Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-621/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju po punomoći zastupa Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika Erste&Steiermarksiche bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kojeg Damir Metelko odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-287/2021-11 od 28. rujna 2023., u sjednici održanoj dana 20. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-287/2021-11 od 28. rujna 2023., te se predmet vraća mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci, na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5102454028 od 7.lipnja 2005. koja glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500% naknade za iznos kredita, minimalno = 250,00 HRK, obračunate s datumom ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom plasmana. Za slučaj prijevremenom povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata" (točka I. izreke), te naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 429,39 EUR/3.235,24 kn s zakonskom zateznom kamatom od 7. lipnja 2005. (točka II. izreke), iznos od 412,81 EUR/3.110,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 24. svibnja 2011. (točka III. izreke), kao i naknaditi i parnični trošak od 930,34 EUR/7.009,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 28. rujna 2023. (točka III. izreke). Ujedno, rješenjem sadržanim u izreci presude odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti tog suda.
2. Navedenu presudu i rješenje žalbom pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno, istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtijeva troškove sastava i pristojbe žalbe od 350,76 EUR.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu po žalbi tuženika, ovaj sud nalazi da je presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, na što tuženik s pravom ukazuje u žalbi.
6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu zaključenog među strankama 7. lipnja 2005. i zahtjev za isplatu stečenog bez pravne osnove na temelju ništetnosti predmetne odredbe. Tužitelj je tužbu podnio Općinskom sudu u Karlovcu, kao nadležnom sudu mjesta svog prebivališta, te je uz tužbu dostavljen sporni ugovor o kreditu.
7. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom odlučio o predmetu spora, jer je rješenjem sadržanim u izreci, ocijenio neosnovanim u odgovoru na tužbu istaknuti prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti, zbog činjenice da je Ugovorom o kreditu ugovorena nadležnost suda u sjedištu kreditora tj. tuženika. Rješenjem je odbio prigovor mjesne nenadležnosti, nalazeći da je prorogacijska klauzula sadržana u Ugovoru nepoštena u smislu Zakona o zaštiti potrošača i Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, jer o navedenoj odredbi stranke nisu pojedinačno pregovarale, budući da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.
8. Međutim, po shvaćanju ovog suda, ukoliko je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da bi prorogacijska klauzula bila ništetna, tada se ima uzeti da ista ne postoji, a u takvom slučaju se primjenjuju odredbe o nadležnosti propisane ZPP, prema kojima bi u konkretnom slučaju bio izberivo nadležan:
a) prema odredbi članka 46. stavka 1. i članka 48. stavka 1. ZPP – Općinski sud u Rijeci kao sud opće mjesne nadležnosti za tuženika koji u Rijeci ima registrirano sjedište, ili pak
b) Općinski sud u Karlovcu sukladno odredbi članka 59. ZPP po kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te poslovne jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi – ali samo ukoliko je poslovnica upisana u sudski registar kao podružnica tužene (kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gr1-516/07, Gr1-293/21 i dr.).
9. Nakon zaprimanja tužbe, sud ocjenjuje nadležnosti na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate (čl. 15. st. 2. ZPP), a tužiteljica u tužbi, a niti tijekom dosadašnjeg postupka, nije navela da je ugovor sklopljen u registriranoj poslovnici tuženika i u vezi djelatnosti te poslovnice, odnosno podružnice tuženika, te da takva poslovnica odnosno podružnica, postoji kao registrirana u sudskom registru u trenutku podnošenja tužbe, a niti je u tom pravcu predložila izvođenje odgovarajućih dokaza, dok s druge strane tuženik još u odgovoru na tužbu navodi da su u ovom slučaju istovjetni sud čija je nadležnost sporazumno određena i sud čija je nadležnost ustanovljena na temelju navedenih odredbi ZPP.
10. Slijedom navedenoga žalbu tuženika valjalo je uvažiti, te posljedično tome, na temelju članka 369. stavak 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti mjesno nadležnom sudu – Općinskom sudu u Rijeci, na ponovno odlučivanje.
11. Ujedno, kako je zbog ukidanja odluke o glavnoj stvari, za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu o čemu ovisi odluka o naknadi parničnog troška, valjalo je ukinuti prvostupanjsku odluku i u dijelu u kojem odlučeno o naknadi troškova postupka.
12. Odluka iz točke II. izreke, temelji se na odredbi članka 166. st. 3. ZPP.
U Šibeniku 20. svibnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
