REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-709/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Mislavu Plašćaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog pod točkom II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6427/2022-24 od dana 10. siječnja 2025., 20. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6427/2022-24 od dana 10. siječnja 2025. u dijelu pod točkom II. izreke ( rješenju o troškovima postupka) na način da se tuženiku nalaže da tužitelju pored već priznatih troškova postupka u iznosu od 1.536,91 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom naknadi i daljnje troškove postupka u iznosu od 125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2025. do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 138,27 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan odbija.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suda u točki I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.776,17 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačno dospjeli iznos teče počev od njegova dospijeća pa do isplate, sve na način kako je to pobliže označeno u navedenoj presudi, dok je u točki II. izreke tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.536,91 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a u točki III njegov zahtjev za naknadu troškova postupka, kao neosnovan odbijen. Ujedno je u točki IV. izreke, kao neosnovan odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
2. Protiv dijela rješenja o troškovima postupka sadržanog pod točkom II. izreke navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi „...iz svih žalbenih razloga“. U žalbi, u bitnome, smatra da mu je sud prvog stupnja trebao priznati troškove postupka koji se odnose na pristup njegova punomoćnika na ročište na kojem je navedena presuda objavljena.
Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje o troškovima postupka preinači sukladno njegovim žalbenim razlozima uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja je osnovana.
6. Ispitujući pobijano rješenje o troškovima postupka samo u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužitelju nije priznao troškove postupka koji se odnose na troškove pristupa njegova punomoćnika na ročište na kojem je navedena presuda objavljena.
6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tužitelja, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a kako niti sam žalitelj ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je navodno počinio sud prvog stupnja ističući da žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga, dakle i ovog, to ovaj sud drugog stupnja zaključuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
7. Međutim, sud prvog stupnja je odlučujući o troškovima postupka pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka koji se odnose na trošak pristupa njegova punomoćnika na ročište za objavu presude jer je, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, ovaj parnični trošak bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 155. st. 1. ZPP).
7.1. Naime, odredbom Tbr. 9. točke 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („ Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: Tarifa ), propisano je da odvjetniku pripada pravo na nagradu za ročište na kojima se presuda objavljuje u iznosu od 50% nagrade iz Tbr. 7. točke 1.,3.,6. i 7., ali ne više od 50 bodova, pa je cijeneći utvrđeno činjenično stanje i utvrđenu vrijednost predmeta spora, ocjena i ovog drugostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na nagradu za pristup punomoćnika tužitelja na ročište za objavu presude, budući je ovaj parnični trošak bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 155. st. 1. ZPP ), sve obzirom i na činjenicu da je na navedeno ročište punomoćnik tužitelja uredno pozvan i na isto se odazvao, a da i od dana objave navedene presude teku i rokovi za žalbu protiv prvostupanjske presude ( čl. 335. st. 9. ZPP ), pa je posljedično tome valjalo, kao osnovanu prihvatiti žalbu tužitelja, i tuženika obvezati da je, pored već priznatih troškova postupka, dužan na temelju odredbe Tbr. 9. točke 3. i Tbr. 54. i Tbr. 46 Tarife, tužitelju naknaditi i daljnje troškove postupka u iznosu od 125,00 eura te sukladno odredbi čl. 380. točke 3. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.
8. Obzirom da je u ovom postupku tužitelj u cijelosti uspio sa svojom žalbom i da je zahtijevao naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 574,21 eura, a koji trošak se odnosi na trošak sastava prijedloga za dopunu presude i sastav navedene žalbe te trošak sudske pristojbe na žalbu, na temelju odredbe čl. 166. ZPP valjalo je odlučiti i o ovim troškovima žalbenog postupka i tužitelju na temelju odredbe Tbr. 10. st. 4. Tarife) priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 50 bodova, sto uz primjenu Tbr. 54. iznosi 100,00 eura i sve uvećano za troškove PDV-a ( Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 125,00 eura. Pored toga, tužitelju je valjalo priznati i troškove sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura primjenom Tbr. 3. točke 4. u vezi Tbr. 1. st. 1. točke 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („ Narodne novine“, broj 37/23 - dalje: Tarifa sudskih pristojbi), pa je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, tužitelju je valjalo priznati ove zahtijevane troškove postupka u ukupnom iznosu od 138,27 eura, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo, kao neosnovan odbiti, radi čega je riješeno kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.
8.1. Pri tome, posebno u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na sastav prijedloga za dopunu presude valja naglasiti da je ovaj njegov zahtjev neosnovan jer u ovom konkretnom slučaju nije bilo potrebno podnositi navedeni prijedlog za dopunu budući je navedenom presudom u točki 36. obrazloženja jasno navedeno da se tužitelju ne priznaje ovaj zahtijevani trošak koji se odnosi na nagradu za pristup punomoćnika tužitelja na ročište za objavu presude, smatrajući da taj parnični trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice, dakle da je odlučeno i o tom zahtijevanom trošku, pa je posljedično tome u ovom postupku bilo dovoljno podnijeti žalbu, o kojoj je konačno i odlučeno u ovom postupku.
Pula - Pola, 20. svibanj 2025.
S u d a c:
Bruno Franković
