Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-270/2025-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika ČŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Plišo, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-1592/16-70 od 28. ožujka 2017. godine, u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1592/16-70 od 28. ožujka 2017. godine (dio točke I. izreke) i sudi:

1. Dužan je tuženik na ime naknade za korištenje stana u [adresa]. položen u zgradi kat. oznake 875 ZGR K. O. [katastarska općina], stan na I katu (treća etaža od tla), II ulaz (zapadni ulaz), vertikala 3, stan broj 23, površine 35 m2, koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice, hodnika i terase, a koji stan je u zemljišnoj knjizi opisan kao: stan na II katu, stan broj 23, površine 35 m2, koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice, hodnika i terase, mjesečno plaćati tužitelju iznos od 106,18 eura (800,00 kuna), počevši od 1. ožujka 2005. godine do 28. ožujka 2017. godine, sa zakonskom zateznom kamatom o dospjelosti svakog mjesečnog obroka pa do konačne isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.998,35 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja broj P-1164/2011 od 6. studenog 2013. godine je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, koji glasi:

''1. Utvrđuje se da je tužitelj temeljem ugovora o prodaji nekretnina od dana 07. veljače 2005. godine, kojeg je u potpisu ovjerio javni bilježnik Tomislav Šimunić iz Iloka, pod brojem OV-130/05, isključivi vlasnik stana u [adresa], položen u zgradi kat.oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], stan na I katu ( treća etaža od tla), II ulaz ( zapadni ulaz), vertikala 3, stan broj 23, površine 35 m2, koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice, hodnika i terase, a koji stan je u zemljišnoj knjizi opisan kao: stan na II katu, stan br. 23, površine 35 m2, koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice, hodnike i terase, upisan kao vlasništvo ZŠ.

2. Pogrešna je i bez pravne valjanosti uknjižba prava vlasništva na nekretnini iz točke 1. ove presude na imenu tuženog ZŠ ČŠ, jer je isključivi vlasnik predmetne nekretnine tužitelj, pa se tužitelj ovlašćuje na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva vrhu nekretnine iz točke 1. presude na svoje ime, uz istodoban izbris prava vlasništva sa imena tuženog u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, bez daljnjeg sudjelovanja i odobrenja tuženog.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseliti iz stana iz točke 1. izreke ove presude te taj stan sloboda od osoba i svojih stvari predati u vlasnički posjed i na korištenje tužitelja.

4. Dužan je tuženik na ime naknade za korištenje objekta iz točke 1. izreke ove presude mjesečno plaćati tužitelju u iznosu od 1.500,00kn, počev od 01. ožujka 2005 godine pa do iseljenja, sa zakonskom zateznom kamatom o dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do konačne isplate.

5. Dužan je tuženi u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnične troškove.''

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove spora u iznosu od 50.000,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.“

1.1. Povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv te presude odlukom ovog suda poslovni broj Gž-2435/2013-2 od 19. rujna 2016. godine je presuđeno i riješeno: „I. Uvažava se žalba tužitelja, djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1164/2011 od 6. studenog 2013. godine, u dijelu točaka I.1., I.2. i I.3. izreke iste i sudi:

1. Utvrđuje se da je tužitelj temeljem ugovora o prodaji nekretnine od dana 7. veljače 2005. godine, kojeg je u potpisu ovjerio javni bilježnik Tomislav Šimunić iz Iloka, pod brojem OV-130/05, isključivi vlasnik stana u [adresa], položen u zgradi kat. oznake 875 ZGR k. o. [katastarska općina], stan na I katu (treća etaža od tla), II ulaz (zapadni ulaz), vertikala 3, stan broj 23, površine 35 m2, koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice, hodnika i terase, a koji stan je u zemljišnim knjigama opisan kao: stan na II katu, stan broj 23, površine 35 m2, koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice, hodnika i terase, upisan kao vlasništvo ZŠ.

2. Pogrešna je i bez pravne valjanosti uknjižba prava vlasništva na nekretnini iz točke I. 1. ove presude na imenu ZŠ, jer je isključivi vlasnik predmetne nekretnine tužitelj, pa se tužitelj ovlašćuje na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva vrh nekretnine iz točke I.1. presude na svoje ime, uz istodoban izbris prava vlasništva sa imena tuženog, bez daljnjeg sudjelovanja i odobrenja tuženog.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseliti iz stana iz točke I.1. izreke ove presude te taj stan slobodan od osoba i svojih stvari predati u vlasnički posjed i na korištenje tužitelju.

II. Uvažava se žalba tužitelja, djelomično se ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1164/2011 od 6. studenog 2013. godine, u dijelu točaka I.4., I.5. i II. izreke iste (naknada za korištenje nekretnine i trošak postupka) i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud odlukom o glavnoj stvari.“

1.2. Povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-x 332/18-2 od 4. travnja 2018. godine presudio i riješio na način:

„Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2435/2013-2 od 19. rujna 2016. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1164/2011 od 6. studenoga 2013. u dijelu pod točkom I. 1. i u dijelu pod točkom I. 2. u dijelu izreke kojim je utvrđeno da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine iz točke I. 1. i za navedeno sudi:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1164/2011 od 6. studenoga 2013. u dijelu pod točkom I. 1. i pod dijelom I. 2. u dijelu kojim je odbijen tužitelj sa zahtjevom za utvrđenje da je isključivi vlasnik predmetne nekretnine iz točke I. 1.

Odbacuje se revizija tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje pod 2. kao i u dijelu protiv rješenja sadržanog u navedenoj odluci Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2435/2013-2 od 19. rujna 2016. pod II. kojim se djelomično ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1164/2011 od 6. studenoga 2013. u dijelu pod točkama I. 4., I. 5. i II. izreke.“

1.3. Shodno navedenim odlukama pravomoćno je presuđeno o dijelu zahtjeva tužitelja i to na način da je pravomoćno prihvaćen zahtjev tužitelja na ovlaštenje za upis prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišne knjige uz istovremeni izbris upisanog prava vlasništva s imena tuženika kao i pravo tužitelja da zahtijeva od tuženika predaju u posjed predmetne nekretnine, dok je pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isključivi vlasnik predmetne nekretnine (iz razloga što temeljem pravnog posla, ugovora temeljem kojeg nije uknjižen kao vlasnik u zemljišnoj knjizi nije mogao steći pravo vlasništva već je mogao steći pravnu osnovu za upis prava vlasništva), čime je od postavljenog zahtjeva tužitelja a shodno ranije citiranim odlukama za raspraviti ostao zahtjev tužitelja u pogledu naknada za korištenje nekretnine.

2. O tom dijelu zahtijeva u ponovljenom postupku prvostupanjski je sud presudom broj P-1596/16 od 28. ožujka 2017. godine sudio:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, koji glasi:

''1. Dužan je tuženik na ime naknade za korištenje objekta iz točke 1. izreke ove presude mjesečno plaćati tužitelju u iznosu od 1.500,00kn, počev od 01. ožujka 2005 godine pa do iseljenja, sa zakonskom zateznom kamatom o dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do konačne isplate.

2. Dužan je tuženi u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnične troškove.''

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove spora u iznosu od 3.125,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.“

2.1. Povodom žalbe tuženika ovaj sud je presudom broj Gž-614/2017-6 od 27. studenog 2018. godine presudio:

„I. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1592/16-70 od 28. ožujka 2017. godine (dio točke I. izreke i točka II. izreke) i sudi:

1. Dužan je tuženik na ime naknade za korištenje stana u [adresa]. položen u zgradi kat. oznake 875 ZGR K. O. [katastarska općina], stan na I katu (treća etaža od tla), II ulaz (zapadni ulaz), vertikala 3, stan broj 23, površine 35 m2, koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice, hodnika i terase, a koji stan je u zemljišnoj knjizi opisan kao: stan na II katu, stan broj 23, površine 35 m2, koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice, hodnika i terase, mjesečno plaćati tužitelju iznos od 800,00 kuna, počevši od 1. ožujka 2005. godine do 28. ožujka 2017. godine, sa zakonskom zateznom kamatom o dospjelosti svakog mjesečnog obroka pa do konačne isplate.

2. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 22.136,12 kuna.

II. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1592/16-70 od 28. ožujka 2017. godine (dio točke I izreke) u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom na plaćanje naknade za korištenje stana iz točke 1. izreke ove presude u mjesečnom iznosu od 700,00 kuna počevši od 1. ožujka 2005. godine do 28. ožujka 2017. godine s kamatama koje na taj iznos teku o dospjelosti svakog mjesečnog obroka do isplate te u cijelosti za razdoblje od dana 28. ožujka 2017. godine (dan donošenja prvostupanjske odluke) do iseljenja.“

2.2. Povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Rev-4791/2019-3 od 27. studenog 2024. godine odlučio:

„I Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-614/2017-6 od 27. studenog 2018. u dijelu pod točkom I. izreke i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje .

II O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.“

2.3. Shodno navedenom pravomoćno je odbijen tužitelj sa dijelom zahtijeva za isplatom naknade za korištenje stana u mjesečnom iznosu od 700,00 kuna počevši od 1. ožujka 2005. godine do 28. ožujka 2017. godine s kamatama koje na taj iznos teku o dospjelosti svakog mjesečnog obroka do isplate te u cijelosti za razdoblje od dana 28. ožujka 2017. godine (dan donošenja prvostupanjske odluke) do iseljenja, dok je u ovoj fazi postupka ostao sporan i za presuditi zahtjev tužitelja u dijelu za isplatom naknade u mjesečnom iznosu od 800,00 kuna počevši od 1. ožujka 2005. godine do 28. ožujka 2017. godine, sa zakonskom zateznom kamatom o dospjelosti svakog mjesečnog obroka pa do konačne isplate, a shodno odlukama prvostupanjskog suda broj P-1596/16 od 28. ožujka 2017. godine (kojom je odbijen zahtjev tužitelja u tom dijelu), ovog suda broj Gž-614/2017-6 od 27. studenog 2018. godine (kojim je preinačena odluka suda prvog stupnja na način da je u tom dijelu zahtjev tužitelja kao osnovan prihvaćen) te revizijske odluke Vrhovnog suda broj Rev-4791/2019-3 od 27. studenog 2024. godine (kojom je ukinuta odluka ovog suda u preinačenom dijelu).

3. Žalba tužitelja djelomično je osnovana iz svih razloga koje je ovaj sud naveo u ranijoj odluci broj Gž-614/2017-6 od 27. studenog 2018. godine, pa i bez obzira na stav revizijskog suda izražen u odluci broj Rev-4791/2019-3 od 27. studenog 2024. godine.

4. Naime, kod činjenice da je pravomoćno prihvaćen zahtjev tužitelja na ovlaštenje za upis prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišne knjige uz istovremeni izbris upisanog prava vlasništva s imena tuženika kao i pravo tužitelja da zahtijeva od tuženika predaju u posjed predmetne nekretnine, pa i bez obzira na pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik predmetne nekretnine, tužitelj je od tuženika kao nepoštena posjednika, a čiji je posjed nepošten svakako od dana podnošenja predmetne tužbe 24. veljače 2005. godine, koja je dostavljena tuženiku 8. travnja 2005. godine, ovlašten temeljem odredbe članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) zahtijevati od tuženika da mu naknadi sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojeg posjedovanja (neovlaštenog upotrebljavanja nekretnine u svoju korist).

5. Činjenica da je tužitelj odbijen sa deklaratornim zahtjevom da je „isključivi vlasnik predmetne nekretnine“ ne utječe na pravo tužitelja od tuženika zahtijevati predmetnu naknadu iz razloga što je u tom dijelu zahtijeva tužitelj odbijen jer sklapanjem kupoprodajnog ugovora nije postao vlasnikom dok se ne upiše u zemljišne knjige, već ima pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva upisom u zemljišne knjige prema tuženiku kao upisanom vlasniku i pravo zahtijevati od tuženika da trpi tužiteljev upis, u kojem je dijelu pravomoćno presuđeno u korist tužitelja kao i njegov zahtjev za predajom nekretnine u posjed.

6. Nadalje, time što je revizijski sud u ranijoj odluci Revx-332/2018 od 4. travnja 2018. godine preinačio drugostupanjsku odluku broj Gž-2435/2013-2 od 19. rujna 2016. godine u dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje da je isključivi vlasnik predmetne nekretnine na način da je taj dio zahtijeva odbijen, pravomoćno je presuđeno u korist tužitelja ovlaštenje na upis prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišne knjige na ime tužitelja uz istovremeni izbris upisanog prava vlasništva s imena tuženika kao i pravo tužitelja da zahtijeva od tuženika predaju u posjed predmetne nekretnine, pa kod takvog stanja stvari osnovano tužitelj zahtijeva, iz ranije navedenih razloga isplatu naknade zbog nemogućnosti korištenja nekretnine.

7. Zbog pogrešnog stava prvostupanjskog suda o poštenosti posjeda tužitelja u utuženom razdoblju činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, odnosno prvostupanjski sud nije između stranaka raspravio visinu potraživanja tužitelja, jer tužitelju ne pripada proizvoljno određen iznos novca, već naknada u visini najamnine koju bi realno mogao ostvariti da mu nije bio oduzet posjed stana.

8. Kako prvostupanjski sud nije postupio po uputi ovog suda iz ranije odluke Gž- 2435/2013-2 od 19. rujna 2016. godine, temeljem odredbe čl. 366.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) postupak je proveden pred ovim drugostupanjskim sudom, radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, te je spis predmeta temeljem odredbe čl. 373.b st. 3. ZPP vraćen prvostupanjskom sucu kako bi izveo dokaz pribavom podataka o visini najamnine stana na području naselja Pirovac ili pak najbližeg usporednog naselja.

8.1. Pred prvostupanjskim sudom dana 4. listopada 2018. godine održano je ročište na kojem je izveden dokaz čitanjem i pregledom potvrde Porezne uprave, Područni odjel Šibenik, Ispostava Šibenik, Klasa 410-01/18-01/98 od 9. svibnja 2018. godine prema kojem u informacijskom sustavu porezna uprava raspolaže podacima o visini mjesečne najamnine za nekretnine u [adresa] i to za apartman u [adresa] na adresi [adresa] u iznosu 12.570,00 kuna mjesečno u 2016. godini, te za stan u [adresa] na adresi [adresa] u površini od 50 m2 u iznosu od 800,00 kuna mjesečno u 2017. godini, o kojem su se dokazu očitovali punomoćnici stranaka. Time su stvoreni uvjeti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari temeljem odredbe čl. 373.b st. 4. ZPP te je pred ovim sudom održana javna sjednica (pozvani su punomoćnici stranaka) te je odlučeno o žalbi bez rasprave pred ovim sudom.

8.2. Kako je dakle prvostupanjski sud, zbog pogrešnog stava, pogrešno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naknade zbog nemogućnosti korištenja nekretnine valjalo je kao osnovan prihvatiti, te utvrditi iznos mjesečne naknade koji po tom osnovu pripada tužitelja.

8.3. Uvažavajući od porezne uprave pribavljene podatke, a nakon rasprave pred prvostupanjskim sudom, ovaj sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim u pogledu visine postavljenog zahtjeva i to u mjesečnom iznosu od 800,00 kuna (koji po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 iznosi 106,18 eura), jer se nekretnina nalazi u naselju Pirovac, te najam nekretnine je izvjestan u ljetnim mjesecima, za trajanja sezone, dok je pak u zimskim mjesecima neizvjesno iznajmljivanje nekretnina (stanova i apartmana), a što dokazuje i činjenica da nadležna porezna uprava za naselje Pirovac raspolaže sa samo dvije ugovorene najamnine, jedna u 2016. godini, a druga u 2017. godini. Kako je dakle za očekivati ostvarenje najma u ljetnoj sezoni koja traje najviše tri mjeseca, dok u ostatku kalendarske godine nije, to ovaj sud smatra realnim da bi predmetna nekretnina da je bila u najmu mogla ostvariti najamninu u iznosu od 800,00 kuna mjesečno tijekom cijele godine, odnosno tijekom cijelog utuženog razdoblja.

8.3. Dakle, u situaciji kada je prvostupanjski sud zbog pogrešnog stava, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio, što je za posljedicu imalo i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te nakon što je činjenično stanje tijekom ovog drugostupanjskog postupka pravilno utvrđeno uz primjenu odredbe čl. 373.b ZPP u svezi čl. 363. ZPP, te kod činjenice da ovaj sud nije našao da je od strane prvostupanjskog suda počinjena koja od bitnih postupovnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje povodom žalbe tužitelja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu je valjalo uvažiti i preinačiti prvostupanjsku presudu na način kao u točci I. izreke ove presude.

9. Kako je prvostupanjska odluka djelomično preinačena temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je donijeti i novu odluku o troškovima cjelokupnog postupka.

9.1. Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti o troškovima postupka utvrđujući uspjeh tužitelja od 66,66% prema uspjehu tuženika od 33,33%, pa kad se od postotka uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, tužitelju valja priznati 33,33% njegovog opravdanog troška postupka.

9.2. Vodeći se zahtjevom tužitelja u pogledu nastalih troškova, a primjenom odredbe čl. 155. ZPP tužitelju su priznati opravdanim troškovi zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, odvjetniku, trošak očevida i trošak sudske pristojbe. Od zahtijevanog troška tužitelja priznat je opravdanim trošak očevida u iznosu od 2.000,00 kuna te trošak sudske pristojbe u iznosu od 5.780,00 kuna. Kao opravdane priznate su radnje punomoćnika tužitelja uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), s tim da je odredbama ranije važećih Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iz 2004. godine i 2009. godine, bio propisan isti broj bodova za radnje kod vrijednosti predmeta spora od 101.000,00 kuna, i to za: sastav tužbe 250 bodova, zastupanje na ročištima od 5. travnja 2006. godine 50 bodova, 29. lipnja 2006. godine 250 bodova, 28. ožujka 2007. godine 125 bodova, 14. lipnja 2007. godine 250 bodova, 21. prosinca 2007. godine 250 bodova, 5. ožujka 2008. godine 250 bodova, 27. lipnja 2008. godine 250 bodova, 16. listopada 2008. godine 125 bodova, 24. siječnja 2012. godine 250 bodova ,15. svibnja 2012. godine 250 bodova, 11. srpnja 2012. godine 125 bodova, 17. siječnja 2013. godine 250 bodova, 24. rujna 2013. godine 250 bodova i 15. veljače 2017. godine 250, bodova, sastav obrazloženih podnesaka od 19. siječnja 2006. godine, 21. travnja 2008. godine i 24. listopada 2012. godine po 250 bodova svaki, za sastav žalbe od 22. siječnja 2009. godine i žalbe od 15. studenog 2013. godine po 312,5 bodova za svaku, što je sveukupno 4.800 bodova, uz vrijednost boda od 10,00 kuna iznosi 48.000,00 kuna s uvećanjem za 25% PDV-a trošak zastupanja tužitelja iznosi 60.000,00 kuna, a ukupan opravdani trošak tužitelja iznosi 67.780,00 kuna, a 33,33% tog iznosa je 22.591,07 kuna što uz fiksni tečaj konverzije od 7,53450 daje iznos od 2.998,35 eura, te je taj iznos dužan tuženik naknaditi tužitelju, slijedom čega je u pogledu troškova cijelog postupka odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

U Šibeniku, 20. svibnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić