Poslovni broj: Usž-4444/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Ana Padrenostro, odvjetnica u Zadru, Braće Bilšić 1, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi obnove postupka izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2090/2024-7 od 7. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2090/2024-7 od 7. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA:UP/II-361- 03/23-02/131, URBROJ: 531-07-1-3- 2/1-23-7 od 18. srpnja 2023. te se odbija zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika odbačena je zajednička žalba tužitelja (točka 1. izreke), poništeno je rješenje Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-03119-01/000232, URBROJ: 2198/01-5-23-0038 od 15.02.2023. (točka 2. izreke) te su odbačeni prijedlozi UĆ, RĆ i FĆ za obnovom postupka izdavanja pravomoćne građevinske dozvole, Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-03/19- 01/000232, URBROJ: 2198/01-5-20-0020 od 16.12.2020. (točke 3., 4. i 5. izreke).
2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu kojom pobijaju njezinu zakonitost iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi iznose da točke 1. i 5. izreke rješenja tuženika nisu zakonite. Smatraju da su u ovoj upravnoj stvari nesporno dokazali da su podnijeli zajedničku žalbu kao nasljednici iza pok. FĆ obzirom da su dostavili smrtni list, jer nisu raspolagali rješenjem o nasljeđivanju obzirom da je ostavinski postupak bio u tijeku. Iznose da su bili uvjereni da je tuženik prihvatio njihove navode da su sinovi pok. FĆ obzirom da ih tuženik nije pozvao na dostavu dokaza o toj tvrdnji. Upućuju da je odlučno što se nasljednikom postaje u času smrti ostavitelja, a ne rješenjem o nasljeđivanju. Pored navedenog, prvostupanjskom tijelu dostavljeni su njihovi rodni listovi iz kojih je razvidno da su sinovi FĆ, čime su ga bili ovlašteni zastupati kao zakonski nasljednici. Budući da je u međuvremenu tijekom upravnog spora doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog FĆ pod poslovnim brojem: O-2117/2022, predložili su uvid u taj spis, ali je taj prijedlog neosnovano odbijen. Mišljenja su da je prvostupanjski sud bio dužan izvršiti uvid u rješenje o nasljeđivanju ili je trebao pokloniti vjeru dostavljenim rodnim listovima, dok je tuženik bio dužan pozvati ih na dopunu radi dokazivanja rodbinske veze s CĆ, jer u tom slučaju ne bi donio odluku iz točke 1. izreke rješenja, odnosno ne bi odbacio njihovu žalbu niti bi prvostupanjski sud odbio njihovu tužbu u odnosu na tu točku. Pored navedenog, osporavaju i točku 5. rješenja tuženika navodeći da u konkretnom slučaju ne može biti odlučno što u vrijeme izdavanja građevinske dozvole od **.**.2020. godine, FĆ nije bio uknjiženi vlasnik susjedne nekretnine. Upućuju na članak 116. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19.), prema kojem se dostava javnog poziva strankama vrši na adrese osobama upisanim u zemljišne knjige i na adrese upisane u katastru. Iznose da je notorna činjenica da u Republici Hrvatskoj nije sređeno zemljišnoknjižno stanje te da su u velikom broju slučajeva izvanknjižni vlasnici osobe upisane u katastru. Stoga zaključuju da se poziv za sudjelovanje u postupku izdavanja građevinske dozvole trebao dostaviti osobama, upisanim na susjednim parcelama, na adrese navedene u zemljišnim knjigama i katastru. Ističu da FĆ možda u vrijeme slanja poziva nije bio uknjižen kao vlasnik susjedne parcele u zemljišnim knjigama, ali je bio upisan u katastru kao suposjednik tih parcela u ½ dijela, gdje je bila evidentirana i njegova adresa. Drže da Zakon o gradnji nigdje ne propisuje da u postupku izdavanja građevinske dozvole mogu biti stranke samo zemljišnoknjižni vlasnici. Stoga smatraju da stranke mogu biti i izvanknjižni vlasnici. Osim toga, mišljenja su da je OĆ trebao biti pozvan na dostavu dokaza o vlasništvu obzirom da je nedvojbeno stranka u postupku. Predlažu da se ukine presuda prvostupanjskog suda, poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, kao i građevinska dozvola Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo KLASA:UP/I-361-03/19-01/000232, URBROJ: 2198/01-5-20-0020 od 16. prosinca 2020. Potražuje troškove postupka.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo valjane, argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Naime, prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da prednik tužitelja nije bio ovlaštena osoba za podnošenje prijedloga za obnovu postupka okončanog izdavanjem građevinske dozvole Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo KLASA:UP/I-361-03/19-01/000232, URBROJ: 2198/01-5-20-0020 od 16. prosinca 2020. godine, a kojom se dozvoljava građenje građevine stambene namjene na novoformiranoj građevnoj čestici oznake k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se formira od dijela k. č. br [katastarska čestica] i k. č. br [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina].
7. Odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupka („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21., dalje: ZUP), kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.
8. Tužitelji presudu prvostupanjskog suda smatraju nezakonitim iznoseći prigovor da je njihov prednik FĆ bio ovlaštena osoba za podnošenja prijedloga za obnovu postupka radi nesudjelovanja u postupku izdavanja navedene građevinske dozvole, obzirom da je u to vrijeme bio u katastru upisan kao suposjednik u ½ dijela z.č.br. 1204/1 i 1204/3 k. o. [katastarska općina] koje neposredno graniče s građevnom česticom iz predmetne građevinske dozvole.
9. Međutim, taj žalbeni prigovor je već valjano otklonio prvostupanjski sud obrazlažući da prednik tužitelja FĆ nije niti trebao biti stranka u postupku izdavanja navedene građevinske dozvole u smislu članka 115. stavka 1. Zakona o gradnji, jer u trenutku njezinog izdavanja nije bio uknjižen kao vlasnik niti nositelj stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju je izdana građevinska dozvola čiju obnovu traži.
10. Budući da FĆ nije niti trebao biti stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole čiju obnovu traži, pravilno je njegov prijedlog za obnovu tog postupka odbačen, jer je podnesen od neovlaštene osobe.
11. Uzimajući u obzir navedeno, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je zajednička žalba tužitelja kao nasljednika FĆ trebala biti odbijena, ali to što je odbačena nema utjecaja na drugačiju odluku u ovom sporu niti utječe na ostvarivanje prava tužitelja u odnosu na obnovu postupka okončanog navedenom građevinskom dozvolom.
12. Slijedom navedenog, žalbeni prigovori tužitelja, koji su u bitnome istovjetni prigovorima koje su iznosili u tužbi, s obzirom na činjenice ovog predmeta i pravilnu primjenu materijalnog prava, ne mogu dovesti do drugačije odluke.
13. S obzirom da tužitelji nisu uspjeli u ovom upravnom sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, trebalo odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
14. Trebalo je stoga, pozivom na odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a te članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 20. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
