Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-136/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B2 KAPITAL d.o.o. OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. Osijek, protiv tuženika VS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Periću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-146/2019-36 od 1. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025. ,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika VS kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-146/2019-36 od 1. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I – Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Mirjana Popovac br. Ovrv-13224/2018 od 20. prosinca 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 7.177,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 4.966,73 EUR od 5. prosinca 2018., pa do isplate, s tim da zatezne kamate teku do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II - Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, koje je donio javni bilježnik Mirjana Popovac br. Ovrv-13224/2018 od 20. prosinca 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 149,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 110,82 EUR od 5. prosinca 2018. do isplate, te se u ovom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

III – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.155,17 EUR sa zateznim kamatama od 1. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.“

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno, istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Ujedno traži i naknadu troškova žalbenog postupka. Iako tuženik u žalbi navodi kako pobija presudu prvog stupnja u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi parnične troškove tužitelju, pa je ovaj sud uzeo sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) da tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se neosnovano poziva tuženik, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza i to svakog pojedinačno i svih dokaza zajedno. Na temelju predloženih dokaza sud odlučuje koje će od njih provesti radi utvrđivanja činjeničnog stanja, a prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju to i učinio i u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke.

8. Predmet spora je isplata po osnovi nepodmirenog duga tuženika nastalog korištenjem MasterCard kartice.

9. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika pokrenuo ovršni postupak prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, te je kod javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita, ishodio rješenje o ovrsi poslovni broj

Ovrv-13224/2018 od 20. prosinca 2018.;

- da je tuženik tada kao ovršenik protiv tog rješenja o ovrsi izjavio prigovor;

- da je postupak nastavljen u parnici, stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-13224/2018 od 20. prosinca 2018.;

- da je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik naveo kako nije ni u kakvom pravnom odnosu sa ovrhovoditeljem, osporio je osnovu i visinu potraživanja te opreza radi istaknuo prigovor zastare;

- da je sud uvidom u pristupnicu od 15. srpnja 2009. (list 18 spisa) utvrdio da je tuženik od Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (koja je kasnije promijenila naziv u Addiko Bank d.d.) zatražio za sebe izdavanje MasterCard Gold kartice te je potpisivanjem pristupnice prihvatio bančina Opća pravila i uvjete izdavanja i korištenja MasterCard Gold kartice (dalje: OPU). Prihvaćanjem zahtjeva iz pristupnice dogovoren je limit od 40.000,00 kuna i izdavanje obavijesti o učinjenim troškovima svakog 10-og u mjesecu;

- da je u poslovnim knjigama tužitelja evidentirano dugovanje tuženika prema tužitelju (uz navođenje prethodnog vjerovnika Addiko Bank d.d.) na dan 5. prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 55.206,08 kuna koje dugovanje se sastoji od: glavnice od 37.421,82 kuna, kamata od 1.278,65 kuna, zateznih kamata od 15.670,61 kuna te "ostalih potraživanja" u iznosu od 835,00 kuna;

- da sukladno OPU banka jednom mjesečno korisniku kartice dostavlja obavijest o učinjenim transakcijama te je korisnik dužan podmiriti nastale obveze u iznosu navedenom u obavijesti i do datuma dospijeća sukladno platnom nalogu priloženom u obavijesti;

- da je predmetni ugovor Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. raskinula odnosno otkazala dopisom od 7. veljače 2014. upućenom tuženiku preporučenom pošiljkom, a primitak koje tuženik osporava;

- da tuženik nije ni tvrdio niti dokazao da je nakon otkaza 7. veljače 2014. vršio plaćanja predmetnom karticom, te nije bilo plaćanja karticom nakon 7. veljače 2014.;

- da je tuženik posljednje podmirenje dugovanja obavio plaćanjem iznosa od 5.657,93 kuna 10. kolovoza 2012.;

- da je Addiko Bank d.d. predmetnu tražbinu, koju je imala prema tuženiku, ustupila tužitelju ugovorom o ustupu tražbina od 24. listopada 2014. ovjerenim 7. rujna 2016. (list 34-37);

- da je financijskim vještačenjem po vještakinji Anisiji Bešlić (prema pisanom nalazu od 7.9.2022.) utvrđeno na dan raskida ugovora sveukupno dugovanje od 41.977,99 kuna od čega je glavnica 37.421,82 kuna, zatezne kamate do 10. siječnja 2014. su iznosile 3.721,17 kuna te dospjela naknada 835,00 kuna;

- da bi zatezne kamate na glavnicu od 37.421,82 kuna za razdoblje od 25.10. listopada 2014. (dan nakon otkupa potraživanja) do 4. prosinca 2018. (dan prije sastavljanja izvatka iz poslovnih knjiga) iznosile 12.938,75 kuna;

- da bi zatezne kamate na trošak od 835,00 kuna za razdoblje od 25. listopada 2014. do 4. prosinca 2018. iznosile 288,72 kuna;

-da je stanje duga na dan 5. prosinca 2018. bilo 55.205,46 kuna što je zbroj navedenih iznosa od 37.421,82 kn, 835,00 kn, 3.721,17 kn, 12.938,75 kn i 288,72 kn, kamate navedene u izvatku iz poslovnih knjiga odnose se na dugovanje iz korištenja kartice i troška opomene, a za period od 24. listopada 2014. do 14. prosinca 2018. te zakonske zatezne kamate do 10. veljače 2014.;

- da je potraživanje u iznosima od 37.421,82 kn/4.966,73 eura (glavnica), 12.938,75 kn/1.717,27 eura (kamate obračunate na glavnicu nakon otkupa tražbine) i 3.721,17 kn/493,88 eura (zatezne kamate obračunate za razdoblje prije otkaza) tj. ukupno 54.081,74 kn/7.177,88 eura osnovano jer prema čl.9.ZOO i odredbama ugovora s OPU-om tužitelj ima pravo naplatiti glavnicu, a temeljem čl.29.st.1.ZOO i zatezne kamate;

- da od dana raskida ugovora do dana izrade vještva, tuženik nije podmirivao utužena dugovanja.

10. Na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan. Takva utvrđenja suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj viši sud.

11. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zahtjev tužitelja ocijenio je osnovanim i prihvatio uz pravno shvaćanje da je ugovorom o cesiji banka ustupila nenaplaćene tražbine tužitelju, slijedom čega je prigovor tuženika da prema njemu ne postoji potraživanje tužitelja, pravilno ocijenio neosnovanim, jer je prema odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO) banka mogla prenijeti na drugog svoje potraživanje i za to joj nije bio potreban pristanak tuženika kao dužnika (čl. 82. ZOO). U smislu odredbe čl. 80. do 84. ZOO, ustup tražbine je prijenos otuđive tražbine dosadašnjeg vjerovnika (ustupitelja-cedenta) na novog vjerovnika (primatelja-cesionara), a dužnik (cesus) i dalje ostaje isti. Dakle, promjenom vjerovnika nije promijenjen sadržaj obveznog odnosa, odnosno identitet obveznog odnosa ostaje isti. Cesionar, da bi uspio u sporu mora dokazati da je cedent bio vjerovnik prenesene tražbine koju je ugovorom o cesiji prenio na cesionara. Dakle, da bi treća osoba (tužitelj) mogla zahtijevati od dužnika ispunjenje njegove obveze, prenesene ugovorom o cesiji, on mora dokazati postojanje te obveze, tj. mora dokazati da je osoba koja je cesionaru ustupila tražbinu (cedent) imala tražbinu prema cesusu. Pri tom je pravno neodlučno da li je cesionar platio cedentu za ustup tražbine, jer navedeno ni na koji način ne utječe na cesusa – dužnika, ovdje tuženika.

12. Člankom 9. ZOO propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i da je odgovoran za njeno ispunjenje. Prvostupanjski sud je utvrdio da osnovano tužitelj potražuje od tuženika isplatu nepodmirenog dugovanja nastalog korištenjem i kupnjom putem MasterCard kartice. Dospjele kamate ovlašten je tužitelj obračunati i zahtijevati u kapitaliziranom obliku, slijedom čega su mu i dosuđene, a kako zatezne kamate na glavni dug i dalje teku do isplate, to su tužitelju iste dosuđene na iznos od 4.966,73 eura.

13. Odredbom čl. 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Uvidom u Obavijest o otkazu ugovora od 7. veljače 2014. utvrđeno je da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. obavijestila tuženika da u skladu sa OUP, jer tuženik nije izvršio povrat dospjelog iskorištenog iznosa, odnosno zbog neplaćenog dugovanja otkazuje Ugovor o izdavanju i korištenju MC Gold kartice, a tada je cjelokupna tražbina i dospjela na naplatu. S obzirom da je potraživanje utuženo 30. siječnja 2019., dakle unutar zastarnog roka, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da prigovor zastare nije osnovan.

13.1. Pri tom je pravilno pravno shvaćanje suda prvog stupnja izraženo u točki 5.3. obrazloženja prvostupanjske presude glede načina dostave obavijesti o otkazu ugovora, koja je poslana tuženiku u skladu sa OPU, te odredbama ZOO, jer banka nema obvezu (a niti mogućnosti) dostavu obavljati u skladu sa odredbama ZPP, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

14. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP).

15. Zbog navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP) kao zakonitu.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilno donesena na temelju čl. 154. st. 5. ZPP u svezi s čl. 155. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje: Tarifa) te sukladno postavljenim zahtjevima.

17. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Šibeniku 20. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić