Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-217/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Toniu Ivandiću i Katarini Šentija, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Jujnović Lučić Marković d.o.o. iz Zagreba, Strojarska cesta 20/XXIII, protiv tuženika Grada Zagreba iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po generalnom punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku iz Zagreba, Selska cesta 90/B - Hruševačka 3, po generalnoj punomoći I733/08, te umješača Croatia osiguranja d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 1826/2019-29 od 28. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Grada Zagreba kao neosnovana i u pobijanom dijelu pod točkom I, III, IV. i V. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1826/2019-29 od 28. veljače 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, isplatiti tužiteljici IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.500,00 eura (slovima: četiri tisuće petsto eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 19. veljače 2019. do 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana. II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za neimovinsku štetu u iznosu 2.136,58 eura (slovima: dvije tisuće sto trideset šest eura i pedeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama od 19. veljače 2019. do isplate i za imovinsku štetu u iznosu 0,1 euro (slovima: jedan cent).

III Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, isplatiti tužiteljici IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 663,56 eura (slovima: šesto šezdeset tri eura i pedeset šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 28. veljača 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana. IV Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, nadoknaditi parnične troškove tužiteljici IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 1.712,48 eura (slovima: tisuću sedamsto dvanaest eura i četrdeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 28. veljače 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

V Odbija se zahtjev tuženika Grada Zagreba za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.783,18 eura (slovima: tisuću sedamsto osamdeset tri eura i osamnaest centi).“

2. Protiv dijela pod točkom I, III, IV. i V. izreke navedene prvostupanjske presude tuženik je podnio pravovremenu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba i prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu tuženiku troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se upire žalbenim navodima, jer su u obrazloženju pobijane presude navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Nije u pravu tuženik ni kada ističe da se prvostupanjska presuda temelji na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je tužbeni zahtjev kao djelomično osnovan prihvatio.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i to:

- da je 26. ožujka 2018. tužiteljica pri izlasku iz apoteke koja se nalazi pored Trešnjevačkog placa pala na nogostupu udaljenom 10 m od apoteke na Trešnjevci (Tratinska) i 6 metara udaljeno od semafora na raskrižju Tratinske, Krapinske i Vukovarske ulice;

- da je uzrok pada tužiteljice oštećen nogostup;

- da je do štetnog događaja došlo na način da je tužiteljici pri izlasku iz apoteke krećući se prema semaforu, između tramvajske stanice i semafora joj je noga upala u rupu gdje su nedostajale dvije male kamene ploče, zbog čega je pala i zadobila prijelom vrha vanjskog maleola desnog gležnja s pomakom;

- da je od obuće na nogama imala tenisice, a u rukama je imala ručnu torbu;

- da je nakon štetnog događaja pozvala sina MŽ koji ju je odveo u bolnicu, a prije toga je fotografirao mjesto štetnog događaja (list 14 i 16 spisa);

- da je tužiteljica na dan štetnog događaja kirurški i RTG obrađena u Hitnoj službi Klinike za traumatologiju u Zagrebu;

- da je nakon gotovo dva mjeseca po ozljeđivanju tužiteljici skinuta imobilizacija desne potkoljenice, a hodala je uz pomoć štaka gotovo četiri mjeseca;

- da je uslijed ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana te slabijeg intenziteta još narednih 50 dana;

- da je pretrpjela tzv. primarni strah koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti, koji je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, pretrpjela je i tzv. sekundarni strah koji se javlja zbog tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana, a slabijeg intenziteta u trajanju još 50 dana;

- da je uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju kod tužiteljice je došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru 5% zbog stalnih bolova u predjelu desnog gležnja posebno nakon dužeg stajanja ili dužeg hodanja u kojem omjeru trpi duševne bolove;

- da je zbog zaostalog otoka i hiperpigmetacije desnog gležnja tužiteljica naružena u manjem stupnju;

- da je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna u razdoblju od 26. ožujka 2018. do 18. travnja 2018. po 4 sata dnevno, nakon toga dva mjeseca po dva sata dnevno, odnosno ukupno 212 sati.

8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je do štetnog događaja došlo zbog neodržavanja javne površine, nogostupa u gradu Zagrebu, jer je tužiteljica dokazala da je pala zbog toga što je neočekivano nagazila na tu rupu - oštećenje u nogostupu, dok tuženik tijekom postupka nije dokazao krivnju tužiteljice ili njen doprinos štetnom događaju, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava, odredbi u vrijeme štetnog događaja važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 136/15) te pravila o izvanugovornoj odgovornosti za naknadu štete prema čl. 1045. st. 1. u vezi s čl. 1084. Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), tuženiku kao jedinici lokalne samouprave odnosno regionalne uprave, a koji je dužan održavati javne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima na svom području, naložio da tužiteljici naknadi prouzrokovanu štetu, kako neimovinsku tako i imovinsku.

9. Nadalje, isto tako, žalbenim navodima kojima ističe da je održavanje javnih površina u Zagrebu, odnosno trajno obavljanje komunalne djelatnosti osigurao putem trgovačkog društva kojeg je osnovao za tu namjenu, pa da ne odgovara za štetu proizašlu iz eventualnog neobavljanja te djelatnosti, tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude jer tuženik prenošenjem određenih poslova održavanja javnih površina na drugu osobu, pa i na za tu namjenu osnovanu tvrtku, ne može se osloboditi vlastite odgovornosti za moguće propuste u održavanju javnih površina, koji mogu biti razlogom nastanka i realizacije opasnosti od tjelesnih povreda prolaznika, dakle, uzrokom štete kakva je tužiteljici nastala. Takva odgovornost nije utemeljena na samoj činjenici da je nogostup bio oštećen (neravan zbog rupe), nego je za utemeljenje odgovornosti tuženika odlučno da li je propustio poduzeti pravovremene i potrebne mjere uklanjanja uzroka oštećenja nogostupa, koje je u razumnoj mjeri i u primjerenom roku bio dužan poduzeti (osobno ili angažiranjem za to odabrane i kvalificirane osobe – konkretnom slučaju pravne osobe kojoj je prenio nadležnost redovnog održavanja javne površine). Međutim, tuženik nije u postupku dokazao te činjenice, a iz izvedenih dokaza proizlazi da je predmetna javna površina naknadno i sanirana.

10. Pravilno je prvostupanjski sud, cijeneći težinu i vrstu povreda tužiteljice u štetnom događaju (prijelom vrha vanjskog maleola desnog gležnja s pomakom), kao i trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te umanjenja životnih aktivnosti, stupanj naruženosti kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom – pravilnom primjenom odredbi iz članka 1046., članka 1095. stavak 1. i članka 1100. ZOO utvrdio i dosudio visinu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje u iznosu od 4.500,00 eura, kao i imovinske štete za pruženu tuđu njegu i pomoć u iznosu od 663,56 eura, koja je naknada u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđenje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u pravnom shvaćanju Građanskog odjela tog suda od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su- IV-47/2020-5.

10.1. Suprotno navodima žalbe izmjena Orijentacijskih kriterija nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva plaćanje neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, te da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku. To stoga što je odredbom čl. 1103 ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa osoba odgovorna za štetu koja nije tada isplatila naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može se osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

11. Neosnovano tuženik smatra da je pri obračunu parničnog troška, trošak svake pojedine radnje trebalo obračunavati prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja tih radnji. Naime, kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarifa) koja se primjenjuje od 25. studenog 2023., a kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 2,00 eura treba primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je zahtjev za naknadu parničnog troška stavljen 16. siječnja 2024., dakle nakon stupanja na snagu Tarife 138/23, to je pravilno prvostupanjski sud dosudio parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eura i za radnje poduzete prije izmjene vrijednosti boda.

12. Kako, dakle, tuženik žalbom nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, to je žalbu kao neosnovanu valjalo odbiti (članak 368. stavak 1. ZPP) i potvrditi prvostupanjsku presudu.

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbama članaka 166. st. 1. i 154. stavak 1. ZPP, s obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom postupku.

U Šibeniku 20. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić