Poslovni broj: Usž-3890/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PRVOSTOLNI KAPTOL ZAGREBAČKI, Zagreb, Kaptol 27, OIB: 77667447224, kojeg zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić Begović odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35A, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave (sada: Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, OIB:72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, radi oglašavanje rješenja ništavim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3104/2023-12 od 11. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3104/2023-12 od 11. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/18-01/345, URBROJ: 514-04-02- 01-01/07- 22-06 od 30. kolovoza 2022. i poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Središnjeg odsjeka, KLASA: UP/I-942- 01/97-01/1567, URBROJ: 251-14-11-1/004-18-41 od 20 lipnja 2018. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 20. lipnja 2018., kojim je po službenoj dužnosti oglašeno ništavim rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Središnjeg odsjeka, KLASA: UP/I-942- 01/97-01/1567, URBROJ: 251- 14-02/103-08-19 od 13. listopada 2008. i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2.1. Navedenim rješenjem od 13. listopada 2008., sukladno propisima o naknadi za imovinu oduzetu od strane bivše države, tužitelju je vraćena u vlasništvo nekretnina oznake zk. č. 8313, šuma u Fučkovom jarku, površine 1 ral 850,6 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao obveznik naknade utvrđena Republika Hrvatska i naložena zemljišnoknjižna provedba istog u korist tužitelja.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude, a bez održavanja ročišta, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo jer je donesenom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, iako je iz dokumentacije koja prileži spisu, spor trebalo drugačije riješiti. Nemogućnost provedbe rješenja od 13. listopada 2008. u zemljišnim knjigama, odnosno provedbe prava vlasništva u korist tužitelja temeljem tog pravomoćnog rješenja, ne može izazvati ništavost odluke o stečenom stvarnom pravu, vlasništvu na predmetnoj nekretnini, a koja prava su tužitelju tim rješenjem u upravnom postupku u kojemu su utvrđene sve relevantne činjenice te valjano utvrđeno činjenično stanje iz kojeg slijedi utemeljenost zahtjeva za naturalni povrat, a što je tim rješenjem i priznato ovdje tužitelju. Stoga drži da nije potrebno posebno isticati da je pravo vlasništva na određenom dijelu oduzetog zemljišta stekao u skladu s jasnim zakonskim odredbama o vlasništvu u trenutku pravomoćne/konačne odluke „sudske ili druge vlasti“, a da je pitanje uknjižbe tog stečenog vlasništva stvar drugog nadležnog postupka (redovitog zk. postupka ili posebnog zk. ispravnog postupka). Pitanje provedbe odluke nadležnog tijela u zemljišnoj knjizi, pitanje je drugog tijela vlasti - sudskog zemljišnoknjižnog postupka, te ono nema, niti može i niti smije imati utjecaja na ukidanje stečenog prava vlasništva temeljem donesenog pravomoćnog rješenja o povratu. U pokušaju opravdavanja svoga stava, prvostupanjski sud se upušta u analizu postupanja zemljišno-knjižnog suda, sadržaja geodetskih elaborata i okolnosti provedbe tih elaborata, Izvješća o terenskom uviđaju i diobnom nacrtu, i to sve navodeći kao da nije sporno, a sporna je ne samo zakonitost provedbe tih elaborata, već je još sporniji redoslijed njihove provedbe i u svakom slučaju vrijeme njihove provedbe koje nije utvrđeno niti je iz podataka u spisu moguće utvrditi (bez pribave odgovarajući zemljišnoknjižnih spisa), i to u odnosu na donošenje zakonskog propisa o naknadi za oduzetu imovinu, pokretanje postupka povrata i donošenja pravomoćnog rješenja o povratu vlasništva tužitelju. Prvostupanjski sud, kod takovog stanja stvari, ne ocjenjuje pravne posljedice činjenica da rješenja Z-9743/97 i Z-20882/95 nisu uvezana niti dostupna u zbirci isprava, a navodno su (što sud u ovom sporu smatra nespornim), tim rješenjima provedeni RN 1674/14 k. o. [katastarska općina] i RN 796/1983 k. o. [katastarska općina] i RN 963/1983 k. o. [katastarska općina], iako to sasvim sigurno nije moguće, pa nije dopustivo takovo postupanje smatrati zakonitim. Za povrat imovine pravno je relevantno pravno stanje nekretnine u trenutku donošenja zakonskog propisa o naknadi oduzete imovine (1996.), a tijekom postupka je nesporno utvrđeno da je predmetna oduzeta nekretnina, zk.čest.br. 8313 k. o. [katastarska općina] - neizgrađeno zemljište-šuma (utvrđeno i na očevidu 23. rujna 2005.), upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao općenarodna imovina s pravom korištenja GNO-a. Stoga nema zakonskog uporišta u obrazloženju odluke, gdje se navodi da u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja nekretnina ne postoji te da obveznik naknade ne može izvršiti obvezu vraćanja nekretnine koja u pravnom smislu ne postoji, jer je razvidno da je nekretnina u vrijeme pokretanja postupka povrata sa istom oznakom i u istoj površini bila upisana i prema provedenim dokazima u postupku utvrđena kao podobna za naturalni povrat u vrijeme donošenja rješenja, na kojoj čestici je tužitelj u trenutku pravomoćnosti tog rješenja stekao vlasništvo. Kada bi stav prvostupanjskog suda i tuženika bio utemeljen, tada bi svaka promjena u zemljišnoj knjizi koja se dogodila u posljednjih dvadeset i sedam godina, a odnosi se na nekretnine za koje se provodi postupak povrata, izazvala ništavost odluke o povratu. Pobijanom odlukom prvostupanjskog suda tužitelju se nezakonito ukida stečeno pravo vlasništva i ponovno vrši trajno nezakonito oduzimanje bez mogućnosti njegova ostvarenja. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška spora, uključujući i trošak sastava ove žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prema odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela nije osnovan.

8. Prvostupanjskom presudom potvrđeno je stajalište tuženika da su ostvareni razlozi za oglašivanje ništavim rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 13. listopada 2008. jer je, u konkretnom slučaju, ostvaren uvjet propisan odredbom članka 128. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.) Prema toj zakonskoj odredbi, rješenje će se oglasiti ništavim ako je njegovo izvršenje pravno ili stvarno nemoguće, a što je ovdje slučaj.

9. Polazeći od pravnog shvaćanja da se razlozi ništavosti upravnog akta moraju odnositi na činjenično stanje koje je postojalo u vrijeme njegova donošenja, odluka o oglašavanju rješenja ništavim u konkretnom slučaj, utemeljena je na činjenici da u vrijeme donošenja rješenja od 13. listopada 2008. u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije postojala zk.č.br. 8313 površine 1 ral 850,6 čhv, već je u tom zk. ulošku bila upisana navedena čestica s površinom od 258,9 čhv (931 m2), dok je preostala površina predmetne čestice pripojena novoformiranoj nekretnini oznake zk.č.br. 8332 k. o. [katastarska općina], Gaj urni, površine 29 jutara i 83,7 čhv, odnosno kč.br.

3200 k. o. [katastarska općina] površine 163031 m2.

9.1. Navedena promjena, odnosno smanjenje površine zk.č.br. 8313 na površinu od 258,9 čhv (931 m2), provedena je temeljem geodetskog elaborata za „Gaj urni- krematorij“ R.N. broj 796/1983 i, prema podacima iz izvatka iz ručno vođene zemljišne knjige, proizlazi da je do te promjene došlo provođenjem rješenja, broj Z-9743/97 i Z- 20882/95, koja rješenja nisu uvezana u zbirku isprava, kako to proizlazi iz očitovanja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 2018. godine. Konačno, izvješćem o terenskom uviđaju i diobnom nacrtu R.N., broj: 1674/14 k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da su u zemljišnoj knjizi provedeni elaborati R.N. broj: 796/1983 k. o. [katastarska općina] i R.N. broj: 963/1983 k. o. [katastarska općina], i to temeljem ranije navedenih rješenja broj: Z-9743/97 i Z-20882/95, pa je sukladno tome trebalo tim diobnim nacrtom takve čestice formirati i u katastarskom operatu, pri čemu novonastala kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 163031 m2 odgovara zk.č br. 8332 k. o. [katastarska općina] i u naravi je groblje Mirogoj (Gaj urni).

10. Imajući u vidu navedeno, pravilno je u postupku i u sporu utvrđeno da izvršenje rješenja od 13. listopada 2008. nije pravno ni stvarno moguće, jer zk.č.br. 8313 k. o. [katastarska općina] površine 1 ral 850,6 čhv, koja je tim rješenjem tužitelju vraćena u vlasništvo, u vrijeme njegova donošenja nije postojala u zemljišnoj knjizi zbog čega to rješenje u zemljišnoj knjizi nije moguće provesti, a niti obveznik naknade, Republika Hrvatska, može izvršiti obvezu vraćanja nekretnine koja u pravnom smislu više ne postoji, kako je to valjano obrazloženo od strane tuženika.

11. Kako se po rješenju od 13. listopada 2018. ne može provesti postupak izvršenja jer ima nedostataka koji ga čine neizvršivim, to je osnovano prvostupanjski sud postupio kada je ocijenio zakonitim rješenje tuženika, kojim je potvrđena pravilnost odluke prvostupanjskog tijela prilikom oglašavanja tog rješenja ništavim.

12. Glede navoda tužitelja da mu je ovakvom odlukom ukinuto stečeno pravo vlasništva temeljem pravomoćnog rješenja o povratu, valja ukazati da, iako je oglašeno ništavim rješenje kojim je tužitelju utvrđeno pravo na naknadu za oduzetu imovinu, i dalje egzistira zahtjev tužitelja za naknadu oduzete nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], o kojem nadležno upravno tijelo treba donijeti odluku.

13. Obzirom na žalbene prigovore, koji se ne odnose na, u upravnom postupku pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje, nije bilo potrebe provoditi raspravu pred sudom niti je to tužitelj tražio u tužbi, pa je prvostupanjski sud pravilno riješio spor bez održavanja rasprave, sukladno odredbi članka 98. točke 4. ZUS-a.

14. Kako tužitelj nije uspio u sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova spora, a iz istog razloga je ujedno odbijen i sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka.

15. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić