REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1788/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Anita Krizmanić, odvjetnica u Rijeci, Pod Kaštelom 4, protiv tuženika GRAD OSIJEK, OIB: 30050049642, Osijek, Franje Kuhača 9, kojeg zastupa punomoćnik Drago Aćimović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić i dr., Osijek, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 23, radi isplate iznosa od 3.045,56 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-391/2024-11 od 21. ožujka 2025., 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-391/2024-11 od 21. ožujka 2025. u dijelu točke I. izreke u kojoj je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Pavla Gagre u Valpovu, poslovni broj Ovrv-5855/2024 od 11. lipnja 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 559,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i da tužitelju naknadi trošak ovrhe u iznosu od 60,50 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 11. lipnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u točki III. njene izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-391/2024-11 od 21. ožujka 2025. u dijelu točke I. izreke te se odbacuje kao nedopušten prijedlog za ovrhu iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Pavla Gagre u Valpovu, poslovni broj Ovrv-5855/2024 od 11. lipnja 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 2.486,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i za troškove ovršnog postupka u iznosu od 214,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 11. lipnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 323,00 eura.

III. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 261,13 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Pavla Gagre u Valpovu, poslovni broj Ovrv-5855/2024 od 11. lipnja 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 3.045,56 eura i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura, oba iznosa sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 4,13 eura. Odlukom iz točke III. izreke presude, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura. Odlukom iz točke IV. izreke presude, odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura.

2. Predmet postupka je zahtjev za isplatu iznosa od 3.045,56 eura koji se odnosi na dug po kreditu koji je ostao iza pokojne FB koja je imala sklopljen ugovor s tužiteljem. S obzirom na to su se nasljednici iza pokojne FB odrekli nasljedstva, njena imovina je prešla u vlasništvo tuženika. Prvostupanjski sud je primjenom odredbi Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) te Zakona o obveznim odnosima ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim te je primjenjujući odredbu čl. 451. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) platni nalog održao na snazi.

3. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

4. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 139. st. 6. i 7. Zakona o nasljeđivanju jer nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za donošenja rješenja o ovrsi na cjelokupnoj imovini ovršenika.

5. Tuženik je predložio da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Tužitelj je u odgovoru na tuženikovu žalbu naveo da je suprotno tuženikovim žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja, pravilno utvrdio činjenice uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Zahtijevao je naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 316,36 eura.

7. Tuženikova žalba je djelomično osnovana.

8. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita u cijelosti.

9. Iz isprava u spisu proizlazi sljedeće:

- pokojnu BB iz [adresa] je naslijedio Grad Osijek iz razloga jer su se njeni nasljednici po zakonu (suprug i malodobna kći) odrekli nasljedstva

- Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj O-1618/2019 od 23. lipnja 2020, nakon dovršene ostavinske rasprave utvrđeno je da ostavinsku masu iza pokojne BB čine: ½ nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća, dvor i zgrada u [adresa], površine 97 m2, odnosno ukupno 194 m2; 1/20 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 5 i dvorište, Školska ulica, površine 311 m2; pravo korištenja grobnog mjesta na Reftalačkom groblju u Osijeku, polje V, red 4, grob 4, položaj groba 1461; od pokretnina novčana sredstva na računima kod Erste&Steiermarkische bank d.d. i OTP banke d.d. te osobni automobil marke Opel

Astra, 1.4 16V, broj šasije; W0L0TGF487G041199

- tužitelj je bio u poslovnom odnosu sa sada pokojnom BB na temelju ugovora o kreditu iz kojeg je ostao nepodmiren dug u iznosu 3.045,56 eura koje potražuje u ovom spisu

- tuženik je 9. svibnja 2021. godine društvu Auto Sjena trgovina d.o.o. prodao vozilo koje je naslijedio iza pokojne BB za iznos od 559,46 eura.

10. Sporno je, dakle u ovom postupku na koji način tužitelj od tuženika kao nasljednika iza pokojne BB može naplatiti dug u iznosu od 3.045,56 eura dospjelih po ugovoru o kreditu kreditu koji je ona imala sklopljenog s tužiteljem - da li iz cjelokupne tuženikove imovine ili samo one koju je naslijedio.

11. Odredbom čl. 129. Zakona o nasljeđivanju je propisano da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. (2) U istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi. (3) Nasljednik trajno ostaje nasljednikom, osim ako se valjano ne odrekne svoga nasljednog prava (odricanje od nasljedstva). Prema odredbi čl. 130. ZN-a nasljednik se može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke.

12. Odredbom čl. 6. Zakona o nasljeđivanju je propisano da smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad određene ovim Zakonom, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika (st. 3.). Predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine (st. 6.). Odredba stavka 6. ovoga članka ne primjenjuje se ako je stvar ili pravo koje je sastavni dio ostavine otuđeno prije podnošenja ovršnog prijedloga, odnosno prijedloga za osiguranje (st. 7.).

14. Iz navedenih odredbi proizlazi da se općina i grad ne mogu odreći nasljeđivanja ostavine bez obzira na visinu ostaviteljevih dugova. Oni tada moraju prihvatiti pravne posljedice koje za nasljednike nastaju u vezi s odgovornošću za ostaviteljeve dugove pa se zbog toga nalaze u specifičnom položaju. Općina odnosno grad odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, cijelom svojom imovinom, jednako kako bi i odgovarali drugi nasljednici da su se prihvatili nasljedstva. Međutim, Zakon o nasljeđivanju taj njihov specifičan položaj štiti dvjema odredbama (čl. 139. st. 6. i 7.), odnosno ostaviteljevi vjerovnici protiv općine odnosno grada mogu prisilno ostvariti tražbine samo na stvarima i pravima koja su dio ostavine. Iznimka je u slučaju kada je stvar ili pravo koje je sastavni dio ostavine otuđeno prije podnošenja ovršnog prijedloga, odnosno prijedloga za osiguranje. Dakle, u tom bi se slučaju za ostvarenje tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu primjenjivalo opće uređenje propisano pravilima ovršnog prava.

15. Iz razloga što se općina, odnosno grad ne mogu odreći nasljedstva, što posljedično znači da moraju odgovarati za ostaviteljeve dugove te iz razloga jer su se vjerovnici naplaćivali iz cjelokupne imovine općine (što je nekada bilo jednostavnije nego na naslijeđenoj stvari), zakonodavac je zaštitio općinu propisavši da se vjerovnici mogu naplatiti samo iz ostavine, odnosno samo ukoliko je stvar prodana tek tada iz cjelokupne imovine.

16. U konkretnom slučaju, tuženik je od pokojne BB po sili zakona naslijedio dvije nekretnine i jednu pokretninu - vozilo. Navedenu pokretninu je prodao za iznos od 559,46 eura. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na cjelokupnoj tuženikovoj imovini za iznos od 3.045,56 eura.

17. Prema ocjeni ovog suda, primjenjujući odredbe čl. 139. st. 6. i 7. Zakona o nasljeđivanju, tužitelj je mogao podnijeti prijedlog za ovrhu na cjelokupnoj imovini samo do iznosa 559,46 eura, odnosno iznosa koji je tuženik dobio prodajom naslijeđenog vozila. Za ostatak duga u iznsu od 2.486,10 eura primjenjuje se stavak 6. čl. 139. Zakona o nasljeđivanju, odnosno prisilno ostvarenje te tražbine moguće je samo na stvarima i pravima koja su dio ostavine.

18. Naime, u situaciji u kojoj se nalazi općina koja je naslijedila po sili zakona

– situaciji da npr. ne može unovčiti nekretnine koje je naslijedila (jer nisu atraktivne za kupce), nepravično bi bilo da odgovara cijelom svojom imovinom. I tu situaciju koja bi bila nepravična za općinu zakonodavci su upravo i imali na umu kad su donijeli izmjene Zakona o nasljeđivanju iz 2013. godine i dodali st. 6. i 7. čl. 139.

19. S tim u vezi, ovaj sud je odlučio potvrditi presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti iznos od 559,46 eura, odnosno za taj iznos ostaviti platni nalog na snazi, dok je za ostali dio u iznosu od 2.486,10 eura ukinuo presudu i odbacio prijedlog za ovrhu kao nedopušten.

20. Prema odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom.

21. Tuženik sukladno razmjernom uspjehu u sporu od 78% (tužitelj 22%) na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 155. i čl. 163. ZPP-a ima pravo na trošak parničnog postupka koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, odnosno tuženik ima pravo na 56% ukupno priznatog troška (78% - 22% = 56%).

22. Odlučujući o troškovima parničnog postupka ovaj sud je uz citiranu odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a primijenio i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

23. Tuženik ima pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanima 8. siječnja 2025. i 19. veljače 2025, za svako u iznosu od 200,00 eura uz PDV od 25% (Tbr. 9.1) te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 76,91 eura, odnosno ukupno iznos od 576,91 eura. S obzirom na omjer uspjeha u sporu te metodu izračuna troškova prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a (56%) tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 323,00 eura.

24. Tuženik ima pravo i na naknadu troška žalbenog postupka, i to za trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura uz PDV od 25% (Tbr. 10. t. 1.) te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 153,81 eura, odnosno ukupno iznos od 466,31 eura. S obzirom na omjer uspjeha u žalbenom postupku te metodu izračuna troškova prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a (56%) tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 261,13 eura.

25. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 369. ZPP-a).

Zagreb, 19. svibnja 2025.

Sudac

Mario Vukelić