REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1680/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ART-GRADITELJSTVO d.o.o., Zagreb, Vučak 28, OIB: 58842814429, kojeg zastupa punomoćnik Saša Čačić, odvjetnik u Vinkovcima, J. Dalmatinca 20, protiv protivnika osiguranja IVICOM CONSULTING d.o.o., Zagreb, Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 20778515767, kojeg zastupaju punomoćnici Mladen Prka i Matea Gadža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i Partneri d.o.o., Zagreb, radi osiguranja nenovčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-40/2025 od 18. veljače 2025., 19. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba protivnika osiguranja IVICOM CONSULTING d.o.o. i ukida rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-40/2025 od 18. veljače 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima postupka sud će odlučiti u novoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-40/2025 od 18. veljače 2025. radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja usmjerene na zabranu naplate po sredstvima osiguranja koja je predlagatelj osigurana predao protivniku osiguranja na ime osiguranja kvalitetno izvedenih građevinskih radova, i to Garancije broj 5402329029 od 22. veljače 2023. izdane od Erste&Steiermarkische Bank d.d. na iznos od 650.706,65 eur, Bjanko zadužnice na iznos od 500.000,00 kn ovjerene od javnog bilježnika pod poslovnim brojem OV-17139/19 i zadužnice na iznos od 145.606,02 eur ovjerene od javnog bilježnika Dubravke Rakitičan iz Zagreba, Samoborska cesta 344, pod poslovnim brojem OV-1707/24, određena je privremena mjera kojom je u točki I. izreke naloženo Erste&Steiermarkische Bank d.d. da uskrati, obustavi naplatu Garancije broj 5402329029 od 22. veljače 2023. izdane od Erste&Steiermarkische Bank d.d. na iznos od 650.706,65 eur, u korist protivnika osiguranja. Točkom II. izreke zabranjeno je protivniku osiguranja podnijeti na naplatu bjanko zadužnicu broja ovjere OV-17139/19 i zadužnicu broj ovjere OV-1707/24. Točkom III. izreke određen je rok od 30 dana protivniku osiguranja za pokretanje parničnog postupka radi opravdanja privremene mjere. Točkom IV. izreke riješeno je da mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pokrenutog radi opravdanja privremene mjere, u točki V. izreke utvrđeno je da žalba ne odgađa izvršenje, a točkom VI. izreke naloženo je protivniku osiguranja naknaditi predlagatelju osiguranja troškove izdavanja ove mjere.

2. U obrazloženju prvostupanjski sud u bitnom iznosi navode iz prijedloga za određivanje privremene mjere o višegodišnjem poslovnom odnosu stranaka koji je zasnovan Ugovorom i dopunama Ugovora sklopljenog 27. svibnja 2020. i njegovog dodatka, te Ugovorom o izvođenju građevinskih radova na području CHS i OSBL od 5. listopada 2021. i devet dodataka tom ugovoru od kojih je zadnji sklopljen 17. ožujka 2024., predmet kojeg je izvođenje građevinskih radova koje se predlagatelj obvezao izvesti na lokaciji Rafinerija Rijeka u vlasništvu društva INA d.d. Sud navodi da predlagatelj obrazlaže kako je investitor u projektu rekonstrukcije i modernizacije Rafinerije Rijeka društvo Ina d.d., glavni izvoditelj radova društvo KT-Kinetic Tehnology SPA iz Republike Italije, naručitelj radova protivnik osiguranja a izvođač predlagatelj, kao i da je na projektu sudjelovalo nekoliko desetaka izvođača čiji radovi su se preklapali. Predlagatelj navodi da je izvršio radove vrijednost puno veće od ugovorene naknade, a da mu je protivnik osiguranja neosnovano podnio zahtjev za naknadu štete i račun za naknadu štete u iznosu od 1.433.456,74 eur, s obrazloženjem da je izvođač prekršio ugovorene rokove izvođenja radova dok predlagatelj nije kriv niti je mogao utjecati na procese koji su uzrok kašnjenja protivnika je upozorio da neće moći završiti projekt u željenim i planiranim rokovima. Predlagatelj navodi da je sredstva osiguranja na koja se odnosi predmeta privremena mjera predao protivniku osiguranja radi osiguranja kvalitetno izvedenih radova i izvršenja u rokovima utvrđenim terminskim planom. Budući da je protivnik osiguranja dopisom od 13. veljače 2025., naslova Finalno upozorenje o neizvršavanju ugovornih obveza i dostava obračuna ugovorne kazne obavijestio protivnika osiguranja o aktiviranju bankarske garancije, naplata bi rezultirala blokadom računa predlagatelja osiguranja i u konačnici brisanjem iz sudskog registra. Predlagatelj ima novougovorenih poslova u vrijednosti od 25 milijuna eura stoga za protivnika osiguranja nema opasnosti da u slučaju da dokaže osnovanost svog zahtjeva ne bi imao iz čega naplatiti.

3. Obrazlažući svoju odluku o prijedlogu prvostupanjski sud poziva se na odredbu članka 341. stavka 2. i članka 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ) i navodi da prihvaća na razini potrebne vjerojatnosti činjenične tvrdnje predlagatelja budući da su potkrijepljene ispravama u spisu. Ocjenom dopisa protivnika osiguranja od 13. veljače 2025. sud je utvrdio da je protivnik osiguranja aktivirao sredstva osiguranja uz što ističe da će naplatiti i ugovornu kaznu i nastalu štetu, što smatra protivnim odredbi članaka 350. i 353. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) jer je protivnik osiguranja primio dio ispunjenja obveze a uz to kumulira ugovornu kaznu, navodnu štetu čiji iznos i osnovu tek treba dokazati i sredstva osiguranja tražbine. Dalje sud naglašava da se na osnovi eventualno pretrpljene štete ne može izdati račun, iz čega izvodi zaključak da protivnik osiguranja ima namjeru nedopušteno i protivno odredbama mjerodavnog prava višestruko naplatiti štetu od predlagatelja, koja još nije dokazana u sudskom postupku.

4. Ocjenu da je predlagatelj učinio vjerojatnim da bi mu nastala nenadoknadiva šteta sud obrazlaže navodom da se ovdje radi o velikom iznosu koji bi zasigurno prouzročio takvu štetu te da postoji realna opasnost da bi predlagatelj uslijed navedenog mogao završiti u stečaju.

5. Smatra da za protivnika osiguranja nema opasnosti da se ne bi imao iz čega naplatiti u slučaju osnovanosti zahtjeva s obzirom na mogućnosti naplate koje mu stoje na raspolaganju.

6. Posebno navodi da je uzeo u obzir i to što predlagatelj ima novougovorene poslove na drugim projektima u vrijednosti od 25 milijuna eura pa bi odlaskom predlagatelja u stečaj bili pogođeni i drugi poslovni subjekti koji su s njim sklopili ugovore o izvođenju radova.

7. Protiv rješenja žalbu je podnio protivnik osiguranja zbog žalbenih razloga bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da pobijano rješenje preinači, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

8. U žalbi navodi da je nejasno iz kojeg razloga je sud na pokretanje parnice radi opravdanja predmetne privremene mjere uputio protivnika osiguranja s obzirom na odredbu članka 351. stavka 1. OZ-a prema kojoj je sud dužan uputu izreći predlagatelju. Smatra da su zaključci suda o odlučnim činjenicama netočni i proturječni stanju spisa te da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim kako postojanje nenovčane tražbine radi osiguranja koje je predložena mjera tako niti jednu od alternativno postavljenih pretpostavki. U odnosu na vjerojatnost postojanja tražbine prvenstveno navodi da tražbina za koju predlagatelj u prijedlogu navodi da je usmjerena na utvrđenje da protivniku osiguranja nije prouzročio štetu sadržanu u njegovu zahtjevu, ne predstavlja tražbinu u smislu odredbe članka 269. ZOO-a i članka 2. stavka 1. OZ-a, uz što predlagatelj nije ničim dokazao da nije prouzročio štetu već iz prijedloga proizlazi suprotno. Dalje navodi da je predlagatelj protivniku osiguranja sredstva osiguranja na koja se odnosi prijedlog predao sukladno odredbama Ugovora o izvođenju građevinskih radova na području CHS i OSBL sklopljenog 5. listopada 2021. kojim se obvezao radove izvoditi prema terminskom planu aktivnosti. Kako je izvođač kasnio s radovima, protivnik osiguranja pisanim i usmenim putem upozoravao ga je na kršenje ugovornih obveza no predlagatelj nije ubrzao dinamiku izvođenja radova niti angažirao dodatne resurse. Koristeći pravo iz odredbe članka 60. Ugovora protivnik osiguranja angažirao je dodatne resurse zbog čega mu je nastala šteta u iznosu od 1.433.456,74 eur. Predmetnu bankarsku garanciju protivnik je podnio na naplatu, a potom ju povukao s naplate u tijeku pregovora s predlagateljem koji ga je uvjeravao da će početi izvršavati svoje ugovorne obveze. S obzirom na navedeno, smatra da pored nesporne činjenice da predlagatelj nije obveze ispunio u roku on nije učinio vjerojatnim da tražbina u vezi s kojom su zadužnice izdane nije niti nastala ili da je prestala. U vezi sa zabranom naplate bankarske garancije protivnik osiguranja navodi da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da prema protivniku osiguranja nema neispunjenih obveza. Smatra da kod bankarske garancije na poziv banka mora korisniku isplatiti naznačeni iznos bez obzira je li poziv na plaćanje opravdan i bez potrebe da korisnik nešto dokazuje. Navodi da je predlagatelj samo paušalno naveo da je mjera potrebna jer će bez njenog određivanja otići u stečaj i jer ima ugovorene poslove u vrijednosti od 25 milijuna eura, no o tim navodima nije priložio dokaze a sam sadržaj tih navoda je u proturječju. Smatra da je nejasan zaključak suda da za protivnika osiguranja nema opasnosti da bi imao iz čega naplatiti svoju tražbinu, kad iz bankarske garancije proizlazi da vrijedi do 1. lipnja 2025. Ističe da sud odluku nije obrazložio, da u obrazloženju ne navodi razloge o ocjeni vjerojatnosti tražbine predlagatelja osiguranja već ispituje postojanje tražbine protivnika osiguranja koja je nesumnjivo nastala u skladu s odredbom članka 60. Ugovora. Također smatra pogrešnim utvrđenje suda da protivnik osiguranja ima namjeru nedopušteno i protivno odredbama mjerodavnog prava višestruko naplatiti štetu dok još nije utvrđena u sudskom postupku. Predlagatelj osiguranja temeljem odredbi članaka 54. i 60. Ugovora ima pravo na naknadu štete zbog kašnjenja predlagatelja u izvođenju radova te mu je predlagatelj radi osiguranja te tražbine i predao sredstva osiguranja. Isto tako pogrešnim cijeni navod da će protivnik osiguranja protivno zakonu naplatiti ugovornu kaznu i naknadu štete, jer je takva kumulacija dopuštena kako prema odredbama Ugovora tako i Zakona o obveznim odnosima.

9. U odgovoru na žalbu predlagatelj navodi da je u točki III. izreke pobijanog rješenja počinjena pogreška u pisanju. Navodi da mu protivnik nije isplatio naknadu za izvršene radove, da je postupao zlonamjerno kada je poslao zahtjev za naknadu štete za koju smatra da ne odgovara zbog razloga navedenih u odredbi članka 343.

ZOO-a. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

10. Žalba je osnovana.

11. Rješenje je ispitano na temelju odredbe čl. 365. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP) i odredbom čl. 19. st. 1. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

12. Iz spisa proizlazi da je prijedlog za određivanje privremene mjere od 13. veljače 2025. podnesen radi osiguranja nenovčane tražbine usmjerene na:

- vraćanje sredstava osiguranja,

- utvrđenje da predlagatelj nije protivniku osiguranja prouzročio štetu sadržanu u njegovom zahtjevu za naknadom štete od 20. siječnja 2025. i računu broj 265/1/1,

- utvrđenje da Ugovor o izvođenju građevinskih radova na području CHS i OSBL od 5. listopada 2021. i devet dodataka tom ugovoru nisu ni nastali temeljem odredbe članka 282. ZOO-a, a taj Ugovor i dodaci su osnova na temelju koje je predlagatelj protivniku predao sredstva osiguranja na koja se odnosi prijedlog.

13. Prvenstveno osnovano protivnik osiguranja navodi da je odluka sadržana u točki III. izreke pobijane presude donesena uz pogrešnu primjenu odredbe članka 351. stavka 1. OZ-a te da je u slučaju određivanja privremene mjere sud na pokretanje parnice radi opravdanja mjere trebao uputiti predlagatelja osiguranja.

14. S obzirom na sadržaj navedenog prijedloga, iz pobijanog rješenja proizlazi da sud nije odlučivao o prijedlogu radi osiguranja nenovčane tražbine opisane kao tražbine na utvrđenje da predlagatelj nije protivniku osiguranja prouzročio štetu sadržanu u njegovom zahtjevu za naknadom štete od 20. siječnja 2025. i računu broj 265/1/1, i na utvrđenje da Ugovor o izvođenju građevinskih radova na području CHS i OSBL od 5. listopada 2021. i devet dodataka tom Ugovoru nisu ni nastali temeljem odredbe članka 282. ZOO-a, a taj ugovor i dodaci su osnova na temelju koje je predlagatelj protivniku predao sredstva osiguranja na koja se odnosi prijedlog. Pravilno protivnik osiguranja zaključuje da se ovdje ne radi o tražbinama u smislu odredbe članka 2. stavka 1. OZ-a, međutim, kako sud o zahtjevu u odnosu na tako opisane tražbine nije odlučivao, taj žalbeni navod protivnika osiguranja nije od utjecaja na ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijane odluke jer predlagatelj nije podnio žalbu.

15. Prema odredbi čl. 341. st. 2. OZ-a, u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila toga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

16. Sukladno odredbi članka 346. OZ-a, kako bi odredio privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine sud mora utvrditi jesu li ispunjene propisane pretpostavke, prvenstveno je li predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim, je li učinio vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

17. Iz pobijanog rješenja proizlazi da protivnik osiguranja osnovano u žalbi ukazuje na propust suda da u pobijanoj odluci navede razloge o odlučnim činjenicama, kao i na proturječje zaključaka suda stanju spisa, zbog kojih nedostataka odluku nije moguće ispitati te je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

18. Predlagatelj je mjeru zabrane naplate bankovne garancije broj 5402329029 od 22. veljače 2023. izdane na iznos od 650.706,65 eur i zabrane podnošenja na naplatu bianko zadužnice na iznos od 500.000,00 kn ovjerene pod poslovnim brojem OV-17139/2019 i zadužnice na iznos od 145.606,02 eur ovjerene pod poslovnim brojem OV-1707/2024 predlagao odrediti radi osiguranja nenovčane tražbine - povrata tih sredstava osiguranja.

19. Kako bi sud ocijenio jesu li ispunjene pretpostavke za određivanje predložene mjere osiguranja, potrebno je utvrditi je li predlagatelj učinio vjerojatnom postojanje svoje nenovčane tražbine na povrat navedenih sredstava osiguranja.

20. S tim u vezi, nedostaci obrazloženja ukazuju na propust suda da cijeni sadržaja ugovornog odnosa na temelju koje su sredstva osiguranja predana protivniku osiguranja, svrhu radi koje su izdana, konačno i razloge zbog kojih bi predlagatelj osiguranja mogao postaviti zahtjev za njihovim povratom, a potom je li učinio vjerojatnim da su se takvi razlozi ostvarili.

21. Razloge koje sud navodi u obrazloženju, da je protivnik aktivirao sredstva osiguranja i namjerava protivno odredbama članaka 350. i 353. ZOO-a, naplatiti i ugovornu kaznu i štetu koja još nije dokazana u sudskom postupku, zasad nije moguće dovesti u vezu s vjerojatnosti postojanja tražbine na povrat sredstava osiguranja, kao niti navod da je iz činjenice izdavanja računa razvidno da protivnik osiguranja ima namjeru višestruko naplatiti štetu. Pritom se ukazuje i da takav račun nije priložen podnesenom prijedlogu. Uz navedeno, suprotno shvaćanju suda, ako je šteta koju je vjerovnik pretrpio zbog zakašnjenja dužnika veća od ugovorne kazne, on uz ugovornu kaznu ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete sukladno odredbi članka 355. ZOO-a.

22. U odnosu na drugu zakonom propisanu pretpostavku za određivanje privremene mjere, opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, shvaćanje o njenom postojanju sud donosi na temelju vjerojatnosti, a ne pune izvjesnosti da one postoje, a predlagatelj može svim dokaznim sredstvima dokazivati tu vjerojatnosti. Međutim, to ne znači da je dovoljna njegova tvrdnja o njihovom postojanju.

23. Zasad se ne može ispitati pravilnost zaključka suda da je predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da bi mu bez određivanja predložene mjere nastala nenadoknadiva šteta, jer sud u obrazloženju ne navodi iz kojih dokaza je takav zaključak donio.

24. Isto tako nije moguće ispitati pravilnost zaključka suda da za protivnika osiguranja nema opasnosti jer bi se u slučaju da dokaže osnovanost svog zahtjeva mogao naplatiti, iz kojeg proizlazi da je sud našao mjerodavnom odredbu članka 344. stavka 2. OZ-a.

25. Osnovano protivnik ukazuje i na proturječje navoda suda da predlagatelj ima novougovorene poslove u vrijednosti od 25 milijuna eura stanju spisa u kojem o takvim činjenicama ovaj sud ne nalazi dokaze, a za koju činjenicu je u pobijanoj odluci navedeno da ju sud posebno uzima u obzir pri donošenju predmetnog rješenja.

26. Slijedom svega navedenog, trebalo je primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.

27. U ponovnom postupku sud će barem do stupnja vjerojatnosti utvrditi činjenice odlučne za pravilnu primjenu odredbe članka 346. OZ-a, na koje je upućen u točki 20. ovog obrazloženja, radi čega bi bilo svrhovito održati ročište (čl. 7. st. 2. OZ-a) s obzirom na suprotstavljene navode stranaka. Ovdje se ukazuje na to da rješenje o određivanju privremene mjere mora prema odredbi čl. 342. st. 5. OZ-a biti obrazloženo, a kako se u postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku znači da obrazloženje mora sadržavati propisano odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a, odnosno, uz činjenice su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, sud mora navesti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, te kako ih je ocijenio.

28. Odluku iz točke II. izreke ovog rješenja sud je donio primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Jagoda Crnokrak