REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-732/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TĆ, vlasnika obrta [obrt]“, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Raspudić, odvjetnik u Opatiji, Vladimira Nazora 3, protiv tuženika OLMA-ZAGREB d.o.o., OIB 37932722105, Zagreb, Vitasovićeva poljana 1, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Tabak, odvjetnik u Zagrebu, Trg kralja Petra Svačića 17, radi isplate iznosa od 37.887,24 EUR, odlučujući o tuženikovoj i tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-329/2022- 37 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-329/2022 od 24. studenog 2022., kojim je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

II. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-329/2022-37 od 17. prosinca 2024. u točkama I., III. i IV. izreke te se predmet vraća na ponovno suđenje stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

III. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-329/2022-37 od 17. prosinca 2024. naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 37.887,24 EUR sa zateznim kamatama od 10. kolovoza 2021. do isplate po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore (točka I. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati iznos od 2.593,22 EUR sa zateznim kamatama od 10. kolovoza 2021. do isplate po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.737,91 EUR (točka III. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.395,57 EUR (točka IV. izreke).

2. Prvostupanjski sud u presudi u bitnome navodi da je tuženik prodao tužitelju AdBlue tekućinu neodgovarajuće kvalitete pa da je u smislu odredbe članka 401. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) prodao tužitelju stvar s materijalnim nedostatkom. Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđuje da je zbog ulijevanja predmetnog AdBlue sredstva u tužiteljeva motorna vozila i strojeve nastala šteta na modulu za doziranje Adblue tekućine (pumpi), dozatoru AdBlue tekućine (brizgaljke) te SCR katalizatoru, a da su ostala oštećenja na vozilima i strojevima nastala budući da je tužitelj koristio predmetna vozila i strojeve nakon što je na njihovim kontrolnim pločama signalizirana greška u radu SCR sustava. Utvrđuje da šteta koja je nastala zbog daljnjeg korištenja vozila i strojeva nakon signaliziranja greške u SCR sustavu nije uzeta u obzir prilikom odmjeravanja štete. Zaključuje da tužitelj na temelju odredbe članka 410. stavka 2. ZOO-a u vezi s odredbama članka 1085. stavka 2. i članka 1090. ZOO-a ima pravo na naknadu nastale štete. Navodi da je tužitelju nastala šteta na vozilima i strojevima u visini od 37.887,24 EUR (bez PDV-a), a da je predmetna šteta dospjela 10. kolovoza 2021.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točkama I. i III. izreke. U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda. Ukazuje da se u predmetnom slučaju ne radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu pa da dolazi do primjene odredbe članka 52. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), nego se radi o ugovornoj odgovornosti za štetu. Smatra da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Ukazuje na to da tužitelj nije dokazao uzročno – posljedičnu vezu između predmetne AdBlue tekućine koju je tuženik isporučio tužitelju i nastalih oštećenja na tužiteljevim vozilima i strojevima. Ističe da je provedeno prometno vještačenje na okolnost uzročno – posljedične veze i visine štete, dok je tužitelj predlagao strojarsko vještačenje. Ukazuje na to da je vještak, koji je specijaliziran za cestovni promet i procjenu motornih vozila provođenjem ovog vještačenja izašao iz područja svoje ekspertize. Navodi da je u svom nalazu i mišljenju vještak naveo da su oštećenja nastala na tužiteljevim vozilima i strojevima najvjerojatnije nastala na modulu za doziranje Adblue tekućine (pumpi), dozatoru AdBlue tekućine (brizgaljke) te SCR katalizatoru, a da vještak pritom nije niti pregledao ta vozila i strojeve niti je za takva nagađanja imao uporišta u spisu. Smatra da je AdBlue sredstvo bilo odgovarajuće kvalitete. Ističe da nije jasno kako je došlo do umanjenja imovine tužitelja ako nije platio popravak oštećenja. Ukazuje na to da je tužitelj propustio u osiguranju dokaza utvrditi eventualna oštećenja na vozilima, a da se ona zbog proteka vremena više ne mogu utvrditi. Ukazuje da dosuđena naknada štete uključuje porez na dodanu vrijednost (PDV), a da tužitelj na njega nema pravo. Prigovara tijeku dosuđenih zateznih kamata. Obrazlaže da je sud dosudio tužitelju štetu prema cijenama iz 2024. godine, dok je tužitelju priznao zatezne kamate od 10. kolovoza 2021. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 902,52 EUR.

4. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u odnosu na odluku o troškovima postupka. Prvenstveno ističe da zadnjeg dana isteka roka za žalbu (2. siječnja 2025.) tužiteljev punomoćnik nije bio u mogućnosti poslati žalbu budući da sustav e-Komunikacije nije bio u funkciji. U prilog svojim navodima dostavlja potvrdu o nedostupnosti e-Komunikacije i e-mail korespondenciju punomoćnika sa službom podrške Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije. Ovaj sud prihvaća tužiteljevu žalbu budući da iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da je tužitelj bio onemogućen poslati predmetnu žalbu u zakonskom roku, a da ju je podnio odmah sljedeći dan, nakon prestanka razloga spriječenosti.

5. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjer uspjeha stranaka u sporu, odnosno da je propustio ocijeniti njihov uspjeh kvalitativno i kvantitativno. Ukazuje na to da je uspjeh tuženika u ovoj pravnoj stvari neznatan pa da je sud trebao primijeniti odredbu članka 154. stavka 5. ZPP-a. Također, smatra da je sud propustio pri određivanju troškova uzeti u obzir odredbu članka 154. stavka 3. u vezi s odredbom članka 156. stavka 1. ZPP-a. Ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio priznati tužitelju troškove putovanja na relaciji [adresa] u iznosu od 150,00 EUR. Ukazuje na to da je predmetni trošak bio potreban i nužan za dolazak na mjesto gdje se provodio očevid.

6. Tuženikova žalba je osnovana.

7. Tužiteljeva žalba je osnovana, ali ne iz razloga na koje upire tužitelj.

8. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je presuda nepravilna i nezakonita jer je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, a materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 37.887,24 EUR na ime naknade štete, koja je nastala na tužiteljevim vozilima i strojevima uslijed ulijevanja nekvalitetne AdBlue tekućine, koju je tužitelj kupio od tuženika.

10. U odnosu na tuženikovu žalbu ukazuje se kako slijedi.

11. Pravilno tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda. Naime, odredbom članka 52. stavka 1. ZPP-a propisano je da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Međutim, u konkretnom slučaju ne radi se o izvanugovornoj odgovornosti za štetu. Predmetna šteta proizašla je iz ugovora o kupoprodaji sporne AdBlue tekućine, odnosno šteta je nastala zbog materijalnih nedostataka kupljene AdBlue tekućine (manjka kvalitete). Dakle, šteta proizlazi iz ugovora o kupoprodaji predmetne tekućine pa se ovdje radi o ugovornoj odgovornosti za štetu. Stoga se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba članka 52. stavka 1. ZPP-a, nego se primjenjuje odredba članka 48. stavka 1. ZPP-a, kojom je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Budući da se registrirano sjedište tuženika nalazi u Zagrebu, za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan je Trgovački sud u Zagrebu na temelju odredbe članka 48. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 6. točke IX. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj 67/18 i 21/22). Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Nadalje, osnovano tuženik u žalbi ukazuje na to da je prvostupanjski sud proveo prometno vještačenje, odnosno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu vozila, dok je tužitelj tijekom postupka na okolnost uzročno – posljedične veze i visine štete predložio provođenje strojarskog vještačenja. Dokazni prijedlog provođenja prometnog vještačenja stranke nisu predložile tijekom postupka, a sud je u skladu s odredbom članka 7. stavka 2. ZPP-a ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP-a).

13. Prema ocjeni ovog suda na temelju dokumentacije u spisu, provedenih dokaza te nalaza i mišljenja prometnog vještaka (list 171. do 182. spisa i 207. do 210. spisa) ne može se sa sigurnošću zaključiti koja je točno šteta nastala na tužiteljevim vozilima i strojevima. Naime, osnovano tuženik u žalbi ukazuje na to da je predmetna šteta na tužiteljevim vozilima i strojevima nastupila 2021. i da na njima nije provedeno osiguranje dokaza. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je, nakon što su vozila i strojevi na kontrolnoj ploči signalizirala grešku u SCR sustavu, tužitelj nastavio voziti ta vozila i strojeve još narednih mjesec dana. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da su u radnim nalozima i servisnim izvještajima navedeni i oni kvarovi koji su uzrokovani dugotrajnim radom vozila nakon signaliziranja grešaka u SCR sustavu, a da je ulijevanje neispravne AdBlue tekućine najvjerojatnije uzrokovalo kvar na modulu za doziranje Adblue tekućine (pumpi), dozatoru AdBlue tekućine (brizgaljki) te SCR katalizatoru tih vozila i strojeva. Drugim riječima, vještak pretpostavlja da su zbog neispravne AdBlue tekućine na tužiteljevim vozilima i strojevima prvenstveno mogli nastati kvarovi na modulu za doziranje Adblue tekućine (pumpi), dozatoru AdBlue tekućine (brizgaljki) te SCR katalizatoru, a da su ostali kvarovi nastali zbog toga što je tužitelj još mjesec dana upravljao vozilima i strojevima sa neispravnim SRC sustavom umjesto da ih je odmah predao u servis na popravak.

14. Slijedom navedenog, ovaj sud ne može sa sigurnošću prihvatiti, odnosno utvrditi činjenicu da je na svim tužiteljevim vozilima i strojevima došlo do kvara na modulu za doziranje Adblue tekućine (pumpi), dozatoru AdBlue tekućine (brizgaljki) te SCR katalizatoru, a kako je to zaključio prvostupanjski sud. Takav zaključak prvostupanjskog suda u ovom trenutku je u proturječnosti s ispravama u spisu i s provedenim dokazima. Time je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

15. Budući da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud samoinicijativno proveo prometno vještačenje iako stranke to nisu predložile, a ne strojarsko vještačenje kako je predlagao tužitelj te s obzirom na to da se nakon provedenog prometnog vještačenja ne može sa sigurnošću utvrditi koja je točno šteta nastala tuženiku i u kojem opsegu pa posljedično ni visina štete, ovaj sud je stajališta da je radi točnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno provesti predloženo strojarsko vještačenje.

16. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je prihvatio procjenu vještaka o nastaloj šteti u visini od 37.887,24 EUR i da je u toj procjeni izostavljen PDV. Prvostupanjski sud je u navedenom iznosu prihvatio tužiteljev tužbeni zahtjev. Međutim, uvidom u nalaz i mišljenje vještaka (list 181. spisa), ovaj sud nalazi da je vještak u svoju procjenu u iznosu od 37.887,24 EUR uključio PDV, što je u proturječnosti s navodima prvostupanjskog suda u obrazloženju presude.

17. Pravilno tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odredio tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos predmetne štete. Naime, u skladu s odredbom članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Pri tome razlikujemo situaciju kada je oštećenik štetu sam otklonio prije donošenja sudske odluke pa zahtijeva naknadu učinjenog troška radi popravka štete (plaćen trošak popravka), od situacije gdje šteta nije reparirana, odnosno gdje se naknada štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. U konkretnom slučaju, tužitelj tijekom postupka tvrdi da je popravio štetu na oštećenim vozilima i strojevima i o tome dostavlja radne naloge i servisne izvještaje. Međutim, u spisu se ne nalazi dokaz je li trošak popravka zaista plaćen, kada je plaćen niti u kojem je iznosu plaćen pa da bi zatezne kamate tekle od dana kada je učinjen trošak popravka, tj. od dana kada je tužitelj platio popravak predmetnih vozila i strojeva.

18. Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju naknadu utužene štete prema procjeni vještaka, odnosno naknadu prema cijenama u vrijeme donošenja pobijane sudske presude. Slijedom navedenog, zatezne kamate na tako dosuđeni iznos nenovčane imovinske štete teku od dana donošenja prvostupanjske presude.

19. Slijedom svega iznesenog, na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu, a kako je odlučeno u točki

II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

20. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti presudu i u dijelu odluke o parničnom trošku. Stoga tužiteljeva žalba protiv odluke o troškovima postupka nije posebno razmatrana budući da će se o ukupnim troškovima parničnog postupka odlučiti u konačnoj odluci, a ovisno o odluci o glavnoj stvari.

21. U ponovnom suđenju nadležni sud će dopuniti dokazni postupak kako je naprijed ukazano te će nakon toga donijeti pravilnu i zakonitu presudu, u skladu s odredbama članka 338. ZPP-a.

22. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a ostavljeno je da sud o troškovima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci, a kako je odlučeno u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb,19. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Saganić