REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-234/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Mišević, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-680/2024-2 od 28. svibnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-1194/2021-24 od 20. studenoga 2023., u sjednici održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-680/2024-2 od 28. svibnja 2024., te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da tuženik nije ovlašten provoditi naplatu potraživanja iz Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom br.: [broj depozita]/2005 sklopljenog 3. ožujka 2005., kao i da tužitelj nije dužan plaćati temeljem istog i to sve preko mjesečnog iznosa od ugovorenog anuiteta od 155,63 CHF, utvrđenog prvim otplatnim planom tuženika, a obračunato prema srednjem tečaju CHF u odnosu na HRK Slavonske banke d.d. Osijek na dan isplate kredita (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 3.091,97 eura/23.296,45 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom (toč. II.), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen (toč. III.).

2. Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i II. izreke na način da je u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja (toč. I.). Odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka (toč. II.), te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 311,08 eura (toč. III.).

3. Rješenjem ovoga suda br. Revd-4934/2024-2 od 27. studenoga 2024. tužitelju je dopušteno izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava – prava na pravično suđenje (pravo na obrazloženu sudsku odluku) iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje: Konvencija).

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu drugostupanjsku presudu i dosudi troškovi revizijskog postupka tužitelju.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija tužitelja je osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Tužitelj u reviziji ističe da su mu pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđena temeljna ustavna i konvencijska prava i to pravo na pravično suđenje – obrazloženu sudsku odluku iz čl. 29. st. 1. Ustava, te pravo na pošteno suđenje u smislu čl. 6. st. 1. Konvencije.

9. Pri tome tužitelj posebno ističe da tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo postavljeno pitanje pravnog interesa tužitelja na deklaratornu pravnu zaštitu, da se pitanje pravnog interesa nije preispitivalo od strane prvostupanjskog suda, a niti je tuženik osporio pravo tužitelja da traži takvu vrstu pravne zaštite. Tek je drugostupanjski sud ocijenio da tužitelju takva vrsta zaštite ne pripada, a da prije toga tužitelju nije bilo omogućeno da se očituje glede tog pitanja. Stoga tužitelj smatra da je time povrijeđeno i pravo tužitelja na kontradiktorno raspravljanje. Pri tome se tužitelj poziva i na praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje ESLJP) u predmetima Clinique des Acacias i drugi protiv Francuske, br. 65399/01 od 12. listopada 2005., te Čepek protiv Češke Republike br. 9815/10 od 5. rujna 2013.

10. Uvidom u spis utvrđeno je da je u ranijem tijeku postupka prvostupanjski sud - Općinski sud u Osijeku presudom br. P.1993/2019-18 od 19. travnja 2021. u toč. II. odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da tuženik nije ovlašten provoditi naplatu potraživanja iz Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom, a da tužitelj nije dužan plaćati temeljem istoga više od 155,63 CHF, kako je to utvrđeno prvim otplatnim planom tuženika od 3. ožujka 2005.

11. Drugostupanjski sud Županijski sud u Zagrebu je odlukom Gž-2506/2021-2 od 16. studenoga 2021. prihvatio u tom dijelu žalbu tužitelja, te je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u tom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

12. Odmah treba napomenuti da u toj ukidnoj odluci drugostupanjski sud nije problematizirao pitanje ima li tužitelj pravo na deklaratornu pravnu zaštitu, već je u tom dijelu prvostupanjska presuda bila ukinuta zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, ocjenjujući da tužitelj ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe.

14. Iz sadržaja obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je tuženik u žalbi tvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, tj. da je došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva, jer da je prvostupanjski sud odlučio o zahtjevu od kojeg je tužitelj formalno odustao. Osim toga, tvrdnja tuženika je bila da je sud povrijedio načelo otvorenog pravosuđenja u smislu čl. 219. st. 2. ZPP, te da je u tom dijelu zahtjev tužitelja nejasan, a isto tako tuženik ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije.

15. U pobijanoj drugostupanjskoj presudi drugostupanjski sud otklanja da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 12. ZPP, jer je kod spornog zahtjeva tužitelj ostao na raspravi održanoj 24. ožujka 2021., te je isti ponovio u podnesku od 24. siječnja 2023. Isto tako otklanja kao neosnovanim i prigovor promašene pasivne legitimacije.

16. Međutim, drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija zahtjev tužitelja smatrajući da tužitelj nema pravni interes za traženje deklaratorne pravne zaštite, već da zahtjev može ostvariti samo kondemnatornom tužbom.

17. Osnovano revident u reviziji ukazuje da mu je postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na obrazloženu sudsku odluku iz čl. 29. st. 1. Ustava, odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije.

18. Naime, tužitelju je tužbeni zahtjev meritorno odbijen, jer je drugostupanjski sud ocijenio da tužitelj nema pravo na deklaratornu pravnu zaštitu, što znači da nema pravni interes za traženje deklaratorne pravne zaštite. Prema odredbi čl. 187. st. 2. ZPP tužba na utvrđenje može se podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Pri tome se ispitivanje postojanja pravnog interesa može ispitivati samo u postupku pred prvostupanjskim sudom u smislu odredbe čl. 288. st. 2. ZPP, a drugostupanjski sud nije ovlašten u žalbenom stadiju postupka ispitivati pravni interes. To tim više što tuženik u konkretnom slučaju niti u žalbi ne ističe da tužitelj nema pravo na podnošenje deklaratorne tužbe. Takvo shvaćanje zauzeo je u nizu odluka revizijskog suda i to Rev- 2620/2014-2 od 26. siječnja 2016., Rev-573/2022-2 od 7. lipnja 2022., Rev-1133/2020- 2 od 2. veljače 2021. i dr.

19. Kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje, to drugostupanjski sud više nije imao ovlasti ocijeniti ima li tužitelj pravo samo na kondemnatornu pravnu zaštitu. Naime, zbog nepostojanja pravnog interesa tužba tužitelja je trebala biti odbačena, a ne meritorno odbijena.

20. Osim toga, tužitelju je na taj način onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer mu drugostupanjski sud nije dao mogućnost da se izjasni o ovom pravnom pitanju, pa osnovano tužitelj ukazuje da bi se radilo o „odluci iznenađenja“. To tim više što tuženik niti u jednom trenutku nije osporio pravo tužitelja na deklaratornu pravnu zaštitu.

21. Stoga, revizijski sud smatra da je pobijanom drugostupanjskom presudom tužitelju povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 187. st. 2. i čl. 288. st. 2. ZPP, radi čega je valjalo prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.

22. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te ponovno odlučiti o žalbi tuženika, te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

23. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci u smislu odredbe čl. 166. ZPP.

Zagreb, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug