REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-717/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BFT ADRIA d.o.o., Dražice, Obrovac 39, OIB:89999183455, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Margan, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Dražić Karalić, odvjetnica u Vukovaru, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-953/2017- 2 od 5. srpnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-3053/16-12 od 4. travnja 2017., u sjednici održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku platiti iznos od 126.743,26 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kao i trošak parničnog postupka (toč. I.). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.363,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke, dok je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke na način da je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.193,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova do iznosa od 16.363,00 kuna tuženik odbijen.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih i procesnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti. Kod toga treba navesti da je revizijskom sudu revizija tužitelja, koja je podnesena 3. studenoga 2017., dostavljena na odlučivanje tek 10. svibnja 2024.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju sud drugoga stupnja je pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, radi čega je u ovom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije dokazao pretpostavke iz čl. 42. st. 4. i 5. Zakona o zadrugama ("Narodne novine" broj 34/11 - dalje: ZOZ/11) odnosno da je tuženik, kao član Braniteljske zadruge „Agro Dom“, kojoj je tužitelj isporučio robu, zloupotrijebio zakonsku odredbu da kao član zadruge ne odgovara za obveze zadruge.

Naime, prvostupanjski sud zaključuje da okolnost da je tuženik, kao član zadruge, povremeno naručivao robu od tužitelja, koju je tužitelj isporučivao u razdoblju od lipnja 2010. do prosinca 2012, a koju je zadruga dalje prodavala svojim kupcima, nije dostatna za zaključak da se tuženik predstavljao kao osoba koja zastupa braniteljsku zadrugu. Prvostupanjski sud nadalje zaključuje da je tužitelju također moralo biti poznato da je ovlaštena osoba i upravitelj zadruge bio CR, a što proizlazi iz izvatka iz registra.

9. Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP. Naime, drugostupanjski sud je prema stanju spisa utvrdio da su tužbenim zahtjevom obuhvaćene i tražbine koje su dijelom nastale za važenja ranijeg Zakona o zadrugama ("Narodne novine" broj 36/95 - dalje: ZOZ/95) po osnovi sedam izdanih računa u razdoblju od 13. rujna do zaključno 20. veljače 2011.. U odnosu na navedene tražbine drugostupanjski sud je ocijenio da bi u tom dijelu odgovornost tuženika, kao člana zadruge, postojala neovisno od pitanja krivnje, ali ta odgovornost je u smislu čl. 22. ZOZ/95 ograničena, jer za obveze koje se ne mogu namiriti iz imovine zadrugara odgovara zadrugar u skladu sa zakonom i pravilima zadruge.

9.1. Drugostupanjski sud ocjenjuje da iz Ugovora o osnivanju Braniteljske zadruge Agro Dom za proizvodnju i trgovinu proizlazi prema odredbi čl. 5. st. 2. da su za obveze koje se ne mogu zbog nedostatka sredstava podmiriti iz sredstava zadruge, odgovorni zadrugari do visine uloga, a koji je sukladno čl. 6. Ugovora iznosio 1.000,00 kuna. Drugostupanjski sud nadalje zaključuje da bi u vrijeme izdavanja računa za razdoblje od rujna 2010. do zaključno 20. veljače 2011. postojala ograničena odgovornost člana zadruge odnosno tuženika u visini od 1.000,00 kuna, međutim obzirom na istaknuti prigovor zastare i u navedenom dijelu tužbeni zahtjev je ocijenjen neosnovanim.

9.2. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje, obzirom da je posljednji račun izdan s rokom dospijeća 20. veljače 2011., da je predmetna tužba podnesena 26. ožujka 2015., nakon isteka zastarnog roka, obzirom je sukladno čl. 228. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) zastara nastupila 20. veljače 2014.

9.3. Nadalje, drugostupanjski sud ocjenjuje da je u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao ostvarenje pretpostavki iz čl. 42. st. 4. i 5. ZOZ/11 na temelju kojih bi tuženik, kao član zadruge, mogao odgovarati za obveze zadruge.

10. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

11. Revident u reviziji navodeći povrede odredaba parničnog postupka ukazuje na povredu odredbe čl. 300. ZPP, te sadržajno i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP, time što je sud odbio provesti izvođenje predloženog dokaza od strane tužitelja.

12. Sukladno čl. 70. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 25/13 - dalje: ZIDZPP), koji je stupio na snagu 1. travnja 2013., brisan je čl. 300. ZPP. Obzirom da je predmetni postupak pokrenut tužbom 26. ožujka 2015. odredba ZPP u odnosu na koju tužitelj veže počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka nije više bila na snazi.

13. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

14. Slijedom navedenog, u situaciji kad je prvostupanjski sud zaključio da je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke u ovom predmetu te da bi provođenje daljnjih dokaza dovelo do bespredmetnog odugovlačenja postupka, pravilno je odbio preostale dokazne prijedloge tužitelja. Stoga prvostupanjski sud, jednako kao ni drugostupanjski sud, nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP.

15. U odnosu na navode revidenta iznesenih u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Ne može se prihvatiti niti prigovor tužitelja da nije imao pravo na pošteno i pravično suđenje zajamčeno čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ("Narodne novine", broj 18/97, 6/99 i 8/99 - međunarodni ugovori, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija). Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da mu je ujedno povrijeđeno navedeno pravo. Prema shvaćanju ovog suda, tužitelj je imao omogućen pristup sudu te je o svim zahtjevima i navodima stranaka raspravljeno u sudskom postupku, osim toga tužitelj je u konkretnom slučaju ostvario i ustavno pravo na žalbu, podnošenjem iste protiv prvostupanjske presude (čl. 18. Ustava Republike Hrvatske), a time i djelotvoran pravni lijek zajamčen čl. 13. Konvencije.

17. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Sporno je u revizijskom stupnju postupka je li nastupila zastara tužiteljeva potraživanja po računima izdanim za razdoblje od rujna 2010. do zaključno 20. veljače 2011.

19. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje predmetnim Ugovorom o osnivanju Braniteljske zadruge Agro Dom za proizvodnju i trgovinu propisana je supsidijarna odgovornost zadrugara do visine članskog uloga kojeg imaju u zadruzi.

20. Sukladno odredbi čl. 126. st. 2. ZOO kad je rok za zastaru obveze glavnog dužnika dulji od dvije godine, obveza jamca zastarijeva nakon isteka dvije godine od dospjelosti obveze glavnog dužnika, osim kad jamac odgovara solidarno s dužnikom.

21. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na račune izdane za razdoblje od rujna 2010. do zaključno 20. veljače 2011. od posljednjeg računa izdanog sa rokom dospijeća 20. veljače 2011. pa do 26. ožujka 2015., kada je pokrenut predmetni postupak, protekao rok od dvije godine, to je potraživanje tužitelja za navedeno razdoblje prema tuženiku zastarjelo.

22. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug