Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-376/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Plančić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Tonija Šantića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru pod brojem P-703/2019 od dana 8. veljače 2023. godine, u sjednici održanoj dana 20. svibnja 2025. godine
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženice, te se u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke, kao i u dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom IV. izreke, ukida presuda Općinskog suda u Zadru pod brojem P-703/2019 od dana 8. veljače 2023. godine i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Odluku o parničnom trošku žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je Ugovor o kreditu broj 306-301/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključen između pok. KN i tuženice, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak, sa zahtjevom da vrati tužiteljici iznos od 21.008,31 eur zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos, u razdoblju od 16. lipnja 2005. godine do 3. travnja 2018. godine, a kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka I. izreke), te je prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 3.1. Ugovora o kreditu broj 306-301/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine te da su nezakonite donesene odluke tuženice o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna i odredba o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužiteljica i njen prednik nisu bili dužni plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženica izvršila kao i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su izvršene nakon 27. travnja 2005. godine, te je obvezana tuženica da u roku od 15 dana isplati-vrati tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 394,21 eur (što odgovara iznosu od 2.970,18 kuna) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose od dana dospijeća do isplate, u razdoblju od 30. travnja 2010. godine do 31.prosinca 2013. godine, kako je to pobliže navedeno u izreci presude, te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 1.955,55 eura (što da odgovara iznosu od 14.734,08 kuna) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, u razdoblju od 31. kolovoza 2005. godine do 31. kolovoza 2015. godine, kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka II. izreke), te je u preostalom dijelu, preko dosuđenog, za iznos od 206,84 eura (1.558,40 kuna) zajedno sa zateznim kamatama, eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (točka III. izreke), a tuženici naloženo da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.380,55 eura (što odgovara iznosu od 17.936,25 kuna), dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).
2. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke i u odluci o parničnom trošku pod točkom IV. izreke, žalbu je podnijela tuženica, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška, podredno, da uvaži žalbu i pobijanu presudu u tom dijelu ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Tužiteljica je u ovom postupku, tužbom podnesenom dana 25. ožujka 2019. godine postavila manifestacijski zahtjev iz članka 186. b ZPP, zatražila u glavnom tužbenom zahtjevu utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o kreditu broj 306-301/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljen dana 27. travnja 2005. godine između njenog pravnog prednika KN i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Rijeka (dalje: Ugovor o kreditu), te kao eventualni tužbeni zahtjev i isplatu, te uz tvrdnju da Ugovor o kreditu sadrži nepoštene i uslijed toga ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli kojom se glavnica veže uz tečaj švicarskog franka (CHF), o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i u odnosu na koje nije obaviještena o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti kao i eventualni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbu o valutnoj klauzuli uz zahtjev za isplatu, bez navođenja novčanih iznosa, navodeći da će određeni tužbeni zahtjev postaviti po dostavi tražene dokumentacije tuženice i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te je nakon provedenog financijskog vještačenja postavila određeni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 21.008,31 eur po osnovi ništetnosti cijelog ugovora sa pripadajućim zateznim kamatama, te iznosa od 601,05 eura sa zateznim kamatama iz osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te iznosa od 1.955,55 eura iz osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj kod isplate glavnice uz tečaj švicarskog franka (CHF).
6. Iz podatka spisa proizlazi da je po raspravnom rješenju suda od dana 15. rujna 2022. godine (kada je zaključen i prethodni postupak) tuženica dostavila traženu dokumentaciju dana 22. rujna 2020. godine nakon čega je rješenjem od dana 14. studenog 2022. godine, sud odredio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, da je vještak dostavio nalaz i mišljenje sudu dana 19. studenog 2022. godine, a tužiteljica potom postavila određeni zahtjev za isplatu podneskom od 21. prosinca 2022. godine.
7. Prema razlozima presude, prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je ugovor o kreditu broj: 306-301/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, kao stambeni kredit sklopljen dana 27. travnja 2005. godine između pravnog prednika tužiteljice, sada pokojnog supruga KN, kao korisnika kredita i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Rijeka,
- da je kredit odobren s rokom otplate do 31. svibnja 2020. godine u jednakim mjesečnim anuitetima od 161,58 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan plaćanja,
- da je u članku 3. Ugovora ugovorena kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,25%, time da je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke (članak 6.),
- da se dakle, radi o stambenom kreditu, te da prednik tužiteljice, sada pok. KN, ima status potrošača jer je kao fizička osoba sklopio pravni posao radi realizacije namjenskog kredita u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, njegovoj obrtničkoj ili poduzetničkoj djelatnosti,
- da je prema rješenju o nasljeđivanju donesenom od strane javnog bilježnika Mile Fajdić u Gospiću broj O-1331/17, UPP/OS-344/17 jedina nasljednica iza KN, umrlog **.**.2017., ovdje tužiteljica,
- da je prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke tuženica predniku tužiteljice na temelju predmetnog ugovora o kreditu uplatila iznos od 95.621,09 kuna,
- da iznos potraživanja tužiteljice prema tuženici na osnovi razlike preplaćenih anuiteta uslijed promjene kamatne stope iznosi 601,05 eura, a promjene tečaja za CHF iznosi ukupno 1.955,55 eura, koji se odnosi samo na pozitivne razlike,
- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. godine utvrđeno, da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje,
- da iz predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj ugovora niti je imala utjecaja na povećanje kamatne stope što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice,
- da nije nastupila zastara potraživanja,
- da su parnične stranke, odnosno kao kreditor Hypo Alpe-Adria d.d. Rijeka, koja banka je bila stranka u kolektivnom sporu, dana 21. siječnja 2016. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine broj 107/15) kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate na dan 30. rujna 2015. godine u iznosu od 206,84 eura, a što da odgovara iznosu od 1.558,40 kuna (točka 16. i 26.3. obrazloženja),
- da je prema nalazu i mišljenju vještaka tuženica uslijed povećanja kamatnih stopa više obračunala u odnosu na početnu kamatnu stopu i promjenu tečaja CHF iznos od 2.556, 60 eura, od čega po osnovi promjenjive kamatne stope iznos od 601,05 eur, a po osnovi valutne klauzule iznos od 1. 955, 55 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir samo pozitivne razlike tečaja,
- da je iznos od 601,05 eura više uplaćenog po osnovu promjenjive kamatne stope, umanjen za iznos preplate iz postupka konverzije od 206,84 eura, te da je tužiteljicu trebalo obešteti za preostali iznos od 394,21 eur iz tog osnova, te iznos od 1.955,55 eura iz osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli,
- da je neosnovan prigovor zastare potraživanja, jer zastrani rok da teče od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 30. siječnja 2020. godine.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da se tužiteljica sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu od dana 14. studenog 2015. godine kojim je provedena konverzija nije izričito i informirano odrekla svojih prava (presuda Suda EU broj: C-118/17 i broj: C-452/18), a niti je ostvarila zaštitu koju jamči Direktiva 93/14 EU od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima donesena sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država članica, koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača, i to na način da tuženik vrati ono što je tužitelju naplaćeno na temelju ništavih odredbi osnovnog ugovora, te je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 394,21 eur iz osnova nepripadno plaćenog iznosa zbog promjene kamatnih stopa kao razlike između obveze tužiteljice prema prvom otplatnom planu i stvarno plaćenog po tom osnovu i iznosa preplate utvrđene u postupku konverzije na temelju Dodatka ugovoru o kreditu od dana u iznosu od 206,84 eura, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 1.955,55 eura iz osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno promjene tečaja CHF.
9. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor zastare potraživanja, jer je ništetnost ugovornih odredbi utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. godine, koja je u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/2013 od dana 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine, te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 25. ožujka 2019. godine – to za tužiteljicu nije protekao zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje: ZOO).
10. Neosnovani su prigovori žalbe tuženice iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer prvostupanjska presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP koju tuženica obrazlaže time da je prvostupanjski sud neosnovano i neobrazloženo odbio sve prigovore tuženice na nalaz i mišljenje vještaka bez da je na adekvatan način obrazložio razloge odbijanja, a niti je takve primjedbe vještak otklonio na glavnoj raspravi, budući da tuženica inzistirajući da se nalaz i mišljenje izrade izračunom po promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na kunske kredite ističe prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i u odnosu na pitanje tzv. "negativne razlike tečaja" za koje traži da vještak umanji utvrđene iznose, a što također nije relevantno za ocjenu valjanosti provedenog vještačenja, kao ni za ocjenu pravilnosti postupanja prvostupanjskog suda glede mogućnosti raspravljanja tuženice, niti u situaciji da je pravilno utvrđeno postojanje osnova potraživanja za isplatu (ništetnost spornih odredbi Ugovora o kreditu), jer se radi o prigovoru pogrešne primjene materijalnog prava i s tim u vezi nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koji također nije osnovan, budući da tuženica ujedno ne ističe da je podnijela protutužbu ili istaknula prigovor prijeboja, kao ni procesno pravni prigovor radi prebijanja.
11. Međutim, predmet razmatranja u ovom žalbenom postupku početno je pitanje postojanja pravnog osnova za tražene isplate koje, pozivajući se na nepotpuno obeštećenje u utuženom razdoblju traži tužiteljica, jer tuženica u žalbi ističe da je činjenično stanje u pobijanoj presudi u odnosu na pravni osnov zahtjeva za isplatu ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je prvostupanjski sud, sukladno pravnom stanovištu sadržanom u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 5458/2021 od dana 30. lipnja 2022. godine, ocjenjujući ga nepotrebnim za utvrđivanje odlučnih činjenica, pogrešno odustao od dokaznog prijedloga tuženice za saslušanje svjedokinje CN na sve okolnosti sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i dogovaranja odredbi Ugovora (predloženu u odgovoru na tužbu) na okolnost dogovaranja svih bitnih odredbi Ugovora o kreditu, a prije solemnizacije predmetnog ugovora, a kod kojeg je dokaznog prijedloga tuženica izričito ustrajala i na zadnjem ročištu rasprave dana 27. veljače 2023. godine. Naime, u odluci Ustavnog suda RH broj U-III-5458/2021 od dana 30. lipnja 2022. godine zauzeto je pravno shvaćanje da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača – ovdje prednika tužiteljice – u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a koje okolnosti nisu bile predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu, o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o valutnoj klauzuli vezanoj baš uz CHF (mogućim rizicima fluktuacije tečaja CHF), kao i egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na promjenu kamatne stope, slijedom čega s pravom tuženica u žalbi ističe da je činjenično stanje, zbog pogrešne odluke suda da se u konačnici odbije navedeni dokazni prijedlog kao nepotreban, ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
11.1. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je navedena svjedokinja pozvana na ročište rasprave dana 27. siječnja 2023. godine i da je konstatirano da se poziv vratio sa naznakom "obaviješten, nije podignuo", dakle, da dostava nije obavljena, a nakon čega je prvostupanjski sud odbio taj dokazni prijedlog.
12. U odnosu na prigovore žalbe koji se odnose na dokazni prijedlog za saslušanje javnog bilježnika, za razliku od bankovne službenice ovlaštene za postupak pregovaranja koji prethodi sklapanju ugovora o kreditu, javni bilježnik nema potrebna ekonomska znanja o egzaktnim parametrima i metodama izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorne kamate, te valutne klauzule, pa odbijanje izvođenja tog dokaza, nije od utjecaja na utvrđivanje odlučnih činjenica ovog spora.
13. Nadalje, ukoliko u nastavku postupka prvostupanjski sud na pouzdan način utvrdi da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu ništetne, potrebno je imati u vidu da u postupku nije sporno da je prednik tužiteljice (a i sama tužiteljica kao sudužnik Ugovora o kreditu) prihvatio ponudu i zaključio Aneks ugovora o kreditu broj: 306-301/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od dana 27. travnja 2005. godine, sklopljenog dana 14. studenog 2015. godine (list 34-36 spisa, dalje: Aneksa ugovora o kreditu), čije izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15) ne osporava, slijedom čega tako zaključen Dodatak proizvodi i određene pravne učinke, na koje su prednik tužiteljice, a proizlazilo bi i tužiteljica kao sudužnik, pristali svojom voljom, a o iznosu preplate i sporazumu istih da se preplata koristi za namirenje budućih anuiteta, izjasnio se i vještak, saslušan i na glavnoj raspravi.
14. Ujedno, kako prvostupanjski sud zaključuje da sklapanjem Dodatka, odnosno Aneksa ugovora o kreditu tužiteljica i pored utvrđene preplate u iznosu od 206,84 eura, nije u cijelosti obeštećena, te djelomično prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 394, 21 eur iz osnova nepripadno plaćenog iznosa zbog promjena kamatnih stopa kao razlike između obveze tužiteljice prema prvom otplatnom planu i stvarno plaćenog iznosa po tom osnovu i iznosa preplate utvrđene u postupku konverzije na temelju Dodatka ugovoru o kreditu u iznosu od 206,84 eura, kao i zahtjeva za isplatu iznosa od 1.955,55 eura iz osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno promjeni tečaja CHF, ukoliko bi u se u nastavku postupka sporne odredbe ugovora utvrdile ništetnim, napominje se da bi u pogledu materijalno pravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15, u tom slučaju, obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog ugovora, prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, kao i da je u tom pravcu Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od dana 20. prosinca 2022. godine zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19. c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. ZOO, na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19. c ZID ZPK/15 obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije."
15. Stoga je žalbu tuženice trebalo uvažiti, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 370. ZPP).
16. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, imajući u vidu primjedbe ovog ukidnog rješenja, ponovnim izvođenjem dokaza, te posebno izvođenjem dokaza saslušanjem svjedokinje CN, utvrditi odlučne činjenice o kojima ovisi prethodno pitanje ništetnosti spornih odredbi ugovora, te zavisno od toga i odlučne činjenice za donošenje odluke o isplati, imajući u vidu pravne učinke sklopljenog Aneksa ugovora o kreditu koje se odnose na utvrđeni iznos preplate u postupku konverzije, da bi potom pravilnom primjenom materijalnog prava, bio u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.
17. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.
18. U odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke i pod točkom III. izreke, te u odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom IV. izreke, jer nije pobijana žalbom, prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.
U Šibeniku, 20. svibnja 2025. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Marta Plančić
