Poslovni broj: Usž-175/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4619/2023-12 od 22. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se žalba tužiteljice i poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4619/2023-12 od 22. listopada 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/22-04/3, URBROJ: 531-07-1-3-1/1-23- 2 od 25. srpnja 2023.

III. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/17-008/2562, URBROJ: 251-13-32-1/008-21- 4-ŠI od 26. studenog 2021.

IV. Nalaže se tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine naknaditi tužiteljici ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisućudvjestopedeseteura), dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/22-04/3, URBROJ: 531-07-1-3-1/1-23-2 od 25. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/17- 008/2562, URBROJ: 251-13-32-1/008-21- 4-ŠI od 26. studenog 2021. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika od 25. srpnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/17-008/2562, URBROJ: 251-13-32-1/008-21-4-ŠI od 26. studenog 2021. godine.

1.2. Osporavanim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu nezakonito izgrađenu stambenu zgradu u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupnog obujma 778,03 m3 u iznosu od 14.420,43 kuna, prema proračunu troškova komunalnog doprinosa, KLASA: UP/I-363-02/17-008/2562, URBROJ: 251-13-102/009-21-2 od 25. ožujka 2021. godine.

2. Tužiteljica presudu prvostupanjskog suda pobija u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom, osporava da je pravilno utvrđen obveznik predmetne obveze jer je zahtjev za ozakonjenje podnijela osoba različita od tužiteljice, a tužiteljica u tom trenutku nije bila niti vlasnik nekretnine, koju je stekla Ugovorom o kupoprodaji od 23. listopada 2017. godine. Smatra da je, sukladno odredbama Općeg poreznog zakona, nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa, s obzirom na to da je rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno 10. lipnja 2014., a rješenje kojim je utvrđena obveza komunalnog doprinosa doneseno je 26. studenog 2021. godine. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijanom presudom povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

6. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je Odjel za graditeljstvo, Četvrti područni odsjek za graditeljstvo prvostupanjskog tijela zatražio od nadležnog Odjela za komunalne poslove i zelenilo istog tijela obračun komunalnog doprinosa, pri čemu je u prilogu svog dopisa od 2. prosinca 2016. dostavio rješenje o izvedenom stanju od 7. travnja 2014. (pravomoćno od 10. lipnja 2014.), nakon čega je ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem od 26. studenog 2021. tužiteljici utvrđena obveza komunalnog doprinosa prema Proračunu troškova komunalnog doprinosa od 25. ožujka 2021. godine.

7. Po ocjeni ovog Suda, u predmetnom postupku je mjerodavan Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18., 110/18., 32/20., dalje: ZKG/18) koji člankom 83. stavkom 3. propisuje da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Stoga je za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa u konkretnom slučaju mjerodavna odredba članka 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., dalje: OPZ), prema kojoj odredbi rok za utvrđenje obveze zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a, zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, s tim da je nastanak porezne obveze propisan posebnim zakonima.

8. Kako je u konkretnom slučaju rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno 10. lipnja 2014., to je zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2015. i nastupila je 1. siječnja 2021., protekom roka od 6 godina sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a.

9. Stoga je osporavano drugostupanjsko rješenje od 25. srpnja 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 26. studenog 2021., doneseno nakon proteka zastarnog roka, čime je učinjena povreda odredbe članka 108. stavka 1. i članka 109. stavka 3. OPZ-a, sukladno kojoj su na nastup zastare prava na utvrđivanje obveze po službenoj dužnosti, dužna paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.

10. Pored svega navedenog, valja istaknuti da se i u primjeni ranije važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03., - pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.), iako nije izrijekom propisivao prekluzivni rok za utvrđenje obveze komunalnog doprinosa, primjenjuju odredbe OPZ-a o zastari porezne obveze, kako na izvršenje obveze komunalnog doprinosa, tako i na utvrđenje te obveze jer je OPZ-om propisano da se odredbe tog zakona primjenjuju i na druga javna davanja, kakvo je i komunalni doprinos. Takvo shvaćanje u skladu je i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice odluka broj: U zpz 12/2016-8 od 10. rujna 2024. godine). Sukladno navedenom, ovaj Sud se ne može složiti sa shvaćanjem prvostupanjskog suda da u primjeni ZKG/95 nema osnove za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa.

11. Valja istaknuti da, i po ocjeni ovog Suda, nije bilo zakonske zapreke utvrditi obvezu tužiteljici kao vlasnici ozakonjene zgrade, budući da obveza komunalnog doprinosa nije osobna obveza, već prati nekretninu za koju treba platiti komunalni doprinos (tako primjerice i u presudama ovog Suda, poslovni broj: Usž-2383/22-4 od 2. studenog 2023., Usž-3359/23-2 od 21. ožujka 2024.), imajući u vidu odredbu članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje: ZPNIZ), prema kojoj obveza plaćanja komunalnog doprinosa po izvršnosti rješenja o izvedenom stanju, tereti podnositelja zahtjeva odnosno vlasnika zgrade.

12. Međutim, kako je u predmetnoj upravnoj stvari nedvojbeno nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa, ovaj Sud je iz tog razloga usvojio žalbu tužiteljice i poništio presudu prvostupanjskog suda, kao i osporavano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela.

13. Budući da je tužiteljica uspjela u predmetnom upravnom sporu, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, ima pravo na naknadu opravdanih troškova nastalih tijekom i u povodu spora, stoga je tužiteljici dosuđen trošak pristupa na ročište po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku, (1.000,00 EUR uvećano za porez na dodanu vrijednost), koji trošak predstavlja opravdani trošak u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a. Međutim, imajući u vidu sadržaj podneska od 18. lipnja 2024., kojim tužiteljica ponavlja već ranije iznesene prigovore, Sud takav trošak ne smatra opravdanim izdatkom u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a, iz kojeg razloga je zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 2., članka 117. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić