Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž R-111/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ninoslavu Pintarić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-8978/2020-48 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-8978/2020-48 od 30. rujna 2024..

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana iznos od 2.662,91 bruto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 2.662,91 eur, kako slijedi:

-na iznos od 46,61 eura od dana 20.12.2014.godine,

-na iznos od 43,23 eura od dana 20.01.2015.godine,

-na iznos od 39,55 eura od dana 20.02.2015.godine,

-na iznos od 21,75 eura od dana 20.03.2015.godine,

-na iznos od 42,37 eura od dana 20.04.2015.godine,

-na iznos od 45,20 eura od dana 20.05.2015.godine,

-na iznos od 44,39 eura od dana 20.06.2015.godine,

-na iznos od 31,07 eura od dana 20.07.2015.godine,

-na iznos od 43,23 eura od dana 20.08.2015.godine,

-na iznos od 47,35 eura od dana 20.09.2015.godine,

-na iznos od 42,37 eura od dana 20.10.2015.godine,

-na iznos od 22,70 eura od dana 20.11.2015.godine,

-na iznos od 44,58 eura od dana 20.12.2015.godine,

-na iznos od 40,71 eura od dana 20.01.2016.godine,

-na iznos od 51,17 eura od dana 20.02.2016.godine,

-na iznos od 44,78 eura od dana 20.03.2016.godine,

-na iznos od 29,20 eura od dana 20.04.2016.godine,

-na iznos od 47,97 eura od dana 20.05.2016.godine,

-na iznos od 54,95 eura od dana 20.06.2016.godine,

-na iznos od 39,69 eura od dana 20.07.2016.godine,

-na iznos od 47,97 eura od dana 20.08.2016.godine,

-na iznos od 52,56 eura od dana 20.09.2016.godine,

-na iznos od 30,53 eura od dana 20.10.2016.godine,

-na iznos od 41,76 eura od dana 20.11.2016.godine,

-na iznos od 45,99 eura od dana 20.12.2016.godine,

-na iznos od 49,06 eura od dana 20.01.2017.godine,

-na iznos od 46,91 eura od dana 20.02.2017.godine,

-na iznos od 51,60 eura od dana 20.03.2017.godine,

-na iznos od 50,85 eura od dana 20.04.2017.godine,

-na iznos od 51,60 eura od dana 20.05.2017.godine,

-na iznos od 41,88 eura od dana 20.06.2017.godine,

-na iznos od 40,66 eura od dana 20.07.2017.godine,

-na iznos od 55,70 eura od dana 20.08.2017.godine,

-na iznos od 51,87 eura od dana 20.09.2017.godine,

-na iznos od 26,73 eura od dana 20.10.2017.godine,

-na iznos od 41,65 eura od dana 20.11.2017.godine,

-na iznos od 55,55 eura od dana 20.12.2017.godine,

-na iznos od 51,35 eura od dana 20.01.2018.godine,

-na iznos od 46,88 eura od dana 20.02.2018.godine,

-na iznos od 50,32 eura od dana 20.03.2018.godine,

-na iznos od 58,82 eura od dana 20.04.2018.godine,

-na iznos od 44,50 eura od dana 20.05.2018.godine,

-na iznos od 46,88 eura od dana 20.06.2018.godine,

-na iznos od 37,66 eura od dana 20.07.2018.godine,

-na iznos od 42,48 eura od dana 20.08.2018.godine,

-na iznos od 40,63 eura od dana 20.09.2018.godine,

-na iznos od 28,76 eura od dana 20.10.2018.godine,

-na iznos od 50,22 eura od dana 20.11.2018.godine,

-na iznos od 45,94 eura od dana 20.12.2018.godine,

-na iznos od 51,57 eura od dana 20.01.2019.godine,

-na iznos od 48,50 eura od dana 20.02.2019.godine,

-na iznos od 52,05 eura od dana 20.03.2019.godine,

-na iznos od 63,74 eura od dana 20.04.2019.godine,

-na iznos od 43,94 eura od dana 20.05.2019.godine,

-na iznos od 32,33 eura od dana 20.06.2019.godine,

-na iznos od 48,34 eura od dana 20.07.2019.godine,

-na iznos od 48,50 eura od dana 20.08.2019.godine,

-na iznos od 43,94 eura od dana 20.09.2019.godine,

-na iznos od 43,34 eura od dana 20.10.2019.godine,

-na iznos od 36,43 eura od dana 20.11.2019.godine,

II. Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.437,50 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno ukinuti odluku i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz dosudu troška tuženiku. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao i da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Pored toga, svi dokazi su ocijenjeni u skladu s člankom 8. ZPP-a pa nije počinjena ni povreda postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a, na koju također ukazuje tuženik u žalbi.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od studenog 2014. do listopada 2019., u bruto iznosu od 2.662,91 euro s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da se prije pokretanja ovog parničnog postupka tužitelj obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa Zahtjevom za mirno rješenje spora, a vezano za potraživanje koje je predmet ovog parničnog postupka, slijedom čega je sud prvog stupnja zaključio kako je prije pokretanja ovog parničnog postupka tužitelj postupio u skladu s obvezom propisanom u članku 186.a ZPP;

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova, raspoređen u ravnateljstvo policije, Uprava za posebne poslove sigurnosti, Služba za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora na radnom mjestu dežurni policijski službenik;

- da poslove svog radnog mjesta obavlja u dnevnom turnusu od 6,30 do 18,30, te u noćnom od 18,30 do 6,30;

- da je tužitelj, zajedno sa ostalim službenicima, dolazio na radno mjesto 30 minuta prije početka rada, a kako su zapravo iskazali svi svjedoci, kao i sam tužitelj, s time da nisu bili podudarni oko vremena ranijeg dolaska na radno mjesto, te je u tom dijelu prvostupanjski sud kao međusobno podudarne, životne i uvjerljive prihvatio iskaze svjedoka M, O, Z, te tužitelja - da se radilo o vremenu od 30 minuta prije;

- da je tužitelj prema iskazima naprijed saslušanih policijskih službenika bio obvezan biti na poslu 30 minuta prije početka turnusa, kao i da je tijekom tog razdoblja obavljao konkretne poslove vezane za njegovo radno mjesto; da je i svjedok T potvrdio kako su se lunch paketi, koje je tužitelj dijelio nalazili u zaključanoj prostoriji, da je ključ od iste imao dežurni policajac, dakle i tužitelj, te da su se u spornom razdoblju morali podijeliti policajcima koji idu na štićene objekte prije njihova polaska na objekt te da se ta podjela događala prije početka radnog vremena, s time da je svjedok F također naveo da da se taj posao obavljao prije početka smjene djelatnika koji su odlazili na štićene objekte;

- da sud nije prihvatio iskaze svjedoka T, I, F i J u dijelu u kojem su iskazali da nije postojala zapovijed ni tužitelju ni drugim policijskim službenicima da ranije dolaze na posao, te da je raniji dolazak na posao bila njihova odluka, a ne obveza, kao i da tijekom ranijeg dolaska na posao nisu obavljali nikakve poslove, već su se samo družili, pili kavu i slično, cijeneći to neživotnim i neuvjerljivim da bi da bi zaposlenici u policijskim postajama, policijski službenici, bez naloga nadređenih djelatnika mogli dolaziti na posao i biti u policijskoj postaji prije početka službenog radnog vremena radi neobveznog druženja i pijenja kave, a ne radi obavljanja konkretnih radnih zadaća, pri čemu ne samo iz iskaza svjedoka policijskih službenika, već i iz iskaza nadređenih djelatnika proizlazi da su se u tom razdoblju obavljali konkretni poslovi i da ih je obavljao i tužitelj;

- da je Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13, 112/17) propisano da radnik ima pravo na uvećanje plaće za svaki sat rada noću 40%, prekovremeni rad 50%, subotom 25%, nedjeljom 35%, blagdanom neradnim danom utvrđenim Zakonom i dan Uskrsa 150%, u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%, da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (članak 44. KU/13), odnosno članak 38. stavak 1. i 10. KU/17.

8. Prvostupanjski sud na temelju iznijetog utvrđuje kako je tužitelj dolazio na posao 30 minuta prije početka smjene radi dijeljenja lunch paketa, nadziranja podjele istih i dijeljenja druge potrebne opreme, odnosno prije početka radnog vremena, te kako se u konkretnom slučaju ima smatrati da se radi o vremenu provedenom na radu duljem od formalno propisanog radnog vremena, kao i da se to vrijeme ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da isto valja vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusu (Vrhovni sud RH, Revr-446/07 od 5. rujna 2007. i Revr-1668/12 od 26. travnja 2016.). Slijedom navedenog, sud je zaključio kako dodatno odrađeni sati tužitelja (pola sata prije početka smjene dolaskom na radno mjesto) nemaju karakter prekovremenog rada, ali imaju karakter redovnog rada u turnusu pri čemu je u ovom postupku utvrđeno da se radi o stalnom radu, jer je tužitelj kontinuirano dolazio u policijsku postaju pola sata prije početka smjene, pri čemu mu je rad bio organiziran u turnusu, odnosno da se ne radi o povremenom obavljanju poslova po nalogu kako to propisuju odredbe članka 65. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14 – dalje: ZR), koje reguliraju pojam prekovremenog rada, slijedom čega je zaključio kako tužitelj ima pravo i da mu se plati tih pola sata prije početka smjene, ali ne kao prekovremeni rad, već kao za rad u turnusu odnosno u smjeni.

9. Kako je tuženik tijekom postupka dostavio u spis evidencije o prisutnosti na radu tužitelja za sporno razdoblje, te da je dostavio i svoj izračun razlike bruto plaće ukoliko bi se imalo uzeti da je tužitelj (kada mu je bio određen rad u smjeni, odnosno u turnusu) radio pola sata dulje, odnosno ako bi mu se imalo uračunati vrijeme dolaska na rad pola sata prije početka smjene, a tužitelj je u skladu s navedenim izračunom, a koji se temelji na evidenciji o prisutnosti na radu, uredio tužbeni zahtjev i zatražio slijedom navedenog na ime utužene razlike plaće isplatu ukupnog bruto iznosa od 2.662,91 eur, za razdoblje od studenog 2014. do listopada 2019., sud prvog stupnja je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Ovdje valja napomenuti i kako tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamata, a što je istaknuo na ročištu održanom 5. rujna 2024..

10. Dakle, kako i sam tuženik u žalbi navodi, nije sporno da je tužitelj dolazio na posao ranije prije službenog radnog vremena, s time da je protivno navodima žalbe na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključio kako je tužitelj u vremenu kada je došao prije početka smjene vrijeme provodio u obavljanju rada koje zahtjeva njegovo radno mjesto, kao i da isto valja vrednovati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima. Iz navedenog proizlazi i pravilan zaključak prvostupanjskog suda o pravu tužitelja na isplatu u utuženom iznosu i to prema izračunu koji je dostavljen od strane tuženika, pa je tužbeni zahtjev prihvaćen pravilnom primjenom materijalnog prava.

11. Što se tiče žalbenih navoda u odnosu na odluku o troškovima, valja reći da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio koji su troškovi bili nužni za vođenje parničnog postupka te je iste dosudio pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: OT) u vezi sa člankom 154. stavak 1. i člankom 155. stavak 1. i 2. ZPP-a pa nisu osnovani paušalni žalbeni navodi tuženika da tužitelju ne pripada parnični trošak.

12. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

13. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a s obzirom da tuženik sa žalbom nije uspio.

U Vukovaru, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin