Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-236/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovine predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Tučepi, zastupane po punomoćniku Slavku Pavloviću Lučiću, odvjetniku iz Makarske, protiv tuženika 1. VL, [adresa], 2. tužene PL, [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 3. tužene VLZ, [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]), svi zastupani po punomoćniku Marku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, radi činidbe, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1230/20-17 od 2. ožujka 2023., 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba 1. tuženika VL, 2. tužene PL i 3. tužene VLZ i žalba 1. tuženika VL kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1230/20-17 od 2. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da sa nerazvrstane ceste u [adresa], koja razdvaja dijelove [adresa] i [adresa] i koja je na presliku orto-foto položajnog nacrta označena žutom bojom, ukloniti betonski zid dužine 6,02 m koji je izgrađen na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] čiji je položaj na tom zemljištu prikazan na skici vještaka geodezije Perice Puljića od 06. kolovoza 2014. godine crvenom linijom koja se proteže točkama A-B. Naloženo je tuženicima da naknade tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.736,55 eura / 35.687,50 kn.

2. Protiv presude tuženici su uložili žalbu pobijajući presudu u cijelosti smatrajući istu nezakonitom i neosnovanom. Presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o troškovima postupka. Počinjenje bitnih povreda odredaba postupka tuženi pronalaze u postupanju raspravnog suca koji je propustio tijekom postupka utvrditi točno o kakvoj se nekretnini radi. Put koji se tužbom i presudom naziva nerazvrstana cesta to nije, već je to privatna imovina i to od prednika tuženika. Ukazuje se da je propušteno postupiti po ranijoj ukidnoj odluci, odnosno točno utvrditi odlučne činjenice i otkloniti brojna proturječja, koja su se tijekom postupka ukazala u svezi utvrđivanja odlučnih činjenica, posebno radi li se u konkretnom slučaju o nerazvrstanoj cesti. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ogleda se u činjenici da je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazima nekih svjedoka, dok bez obrazloženja otklanja vjeru iskazima svjedoka koji su potvrđivali sve navode tuženih. Žalbom je ukazano na brojne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali i pogrešne primjene materijalnog prava, pa se predlaže preinačiti odluku na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno da se tužba odbije i tužiteljicu obveže na snašanje troškova postupka tuženima.

2.1. Protiv pobijane presudu osobno je žalbu podnio 1. tuženik VL navodeći da istu pobija u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o trošku postupka. Ukazuje na brojna proturječja u svezi navođenja iskaza pojedinih svjedoka i tuženika iz čijih iskaza, po njegovom mišljenju, prvostupanjski sud nije vjerno prenio ono što su o relevantnim činjenicama iskazivali. U konkretnom slučaju radi se o sustavnom maltretiranju, o čemu su tuženi dostavili brojnu dokumentaciju uključujući i fotografije. Smatra da je od početka bilo razvidno da tužbu treba odbaciti, s obzirom na svjedočenje načelnika OL. Sud nije jednakom pažnjom utvrđivao činjenice koje idu u prilog tuženiku, kao što se radi o činjenicama koji idu u prilog tužitelja, pa se ukazuje na brojna proturječja. Tužitelj je podnio tužbu zbog nemogućnosti prolaska vozila, iako brojni svjedoci svjedoče o tome da vozila prolaze. Predlaže se preinačiti presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje, ali pred drugog suca, sve uz zahtjev za naknadom troškova postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlažu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalbe nisu osnovane.

4.1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-930/24-2 od 22. siječnja 2025. prihvaćena je revizija tužiteljice te je ukinuto rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj Gž-565/23-2 od 31. svibnja 2023. i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima pobijana presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama. Na žalbene navode valja reći da temeljem čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

6. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je potrebno činjenično stanje za pravilno presuđenje prijepora, nakon što je proveo sve potrebne i predložene dokaze za utvrđivanje spornih činjenica.

7. U obrazloženju pobijane odluke, prvostupanjski sud je između ostalog naveo:

- da tužiteljica tužbom traži uklanjanje betonskog zida izgrađenog na dijelu nerazvrstane ceste, koja predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tužiteljice

- da su u izgradnji novog betonskog zida sudjelovali tuženik, odnosno njegov sada pok. otac KL

- da je utvrđena pasivna legitimacija kako tuženika VL osobno, a tako i kao nasljednika pok. oca KL, pa tako i pasivna legitimacija tuženica PL i VLZ kao nasljednica sada pok. KL

- da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka mjernika Perice Puljića utvrđeno da je predmet nalaza betonski zid sagrađen u [adresa] na predjelu zv. [adresa], te je u istom utvrđeno da prijašnji i sadašnji zid imaju zajedničku točku B, pa da u istoj nije bilo pomak, da je novi zid duži za 25 cm, te je zarotiran oko točke B prema zapadu, da je duljina starog zida bila 5,55 m, a novog 6,02 m

- da je utvrđeno da je ranija Mjesna zajednica Tučepi zapadno od spornog betonskog zida asfaltirala put prije 1984. godine

- da se put koristio za prometovanje raznih vrsta vozila

- da je utvrđeno da je opisani asfaltni put priveden svrsi, u konkretnom slučaju javnoj svrsi, a koji asfaltni put se evidentno koristio i koristi za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koji je pristupačan većem broju korisnika

- da navedeni asfaltni put, sukladno čl. 131. st. 1. Zakona o cestama, koji nije razvrstan kao javna cesta u smislu ovog Zakona, predstavlja nerazvrstanu cestu, koja predstavlja javno dobro u općoj uporabi

- da upis spornog zemljišta u zemljišnoj knjizi kao nerazvrstane ceste u konkretnom slučaju nema konstitutivni učinak za stjecanje tog statusa pored činjenice da je ono postala nerazvrstana cesta po samom zakonu

- da nerazvrstana cesta ima pravni status javnog dobra u općoj uporabni koje je u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem, području se nalazi, pa su upravljanje, financiranje i zaštita nerazvrstanih cesta stavljeni u nadležnost te jedinice lokalne samouprave

- da je propisano da se ceste, koje na dan stupanja na snagu Zakona o cestama (20. 7. 2011.), se koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog zakona, postaju nerazvrstane ceste

- da nekretnine koje su nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., predstavljaju javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze

- da je iz očitovanja Županijske uprave za ceste Split od 11. ožujka 2011. utvrđeno da predmetna pristupna cesta nije razvrstana kao javna cesta, te da samim time ima status nerazvrstane ceste

- da prijeporni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na skici mjerničkog vještaka omeđen slovima A-B-C koji je zahvaćen novoizgrađenim zidom zajedno s dijelom iste čestice koji se nalazi sjeverno i zapadno od tog zida, predstavlja dio pristupne ceste koja vodi do stambenih građevina na području [adresa]

- da je iz iskaza svjedoka, ali i tuženika utvrđeno da se prijeporno zemljište odavno koristi kao pristupna cesta do okolnih kuća, te da ju i oni još od 1970. godine koriste za pristup do svoje kuće

- da svjedoci i tuženici potvrđuju da se sporno zemljište kao nerazvrstana cesta koristi unatrag 40 godina i da se kao takvo koristilo 1. siječnja 1997. godine

- da je nerazvrstana cesta u [adresa] koja razdvaja dijelove [adresa] i [adresa], čiji sastavni dio predstavlja i sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stupanjem na snagu Zakona o cestama po sili zakona postala vlasništvo tužitelja, pa da je aktivno legitimiran za postavljanje zahtjeva za zaštitu na način kako je navedeno u tužbi

- da su tuženik odnosno njegov pok. otac KL srušili stari betonski zid koji se nalazio na nekretnini tuženika, dok su novi sporni betonski zid pomaknuli više zapadno, te na taj način ušli u prostor opisane nerazvrstane asfaltne ceste

- da nerazvrstana cesta predstavljala javno dobro u općoj uporabi, koja je u vlasništvu Općine [adresa] i koja je stoga kao vlasnik navedene javne površine ovlaštena tražiti uklanjanje spornog betonskog zida, koji evidentno sprečava prolazak navedenom cestom većim vozilima (kamionima i slično), a otežava i normalan prolazak i osobnim automobilima

- da okolnost što su na realnom dijelu ceste na kojem su tuženici izgradili zid, ujedno upisani u zemljišnoj knjizi kao vlasnici, ne znači ujedno da su oni vlasnici tog dijela ceste

- da za pravni status nerazvrstane ceste, nije bitno da li su nekretnine na kojima se ista nalazi i dalje vode upisane kao vlasništvo neke fizičke ili pravne osobe

- da je dio predmetne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je izgrađen sporni betonski zid na predjelu [adresa] nedvojbeno priveden svrsi u smislu izgradnje asfaltnog puta

- da tužitelj posjeduje valjanu osnovu za uklanjanje spornog betonskog zida izgrađenog na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na skici prikazanog slovima A-B, kako je zatraženo tužbenim zahtjevom.

8. Na žalbene navode, treba reći da prema odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24), sudovi odlučuju u sporovima o temeljnim pravima i obvezama čovjeka, o pravima i obvezama Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te o pravima i obvezama drugih pravnih osoba, izriču kazne i druge mjere počiniteljima kaznenih djela i prekršaja utvrđenih zakonom i drugim propisima, odlučuju o zakonitosti općih i pojedinačnih akata javnopravnih tijela, rješavaju sporove o osobnim odnosima građana, radne, trgovačke, imovinske i druge građanskopravne sporove te odlučuju u drugim pravnim stvarima kad je to zakonom određeno, pa je za rješavanje spora kojeg kao tužitelj pokreće jedinica lokalne samouprave, radi zaštite svog vlasništva na nerazvrstanoj cesti koja se nalazi na njenom području nadležan sud.

9. Pobijanom presudom naloženo je tuženicima sa nerazvrstane ceste u [adresa], koja razdvaja dijelove [adresa] i [adresa] i koja je na presliku orto-foto položajnog nacrta označena žutom bojom, ukloniti betonski zid dužine 6,02 m koji je izgrađen na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] čiji je položaj na tom zemljištu prikazan na skici vještaka geodezije Perice Puljića od 6. kolovoza 2014. crvenom linijom koja se proteže točkama A-B. U konkretnoj pravnoj stvari radi se o vlasničkoj tužbi tužiteljice (čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 94/17 - dalje: ZVDSP), koja je vlasništvo nerazvrstane ceste stekla na temelju zakona sukladno odredbi čl. 131. Zakona o cestama (''Narodne novine'', broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22 - dalje: ZC) kao jedinica lokalne uprave na čijem području se ta nerazvrstana cesta nalazi. Temeljem čl. 35. ZVDSP-a, javna dobra jesu objekti stvarnih prava te predstavljaju imovinu, odnosno vlasništvo države - Republike Hrvatske i drugih pravnih osoba javnog prava te se s obzirom na namjenu razlikuju javna dobra u općoj uporabi (čl. 35. st. 4. ZVDSP-a), javna dobra u javnoj uporabi (čl. 35. st. 5. ZVDSP-a) te javna dobra koja nisu namijenjena ni za opću niti za javnu uporabu (čl. 35. st. 6. ZVDSP-a). Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnog prava koji su nositelji prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije što drugo određeno (čl. 35. st. 1. ZVDSP-a).

10. U konkretnom slučaju, tužiteljica tužbom protiv tuženika traži uklanjanje betonskog zida izgrađenog na dijelu nerazvrstane ceste, koja predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tužiteljice. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, pozivom na odredbu čl. 131. st. 1. Zakona o cestama (''Narodne novine'', broj 84/11), prema kojemu ceste koje na dan stupanja na snagu tog Zakona (20. srpnja 2011.) se koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog zakona, postaju nerazvrstane ceste, dok prema st. 7. tog članka nekretnine koje su prema tom zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997. predstavljaju javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Prvostupanjski sud je utvrdio da je sporni dio čestice u uporabi kao prilazni put objektima, odnosno nerazvrstana cesta prije 1. siječnja 1997., pa bez obzira što tužiteljica nije u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica, da je ona stekla pravo vlasništva sukladno odredbi čl. 131. st. 7. ZC-a, kao jedinica lokalne uprave na čijem području se ta nerazvrstana cesta, javno dobro u općoj uporabi, nalazi. Nerazvrstane ceste prema odredbama ZC-a imaju pravni status javnih dobara u općoj uporabi, one jesu objekti stvarnih prava u smislu čl. 35. ZVDSP- a pa mogu biti i objektom zaštite vlasništva kakvu propisuje čl. 162. ZVDSP-a.

11. Temeljem čl. 162. st. 1. ZVDSP-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, a što je ovdje tužiteljica i dokazala. Temeljem čl. 131. st. 1. ZC ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste. Temeljem čl. 131. st. 7. ZC nekretnine koje su prema ovom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Zbog svega navedenog prvostupanjski sud pravilno smatra da je tužiteljica ovlaštena tražiti uklanjanje spornog betonskog zida, za koji je utvrđeno da sprečava prolazak cestom većim vozilima.

12. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) te sukladno konačno postavljenim zahtjevima. Sud u žalbenom postupku, ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

13. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbe tuženika kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

14. Tuženima nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer su njihove žalbe odbijene kao neosnovane (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina