REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2036/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja PHOENIX METALI d.o.o., Veliko Trgovišće, Ulica dr. Stanka Pinjuha 17, OIB 44810169136, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Šuti, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mraz, Šuti & partneri j.t.d., Zagreb, Jordanovac 15, protiv tuženika AUTOPRIJEVOZ PERO FRANJIĆ d.o.o., Zagreb, Komolačka ulica 7A, OIB 97205998947, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-384/2025-8 od 17. ožujka 2025., 19. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-384/2025-8 od 17. ožujka 2025. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-384/2025-8 od 17. ožujka 2025. utvrđeno je da je tužba povučena u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 392,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana (točka II. izreke).

2. Protiv rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik (iako ju je naslovio kao odgovor na tužbu) u kojoj je naveo da je po primitku tužbe platio predmetni dug tužitelju 6. ožujka 2025., a zbog čega priznaje samo pola iznosa odvjetničkih troškova koje je imao tužitelj, odnosno iznos od 156,25 eura. Zatim navodi kako smatra da nije bio dužan platiti zatezne kamate na pozajmicu. Predlaže da se tuženiku naloži platiti samo pola nastalih odvjetničkih troškova tužitelju, budući da je pozajmicu vratio tužitelju odmah po primitku tužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Tuženikova žalba nije osnovana.

5. Nakon što je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2., u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku, u granicama žalbenih navoda, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

6. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je odluku o povlačenju tužbe donio na temelju odredbe čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku, budući da je tuženik nakon što mu je dostavljena tužba na odgovor, platio tužitelju dug koji je predmet spora, a nakon čega je tužitelj odmah povukao tužbu. Odluku o troškovima postupka donio je na temelju odredbi čl. 158. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

7. Tuženik u žalbi ne osporava da je tražbinu koja je predmet spora platio tužitelju nakon što je zaprimio tužbu uz poziv za davanje odgovora na tužbu, te da je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik dug platio.

8. Prema odredbi čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku, ako tužitelj povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

9. S obzirom na nespornu činjenicu da je tužba povučena iz razloga što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, odnosno jer je svoju obvezu ispunio nakon podnošenja tužbe, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku naložio tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka tužitelju, sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

10. Tuženik visinu dosuđenog troška tužitelju nije osporio, osim zbog pogrešnog shvaćanja da je zbog toga što je odmah nakon primitka tužbe platio dug, trebao snositi samo polovicu odvjetničkih troškova koje je imao tužitelj. U situaciji kada je tužba povučena nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, što je ovdje slučaj, tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju cjelokupni trošak koji mu je nastao podnošenjem tužbe, računajući i zahtijevane troškove zastupanja tužitelja po odvjetniku, koji se dosuđuju prema vrijednosti predmeta spora glavnog zahtjeva (iznosu od 2.000,00 eura), kako ih je i dosudio prvostupanjski sud. Dakle, odluka o visini dosuđenog troška je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 155. Zakona o parničnom postupku i Tarife.

11. Navodi žalitelja kako nije bio dužan platiti zatezne kamate na pozajmicu, osim što ih nije mogao iznositi u predmetnoj žalbi protiv odluke o troškovima spora, nemaju utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke jer se pri odlučivanju o troškovima kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (čl. 35. Zakona o parničnom postupku).

12. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. Zakona o parničnom postupku valjalo odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi odluku o troškovima postupka u točki II. izreke pobijanog rješenja kao pravilnu i zakonitu.

Zagreb, 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Ružica Omazić