Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-595/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnice Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić odvjetnice u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb (OIB: 53056966535), koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku broj P-80/2022-20 od 25. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o j e

I Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. Općinskog suda u Osijeku broj P-80/2022-20 od 25. rujna 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba 1. Ugovora o kreditu od 11. listopada 2006., broj ugovora: 528-50-3721070, potvrđen po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka, broj: OU-1.320/06, 12. listopada 2006. sklopljenog između tužiteljice ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB:53056966535 kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak i koja glasi: «„kunska protuvrijednost …. po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja», te se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba 7. istog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:

a) „kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen Korisniku kredita po isplati kredita“, i

b) „preostali dio glavnice kredita u iznosu od CHF …. u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, dospijeva na naplatu ….“

II. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, isplatiti tužiteljici ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.644,27 eur (slovima: dvije tisuće šesto četrdeset četiri eura dvadeset sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 6,20 eura od 10.11.2008. do konačne isplate,

- na iznos od 13,84 eura od 15.1.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 13,23 eura od 11.2.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 8,72 eura od 16.3.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 10,35 eura od 16.4.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 11,15 eura od 18.5.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 6,95 eura od 17.6.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 7,68 eura od 20.7.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 6,32 eura od 10.8.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 8,79 eura od 15.9.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 5,67 eura od 19.10.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 8,05 eura od 23.11.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 9,12 eura od 23.12.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 13,44 eura od 22.1.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 14,92 eura od 22.2.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 19,47 eura od 31.3.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 19,12 eura od 22.4.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 18,39 eura od 24.5.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 27,14 eura od 23.6.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 29,96 eura od 21.7.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 42,63 eura od 31.8.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 42,28 eura od 17.9.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 38,67 eura od 19.10.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 38,91 eura od 19.11.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 59,92 eura od 31.12.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 50,67 eura od 17.1.2011. do konačne isplate,

- na iznos od 46,87 eura od 11.2.2011. do konačne isplate,

- na iznos od 56,48 eura od 18.3.2011. do konačne isplate,

- na iznos od 49,14 eura od 22.4.2011. do konačne isplate,

- na iznos od 69,28 eura od 31.5.2011. do konačne isplate,

- na iznos od 70,35 eura od 20.6.2011. do konačne isplate,

- na iznos od 87,66 eura od 31.7.2011. do konačne isplate,

- na iznos od 90,83 eura od 24.8.2011. do konačne isplate,

- na iznos od 73,91 eura od 19.9.2011. do konačne isplate,

- na iznos od 1.568,16 eura od 25.10.2011. do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva iz točke I. tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela članka 1. Ugovora o kreditu, koji glasi:

„… CHF 23,388.92 … ", kao neosnovanim.“

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 71,63 eura.

II. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, naknaditi tužiteljici ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.927,26 eura (slovima: tisuću devetsto dvadeset sedam eura dvadeset šest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke rješenja.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška parničnog postupka od 6. kolovoza 2024.“

2. Protiv presude i rješenja o troškovima postupka (točka II, III i IV izreke prvostupanjskog rješenja) žalbu je izjavio tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda i rješenje preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva i naknadom parničnih troškova tuženiku ili da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neosnovano tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Nije počinjena ni daljnja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 338. stavka 4. ZPP, jer suprotno neutemeljenim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, obrazložio je koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, te se izjasnio o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora i o njihovim prijedlozima i prigovorima.

5.2. Zbog navedenog, a kako prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi, kao ni u postupku koji je prethodio donošenju te presude nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije uvažena.

6. Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da su stranke 11. listopada 2006. sklopile Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.388,92 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, te je ugovorena otplatna u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća;

- da je predmetni kredit odobren za kupnju vozila;

- da razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita iznosi 2.644,27 eura;

- da su se svi podaci vezano uz kredit rješavali na način da tužiteljica nije o odredbama ugovora mogla pregovarati niti su joj pružena ikakva pojašnjenja o rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF;

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

6.3. Kako su navedene odredbe Ugovora ništetne, a odredbom članka 323. stavka 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužiteljici, preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom početnog tečaja CHF, kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 2.644,27 eura na ime razlike tečaja valute, sve sa zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

7. Neutemeljeno tuženik u žalbi ističe prigovore – da tužiteljica glede spornih ugovornih odredbi nije dokazala da su ispunjene zakonske pretpostavke ništetnosti u smislu odgovarajućih odredbi ZZP, kao i da nije dokazala da se radi o potrošačkom ugovoru.

7.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor - potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno čl. 502.c ZPP. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

7.2. Tuženik u žalbi ističe i prigovor da je tužiteljici trebalo ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa umanjiti za negativne tečajne razlike nastale u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita. Naime, sud prvog stupnja je ispravno uzeo u obzir izračun vještaka koji se odnosi samo na preplate izvršene od strane tužiteljice (pozitivna razlika) s obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju tuženik nije podnio protutužbu, niti je istaknuo prigovor radi prebijanja. U odnosu na ovo sporno pitanje, ovaj sud ukazuje na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. godine koje glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

7.3. Nije u pravu tuženik, ni kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare utužene novčane tražbine na ime povrata preplaćenih anuiteta kredita – jer da je "pogrešan navod suda da zastara nastupa protekom 5 godina od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku kolektivne zaštite".

7.4. Naime, o ovom je pitanju Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Budući da je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF pravomoćno utvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2. veljače 2022. – to nije protekao zastari rok od pet godina iz članka 225. ZOO.

7.5. Stoga je i po nalaženju ovog suda, prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio istaknuti prigovor zastare tuženika, ocijenivši ga neosnovanim.

7.6. Konačno, ne stoji ni žalbeni prigovor tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1115. ZOO, kada je tužiteljici dosudio zatezne kamate od dana stjecanja, jer da je tuženik pošteni stjecatelj, pa da tužiteljici pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos od podnošenja tužbe. Naime, tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP i odredbama ZOO, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.

8. Pravilna je i odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka.

8.1. Naime, pravilan je stav prvostupanjskog suda da trošak pristupa punomoćnika tužiteljice ročištu za objavu odluke, visina koje nagrade je propisana Tbr. 9. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), je opravdani trošak postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP, jer kada je ta radnja uistinu poduzeta po kvalificiranom punomoćniku - odvjetniku, stranci pripada pravo na naknadu tog troška, kao nagrade punomoćniku za poduzetu radnju, na temelju odredbe članka 155. ZPP, i to bez obzira što je zakonom propisano (članak 335. stavak. 9. ZPP) na koji će se način pisani otpravak objavljene odluke dostaviti stranci koja nije pristupila na ročište za objavu odluke. Pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno je povezano sa pravom na pristup sudu (članak 29. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine“ broj 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14), te člankom 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, dostave presude - za koju je pravilo da se izvršava upravo na ročištu za objavu, kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka. Stoga, suprotno mišljenju tuženika stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu (istovjetno pravnom shvaćanju iz rješenja Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 832/2022-2 od 22. ožujka 2023.).

8.2. Nije u pravu tuženik, niti kada u žalbi ističe da je o troškovima postupka prvostupanjski sud trebao donijeti odluku na temelju odredbe članka 158. stavak 1. ZPP. To iz razloga što je tužiteljica u tužbenom zahtjevom iz tužbe potraživala iznos od 20.462,30 kn (sada 2.715,81 eura), a nakon u postupku provedenog dokaza, financijskim vještačenjem iznos od 2.644,27 eura, te povlačenje dijela zahtjeva u visini razlike ta dva iznosa koja iznose 71,63 eura, u konkretnom slučaju ne predstavlja razlog za primjenu odredbe članka 158. ZPP, jer ovaj sud ne nalazi, a niti to tuženik ističe, koji su to troškovi koji su u postupku nastali u svezi tako povučenog dijela tužbenog zahtjeva, pa je pravilno prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP.

9. Slijedom navedenog, a kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, kao neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu, kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka, slijedom čega je na temelju odredbi čl. 368. stavak 1. te čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u točci I. izreke.

10. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka.

U Šibeniku 20. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić