosi 9.115,14 kn.

- da nije osnovan prigovor zastare potraživanja budući da je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući da je parnica vezano uz ništetnost valutne klauzule pokrenuta 10. svibnja 2021, da prigovor zastare potraživanja vezano uz ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi također nije osnovan budući da je ništetnost kamatne stope u odnosu na Sberbank d.d., sada Nova Hrvatska banka d.d. utvrđena spomenutom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14.6.2018. pa zastara za jednostrano promjenjivu kamatnu stopu za tuženika teče od 14.6.2018. i ističe 14.6.2023., da se u ovom predmetu ne može primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok naveden u članku 226 ZOO budući da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata, točnije da ne radi o kamatama u smislu odredbe članka 226 ZOO.

7. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je, polazeći od odredaba članaka 323. i 1115. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 148/2008. – dalje: ZOO), prihvatio tužbeni zahtjev, kao osnovan, u cijelosti.

8. Sud prvog stupnja je dao razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na nepoštene i posljedično navedenom ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu s osnove promjenjive kamatne stope, razlike u tečaju u valuti CHF te naknade za odobrenje i prijevremenu otplatu kredita.

9 Tužitelj se u tužbi pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda (i) u odnosu na tuženika, u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna te na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesenu u postupku protiv ovdje tuženika, a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu, da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prethodno banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i interesima ugovornih strana.

10. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 3. rujna 2019. donio presudu broj Rev-2221/18 od kojom je odbijena revizija i tuženika i potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (nepoštena odredba kojom je ugovorena valutna klauzula).

11. Presudom suda Europske unije od **.**.2014., Ć, C-26/13, je u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Budući da tuženik nije obavijestio tužitelja o značenju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na temelju kojih bi mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora (što je i bio razlog ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope), ugovorna odredba je neodređena i neodrediva te nije razumljiva, time se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP/03, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11.1. S obzirom na to da je kamata cijena, a cijena je bitni element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njezinoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuju na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojim se ugovara promjenjiva kamatna stopa, ovisna o odluci o kamatnim stopama tuženika takve da su ovisne samo o odluci banke i stoga nepoštene.

12. Odredbom članka 1065. ZOO/91 (članak 1021. ZOO/05), propisan je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorne kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

12.1. Prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svog kredita. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da potrošač snosi rizik od pada valute u kojoj ostvaruje dohodak, a što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja, i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

13. Nije dostatno da je odredba samo gramatički razumljiva nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora, nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, mora iznijeti mogućne promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti tako da potrošač ima stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer je pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

14. Pored navedenog, navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi članka 12. ZOO/91 članak 4. ZOO/05) kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu.

15. Sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenice odlučne za odgovarajuću primjenu članka 87 stavka 1. ZZP, i u vezi članka 104. stavka 1. ZOO/91 (članak 323. stavka 1. ZOO).

15.1. Naime, odredbom članka 502.c ZPP, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinio i tužitelj u tužbi, i u ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

15.2. Prema navedenom direktnom učinku sudove obvezuju utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 502.a stavka 1. ZPP, na koje se tužitelj kao potrošač pozvao u tužbi.

15.3. Stoga je odgovarajućom primjenom članka 502.c ZPP, a što je potvrđeno iskazom tužitelja, utvrđena odlučna činjenica da se predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo te da su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika i kao takve nepoštene u smislu članka 87. stavka 1. ZZP/03 kao što je utvrđeno i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019.

16. Prema odredbi 104. ZOO/91 (članak 323. ZOO/05) u slučaju ništavosti/ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom članka 210. stavaka 1. i 2. ZOO (članak 1111. ZOO/05), propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

17. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 214. ZOO/91/ članak 1115. ZOO/05).

18. S obzirom na to da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, pa tužitelj ima pravo na kamate od dana izvršenih uplata, kako je to sud prvog stupnja pravilno odlučio.

19. Sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredaba članka 81. stavka 1. i članka 87. ZZP, kada je zaključio da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita nepoštene i time – ništetne.

20. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja svoj je zaključak opravdao logičnim, uvjerljivim i valjanim razlozima koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje.

20.1. Naime, u predmetnom ugovoru o kreditu uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka spornim naknadama podmiruje, niti su tužitelju kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni troškovi koji će biti podmireni naplatom tih naknada.

20.2. Suprotno žalbenim navodima o spornim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo te odredbe bile su unaprijed formulirane, a tuženik nije dokazao suprotno, iako je teret dokaza bio na njemu (članak 81 stavak 4. ZZP), niti je tuženik dokazao da je tužitelju objašnjeno koje određene troškove te odredbe pokrivaju, što je tuženik također trebao dokazati, a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

20.3. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe članka 4. ZOO te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe članka 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz spornih naknada te se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, time što banka - jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos od 0,75 % od iznosa kredita, i 1,5% naknade za zatvaranje kredita takve ugovorne odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što znači da su navedene odrede predmetnog ugovora a u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP nepoštena, te u smislu odredbe članka 87. stavka 1. ZZP- ništetne.

20.4. Nadalje, tužitelj nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje tih naknada, dakle, koje usluge i koji troškovi ulaze i u kojoj visini svaki od njih, niti je o plaćanju naknade mogao pregovarati.

20.5. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li tuženiku bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatili takve odredbe, i slijedom pojedinačnih pregovora, odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na sporne ugovorne odredbe. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornim odredbama nije pregovaralo, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.

20.6. Uzrokuje li se spornim ugovornim odredbama značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorenih naknada, već i ocjenom - bi li neprihvaćanjem tih odredaba od strane potrošača, on bio ograničen i ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade), kako je to također, pravilno zaključio sud prvog stupnja.

20.7. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je tužitelj kao potrošač pri sklapanju ugovora bio ograničen uvjetima iz ponude banke, kao i ostale ugovorne odredbe (pa i o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje je utvrđeno da su nepoštene i time ništetne), može se zaključiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko spornih naknada, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

20.8.Stoga je pravilna odluka suda prvog stupnja o utvrđenju ništetnosti spornih naknada ugovora o kreditu, jer tuženik nije dokazao da se o tim odredbama pojedinačno pregovaralo, radi se o unaprijed formuliranoj odredbi standardnog ugovora, nije jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, odnosno od čega se isti sastoje, radi čega su takve ugovorne odredbe uzrokovale znatniju neravnotežu obveza na štetu tužitelja - potrošača, iz kojih svih navedenih razloga su ugovorene naknade – ništetne te je ujedno pravilno naloženo tuženiku platiti tužitelju utuženi iznos od 467,07 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. svibnja 2007. do isplate te iznos od 1.209,79 eura sa zateznim kamatama koje teku od 31. siječnja 2013. do isplate (članci 1111. i 1115 ZOO), budući da je pravilno sud prvog stupnja ocijenio kako je tuženik nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe nametnute tužitelju kao potrošaču bez mogućnosti pregovaranja, pa su utoliko žalbeni navodi tuženika i u tom dijelu, neosnovani.

21. Slijedom navedenog, žalba tuženika je u cijelosti neosnovana.

22. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP, pa su žalbe stranaka i u tom dijelu neosnovane.

23. Na žalbene navode tužitelja koji pobija odluku o troškovima postupka, valja reći kako tužitelj neosnovano upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u smislu odredbe članka 155. ZPP budući da je sud prvog stupnja pravilno obračunao troškove parničnog postupka koji se odnosi na trošak sastava podneska od 8. veljače 2023 u visini od 50 bodova što odgovara iznosu od 99,54 eura u skladu s Tbr. 8/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a što ukupno iznosi 7.419,53 eura.

24. Slijedom izloženih razloga, valjalo je žalbe stranaka, kao neosnovane odbiti, i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP)

25. Zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe je odbijen, jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku (članak 154. stavak 1. ZPP).

26. Tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova žalbe je odbijen, jer tužitelj nije uspio u žalbenom postupku (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor